Piše: Angelina ALBIJANIĆ-DURAKOVIĆ

Prema izvještaju Evropske komisije za 2013. godinu, naša zemlja gotovo ni u jednom segmentu ne bilježi pomake po pitanju usklađivanja zakonskih akata BiH sa evropskim standardima, izuzev u rijetkim društvenim sferama, a među njima je i očuvanje životnog okoliša, tačnije usvajanje niza konkretnih propisa u okviru Zakona o zaštiti prirode FBiH.

Ironičari tvrde da ovaj segment bh. društva bilježi uspjeh zato što u njegovoj sferi strateški nisu nacionalni interesi pa se ovdašnji političari ne miješaju i ne zaustavljaju procese... Koliko ima istine u ovakvim tvrdnjama i zašto je ova oblast primjer kako se i u BiH može bilježiti napredak?

- Slažem se sa konstatacijama da je u ovoj oblasti država BiH najdalje otišla kada je u pitanju usklađivanja domaćih zakonskih akata sa evropskim standardima, no to nije dovoljno... Kao prvo, provedbeni propisi mogli bi biti provedbeniji, što podrazumijeva uvažavanje specifičnosti koje postoje u našoj državi, a ne bukvalno prepisivanje određenih zakonskih odredbi, smatra Šefket Goletić, profesor Mašinskog fakulteta u Zenici i ekološki stručnjak

ČEMU PROPISI, AKO SE NE MOGU PROVODITI: On kao primjer navodi Pravilnik o načinu vršenja monitoringa kvaliteta zraka i definiranju vrsta zagađujućih vrsta zagađujućih materija, graničnih vrijednosti i drugih standarda kvaliteta zraka (Službene novine Federacije BiH, br. 1/12), koji propisuje stroge granične norme kvaliteta zraka kao u zemljama koje su postigle visok stepen zaštite i upravljanja kvalitetom okoliša.

- Moje mišljenje je da se takve – stroge norme ne mogu poštovati za više godina. Prema tome, takve stroge norme, ukoliko bi Država insistirala na njihovoj provedbi poput „batine“, zaustavile bi razvoj i uzrokovale zatvaranje više pogona i postrojenja koja zbog ekonomske situacije nisu u stanju prilagoditi svoje emisije važećim emisionim normama. S druge strane, ako Država gleda na ovaj i slične propise kao na nešto što je trebalo izraditi i donijeti zbog usklađivanja sa evropskim standardima a da se ne osigura njihova provedba u smislu poštivanja strogih emisionih normi odmah i sad, jer nema rokova prilagođavanja, onda je to izigravanje i devalviranje propisa, poput „mrkve“ – uzmi ako želiš i koristi, kategoričn je sagovornik DEPO Portala.

Ističe, također, da je slična situacija i sa Pravilnikom o upravljanju otpadom od električnih i elektronskih propizvoda i Pravilnikom o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom, koji su u većem obimu bukvalno prepisani iz država u okruženju.

ŠEFKET GOLETIĆ: "Ako Država gleda na ovaj i slične propise kao na nešto što je trebalo izraditi i donijeti zbog usklađivanja sa evropskim standardima a da se ne osigura njihova provedba u smislu poštivanja strogih emisionih normi odmah i sad, jer nema rokova prilagođavanja, onda je to izigravanje i devalviranje propisa, poput 'mrkve' – uzmi ako želiš i koristi"

- Zato mislim da je dobro što smo ustrojili granu prava o zaštiti okoliša koja je dosta sistematizovana, usklađena i funkcionalna, ali bi trebalo više uključivati eksperte, privredne subjekte i NVO-e u njihovu izradu kako bi doista obezbijedili propise usklađene sa evropskim koji uvažavaju naše specifičnosti. Primjer takve prakse je Poljska koja je donijela duplo blaže norme za kvalitet zraka dok se ne postigne takav kvalitet zraka da se mogu implementirati strožije norme koje danas važe u većini zemalja EU. Zbog ekonomske situacije u našoj državi treba donositi fleksibilnije i provodljivije propise koji će nas obavezivati i usmjeravati da se u što kraćim rokovima prilagodimo takvim normama, što uvažava postulate o zaštiti okoliša. Jedna definicija zaštite okoliša upravo definiše zaštitu okoliša kao traženje kompromisa između gospodarskog razvoja i obezjeđenja kvaliteta okoliša za zdrav život, pa zašto se ne ponašati po njoj!?, zaključuje profesor Goletić.

ŠTA JE URADILO FEDERALNO MINISTARSTVO: U Federalnom ministarstvu okoliša i turizma ponosno ističu da je prethodnih godina urađen ogroman posao i da je donijet čitav niz pravilnika i propisa u okviru međunarodnih obaveza i pocesa pridruživanja Evropskoj uniji, ali nisu bili spremni dati konkretne odgovore na pitanje koji su najvažniji propisi u okviru Zakona o zaštiti prirode FBiH koji su usvojeni i koji se danas uspješno sprovode u federalnom dijelu zemlje.

Iz Ministarstva su kratko pojasnili da je to izuzetno obiman materijal te da odgovor na naša pitanja zahtjeva mnogo vremena (a pitanja su dostavljena prije više od mjesec dana(!), op. aut.).

No prema onome što je javno prezentovano od strane Ministarstva okoliša i turizma FBiH, proteklih godina donijeto je i usvojeno niz propisa i raznih zakonskih akata iz skoro svih oblasti koje potpadaju pod njegovu nadležnost  - zaštite okoliša, zaštite zraka, zaštite prirode i zaštićenih dijelova prirode, upravljanja (opasnim i neopasnim) otpadom...

Od strane Ministarstva okoliša i turizma FBiH, proteklih godina donijeto je i usvojeno niz propisa i raznih zakonskih akata iz skoro svih oblasti koje potpadaju pod njegovu nadležnost  - zaštite okoliša, zaštite zraka, zaštite prirode i zaštićenih dijelova prirode, upravljanja (opasnim i neopasnim) otpadom...

Govoreći o usvojenim zakonskim aktima, Lidija Tomić, direktorica ovlaštenog bh. operatera sistema za postupanje ambalažom i ambalažnim otpadom „Eko život“ iz Tuzle smatra da oni nisu loši iako se moraju doraditi i mijenjati, no mnogo važnije od toga je da se ti zakonski akti „moraju primjenjivati uvijek i svugdje“:

- Svaki propis ima „mana“ ali treba iskoristiti i primijeniti ono najbolje iz svakog. Smatram da se upravo to i dogodilo u ovom segmentu. Usvajanja i primjenjivanje direktiva i ostalih propisa u oblasti zaštite okoliša u dobroj mjeri bilježi napredak. Međutim, nije dovoljno uvojiti propise, ono što je zapravo jednako bitno je implementacija odnosno primjena tih propisa na najbolji mogući način. Implemntacija i primjena propisa, evropskih standarda se u biti i „dešava“ otvaranjem vrata i davanjem mogućnosti uspostavljanja operatera sistema, navodi naša sagovornica.

ZAŠTO SU VAŽNI OPERATERI SISTEMA ZA UPRAVLJANJE OTPADOM:  Upravo u oblasti upravljanja opasnim i neopasnim otpadom Federalno ministarstvo okoliša i turizma usvojilo je brojne propise koji su dopunili postojeće zakone, što je u praksi rezultiralo formiranjem efiksanih operatera sistema za upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom. Njihovo postojanje važno je zbog najmanje dvije stvari - ekonomskog vrednovanja ambalažnog otpada i očuvanja kvaliteta okoliša.

- Dosadašnja praksa to nije uzimala u obzir pa je ovaj otpad uglavnom završavao u našim vodotocima snažno ih opterećujući i na mnogim drugim neprimjerenim mjestima, a dijelom je odlagan i na deponije što podrazumijeva isključivanje materije iz kružnog toga (geobiociklusa) - što je najlošije rješenje  i sa ekonomskog i sa ekološkog stanovišta, pojašnjava profesor Šefket Goletić.

Lidija Tomić pak smatra da je postojanje oparatera sistema za upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom osnov održivog upravljanja prirodnim resursima i njihove zaštite:

LIDIJA TOMIĆ: Potojanjem odnosno efikasnim djelovanjem operatera sistema smanjuje se, ponovno iskorištava i reciklira veoma značajna količina otpada što je zapravo i osnov održivog upravljanja prirodnim resursima, zaštite i unapređenja okoliša. Samim tim smanjuje se broj divljih deponija, smanjuju se količine otpada na deponijama

- Potojanjem odnosno efikasnim djelovanjem operatera sistema smanjuje se, ponovno iskorištava i reciklira veoma značajna količina otpada što je zapravo i osnov održivog upravljanja prirodnim resursima, zaštite i unapređenja okoliša. Samim tim smanjuje se broj divljih deponija, smanjuju se količine otpada na deponijama. Sve više obveznika se uključuju u sistem i time pokazuju društvenu odgovornost, a vjerujem da i u tome ima naše zasluge.

JESMO LI DOVOLJNO EKOLOŠKI OSVIJEŠTENI: Koliko su građani BiH uopšte svjesni, s jedne strane, svojih obaveza kada je u pitanju očuvanje prirodne sredine, a s druge strane vlastitih mogućnosti i uticanja na mijenjanje uvriježenih navika i nemara u odnosu prema prirodi?

- Mislim da je, bilo kome ko ima TV ili je prešao granice BiH, sasvim jasno gdje smo mi odnosno da mi ekološkim standardima Evrope, nažalost, nismo ni blizu. To je, naravno, i posljedica dugogodišnje nebrige kao i zakonske regulative. Ali moram priznati da je mnogo učinjeno donošenjem zakona, pravilnika, usklađivanjem zakonske regulative ali i promjenom ekološke svijesti posljednjih godina. Ipak, mislim da ljudi još uvijek nisu svjesni da su zapravo oni sami odgovorni za očuvanje okoliša i planete Zemlje uopće, da oni sami kod svojih kuća prilikom stvaranja samog otpada kojima se zagađuje okoliš mogu da doprinesu u velikoj mjeri zdravijoj i čištijoj sredini, a da je za to dovoljno da se na samom izvorištu pravilno i na adekvatan način razvrsta i odlaže otpad, pojašnjava direktorica „Eko života“.

Ona naglašava to svakako nisu problemi koji mogu da se riješe preko noći te da nisu samo građani oni koji treba da jačaju ekološku svijest.

- Zato smo mi tu da pored građana BiH u samo očuvanje prirodnih resursa i zaštitu okoliša uključimo prije svega državu, odnosno lokalne zajednice, a potom i privredne subjekte koji su također jako veliki zagađivači. Trebamo što više zajedničkim snagama raditi na pomjeranju standarda, shvatanju značaja prirode, okoliša i ekologije uopće. Mnogo kaskamo za zemljama Evropske unije, ali nikad nije kasno da se dobri projekti počnu realizirati.

Preko 83% ispitanika nema ni elementarna znanja o zaštiti okoliša, a prema tome i nedostatak svijesti i kulture, jer su za ekološku svijest i kulturu preduvjet elementarna ekološka pismenost i educiranost o problematici zagađivanja i zaštite okoliša te šta može svaki pojedinac učiniti u ovoj oblasti...

Profesor Šefket Goletić iznosi porazne rezultate opsežnog istraživanja koje je provedeno među bh. građanima u cilju sagledavanja ekološke svijesti nacije, a kojim je bilo obuhvaćeno preko 2700 ispitanika iz različitih ciljnih grupa (učenici, nastavnici, studenti, građani).

- Konstatovali smo skoro opću ekološku nepismenost (preko 83% ispitanika nema ni elementarna znanja o zaštiti okoliša), a prema tome i nedostatak svijesti i kulture, jer su za ekološku svijest i kulturu preduvjet elementarna ekološka pismenost i educiranost o problematici zagađivanja i zaštite okoliša te šta može svaki pojedinac učiniti u ovoj oblasti (da bude proaktivan). Smatram da ni uz pomoć EU (a bilo je pokušaja) nismo uspjeli unaprijediti obrazovanje u ovoj oblasti i ono najčešće nije zastupljeno u formalnom obrazovnom sistemu, iznosi profesor Goletić.

Pored navedenih rezultata projekta EU Cards, porazne činjenice pokazuje i istraživanje prof. dr. Azre Jaganjac, ističe Goletić te pojašnjava:

- Malo je kome poznato da je od strane UN proglašena dekada 2005-2015 za dekadu obrazovanja o zaštiti okoliša i održivog razvoja. Propuštamo šanse da nešto više učinimo na poboljšanju pismenosti u ovoj oblasti i svijesti – kulture o zaštiti okoliša i održivom korištenju prirodnih resursa. Dakle, daleko smo od Evrope po ovom pitanju, a mislim da se pored nemara pružaju i otpori da se nešto više učini u ovoj oblasti. Jer ključ rješenja svih ekoloških problema je u čovjekovoj svijesti (baziranoj na znanju), posebno lica koja su u poziciji da odlučuju, planiraju, realizuju i dr.

Šta je „Eko život“ i šta su njegovi zadaci? Eko život d.o.o. Tuzla zvanično je počeo sa radom prije dva mjeseca i jedan je od ovlaštenih operatera sistema za upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom u FBiH.  Strateško opredjeljenje Eko života  jeste da svoju djelatnost zasniva na iskustvima Evropske unije. Šta to konkretno podrazumijeva? - Kada smo dosli na ideju da pokrenemo jedan ovakav velik i odgovoran projekat, prije svega smo proučavali iskustva okolnih zemalja kao i zemalja Evropske unije uopće, koja su vezana za ambalažu odnosno ambalažni otpad. Ono za šta smo se mi opredijelili jeste čvrst, odgovoran i efikasan sistem zbrinjavanja ambalažnog otpada koji će naravno biti u granicama zakonske regulative i podzakonskih akata i kojim ćemo, nadamo se, uspjeti da samo pozitivna iskustava zemalja EU prenesemo i u BiH. Kroz iskustva raznih zemalja, koji imaju različite sisteme, uvidjeli smo da je zapravo ovakav sistem upravljanja ambalažnim otpadom u biti i najefikasniji, pojašnjava Lidija Tomić To u praksi uključuje sakupljanje, sortiranje, povrat, iskorištenje i recikliranje ambalaže i ambalažnog otpada  u skladu sa propisanim nacionalnim ciljevima, a udmah uz to, ali ne manje važno, jačanje javne svijesti kroz različite aktivnosti. - Jednostavnije rečeno, mi strateške ciljeve zasnivamo na principu prevencije – u cilju očuvanja prirodnih resursa, principu reciklaže i ponovnog korištenja i principu unapređenja finalnog odlaganja, precizira naša sagovornica.

VEZANI TEKSTOVI:   EU je spremna da pomogne, ali postoje uslovi: Kako da preživimo štetu od 1,7 milijardi dolara?! Još jedan apsurd bh. države: Imamo i vjetra i sunca i vode, ali ne i zakon o korištenju izvora energije! Primjer energetske efikasnosti: Kako je Mašinski fakultet u Sarajevu svoje godišnje troškove smanjio za čak 56.000 KM?! Prijeti li nam nakon užasnih poplava i ekološka katastrofa?! Put od uspjeha do noćne more: Ovako je propala Grčka! A tako ćemo i mi... Ništa bez Zakona o gasu: Da li ćemo plina imati sve manje, a plaćati ga sve skuplje?! Ako mogu 'đetići', što ne mogu Bosanci i Hercegovci: Ima li nade za pola miliona LGBT osoba u BiH? Tajna ekonomskog procvata u Istočnoj Evropi: Od diktature i bijede do boljeg dijela Evropske unije Zašto Srbija još dugo neće moći u Evropu, iako Aleksandar Vučić obećava drugačije?! Zašto volimo tuđe, a bolje je naše: Kako spasiti domaće pivo od propasti? Da li će 'čišćenje' Bošnjaka ugroziti rezultate popisa stanovništva u BiH?!    Nije veselo, ali je realno: Evo kako žive Hrvati nakon ulaska u Evropsku uniju... Nakon 20 godina muške vladavine: Može li na čelo Bosne i Hercegovine konačno doći žena?! Štela jača od morala: Kako bh. studenti podmićuju profesore da bi se uhljebili u nekoj državnoj firmi ili ministarstvu?! Šta sve bh. građani mogu učiniti kako bi konačno plaćali jeftiniju struju?! Ovo su zakoni koje BiH mora usvojiti ako želi 'kontrolisati' svoje političare... Od očaja i gladi do pobune: Kako su nas lagali da je prosječna plata u BiH preko 800 KM, a nije čak ni bijednih 600 maraka?! Doktore, evo mali poklon za tebe: Treba li ljekarima davati mito?!   Ostale vezane tekstove na temu evropskih integracija i budućnosti BiH možete pročitati OVDJE.