Svjedokinja Mirjana Musić ispričala je Sudu BiH kako su njen muž Sead i ona bili kao i većina stanovnika Grbavice na prinudnom radu, opisujući to naselje kao neku vrstu logora, jer se ljudi nisu mogli slobodno kretati, niti prijeći u drugi dio Sarajeva.

Silovanja u šoping centru

Međutim, zbog bojazni da sina - koji je tada imao 18 godina - ne regrutuju, njena porodica, koja uključuje muža, sina i kćerku, preko naselja Caparde, što se nalazi na teritoriji RS, u oktobru 1992. godine otišla je na slobodnu teritoriju, dok je ona odlučila da ostane u stanu.

"Ja sam bila jedina Srpkinja u zgradi, i svima sam išla po vodu ili hranu, jer sam sa ličnom kartom mogla slobodnije da hodam po naselju", kazala je M. Musić.

Ona tvrdi da je u radnom vodu upoznala svjedokinje S3 i S4, koje su joj kazale da ih je optuženi Veselin Vlahović Batko silovao.

"S4 mi je rekla da ju je Batko odveo u šoping centar na Grbavici i u garažama je silovao, dok je S3 dugo skrivala da ju je Batko silovao, i na kraju nam je ipak to rekla", potvrdila je svjedokinja Mirjana Musić, dodajući da optuženog Batka tokom ljeta 1992. godine nije viđala u naselju, ali je čula da je učestvovao u groznim stvarima na Vracama.

Tužilaštvo BiH tereti Veselina Vlahovića zvanog Batko da je od maja do augusta 1992. godine na području Grbavice, Vraca i Kovačića ubio i sudjelovao u ubistvu više od 30 osoba, kao i da je - sam ili u grupi s drugim naoružanim osobama - zlostavljao i premlaćivao građane hrvatske i bošnjačke nacionalnosti, i oduzimao im novac i druge vrijednosti.

Protiv Vlahovića je podignuta i druga optužnica, kojom mu se u 14 tačaka na teret stavljaju ubistva i prisilni nestanci 14 osoba, kao i silovanja, mučenja i zlostavljanja civila.

Svjedokinja je kazala da je optuženog Batka nekoliko puta vidjela i na lokalnoj televiziji.

"Bio je spot na televiziji Sarajevo, i on je bio sa šajkačom, u uniformi, pokazujući tri prsta", kazala je Mirjana Musić.

Na ovom ročištu iskaz je dala i svjedokinja S15, koja je ispričala Sudu BiH da je optuženi Batko odveo iz stana njenog muža, inače svjedoka Tužilaštva S14, nakon čega se vratio sav isprebijan.

"Batko i Zoran Vitković su došli i odveli mog muža u zgradu Digitron i tamo su ga tukli neka žena i taj Zoran. A nakon tri do četiri sata su ga isti Zoran i Batko vratili kući", kazala je svjedokinja.

Ona tvrdi da je nju tada Batko odveo u drugu sobu, dok je Zoran ostao s njenim mužem.

"Batko je izvadio nož i cijelo vrijeme, naredivši mi da legnem na krevet, prijetio da će me zaklati", rekla je S15.

Prema njenom iskazu, Zoran i Batko su od njih uzeli 5.200 njemačkih maraka, sve zlato koje su imali i zatim su napustili njihov stan.

Miro, a ne Zoran

"Kad su otišli, nismo znali za sebe. Ja nisam pet dana mogla stati na noge", završila je svjedokinja S15.

Tokom unakrsnog ispitivanja i poređenja iskaza ove svjedokinje, kojeg je 9. marta 1999. godine dala Tužilaštvu BiH, advokat optuženog Radivoje Lazarević je ustvrdio da je ona u tom iskazu rekla da je s Batkom u njihov stan došao Miro Vitković, a ne Zoran.

"Nemojte me maltretirati oko imena, nisam došla da lažem - kao da je važno ko je bio s Batkom. Ja znam da je ovaj čovjek do vas mahao nožem i prijetio da će me zaklati", objasnila je svjedokinja.

Nastavak suđenja je 20. oktobra 2011. godine, kada će biti ispitana dva naredna svjedoka Tužilaštva BiH.

(Dnevniavaz.ba, DEPO/md)