Piše Ahmet HRAPOVIĆ

Gledajući, po ko zna koji put, remek djela Andrije Maurovića (29. III 1901. – 2. IX 1981.), a naročito strip DJEVOJKA SA SIERE, diveći se svakoj sličici posebno, shvatih, ustvari, da je Maurović, upravo ovim stripom, dostigao vrhunac u svom stvaralaštvu, a samim time zadao težak zadatak kompletnoj svjetskoj strip produkciji da neko ili neki naprave barem nešto slično. Do danas, to pouzdano mogu tvrditi, još niko nije prevazišao ovo remek djelo Andrije Maurovića niti mu se približio, uz, naravno, dužno poštovanje svim velikanima stripa širom svijeta, bez razlike da li to bili majstori pera, kista, crno bijele ili kolor tehnike.

 
Budući da sam imao sreću upoznati ovog velikana strip umjetnosti, više puta sam boravio kod Andrije Maurovića na Pantovčaku 45 (Zagreb) i, od tog vremena pa do danas, u svakom njegovom stripu pronalazim ili otkrivam samog Maurovića, njegov kartakter, njegov pozitivni nemir ili, možda, bolje reći, životnu razdraganost i životnu lepršavost. Otud i neuhvatljiva, nemirna linija i težak zadatak za plagijatore, jer je Andrija Maurović, zasigurno, jedini strip autor koji ima takvu originalnost u crtežu, da ga je naprosto nemoguće plagirati, pa čak ni sa digitalnom tehnikom.

Potražnja za različitim tipovima stripa, kako bi se razbila crno-bijela tuš monotonija, najvjerovatnije je Maurovića i urednika Plavog vjesnika, Nenada Brixyja, dovela dotle da se počelo razmišljati i ne samo razmišljati, nego pristupiti izradi kolor strpova, a u to vrijeme, NIŠP Vjesnik iz Zagreba gdje se štampao Plavi vjesnik, imao je najkvalitetniju štampu za kolor – bakrotisak.

Prema svemu onome što je Andrija Maurović napravio u kolor tehnici, slobodno se može tvrditi da je Maurović svojim kolor stripovima, posebice stripom Djevojka sa Siere, nadmašio sve, naročito one koji su se okušali u kolor tehnici. Svojim djelima, kao istinski umjetnik, mada u ono vrijeme (kraj 50-tih i početak 60-tih proteklog stoljeća) strip nije uživao neki ugled u svijetu umjetnosti, Maurović je, bez sumnje, podigao ugled stripu.
    

Ovaj velikan stripa se ne štedi, radi neprekidno, dramatično se poigrava bojama čime postiže vrhunac likovne naracije potrebne stripu, i to vještinom velikih slikarskih majstora, ponajprije nizozemskog sikara Rembrandta van Rijna, vješto distribuira svjetlost i sjenke, čime gotovo svim likovima pridaje istu važnost, a istovremeno ističući glavne likove i koncentrišući se na bitnome u svakoj sličici stripa.

Likovi iz ovoga stripa (Djevojka sa Siere) pojavljuju se iz polutame, svjetlost rastura tamu tek toliko da osvijetli bitne dijelove sličica, a sami likovi govore o Maurovićevom šekspirovskom shvaćanju života. Kao što rekoh, Maurović se poigrava bojom, smjelo, na trenutak nježno, tamo gdje treba snažnije, čak se osjeća i različita gustoća boje prema Maurovićevim zahtjevima kolora u stripu, dajući stripu dušu, istovremeno ne odstupajući ni momenta od žanra kojeg svojom bojom u potpunosti prikazuje kakav i jeste, pa se stiče dojam da pred sobom istovremeno imamo kadrove najuspješnijih vestern filmova.

Majstorski rukujući kistom, Maurović uspijeva kontinuirano pratiti svaki lik, što za kolor tehniku baš i nije jednostavno, sve radi bez ijednog propusta, svojim majstorlukom ne dozvoljava da mu se mogu kopirati likovi, njihove izraze lica, grimase, dinamiku, kadriranje ili planove.

Jednostavno rečeno, Andrija Maurović je imao nevjerovatnu naviku da pravi odlične stripove, bez razlike bili u tuš tehnici ili koloru, obje tehnike su mu nedostižne, kao i on sam svojim načinom života. Volio je ljude, mrzio nepravdu koja još ni danas nije eliminirana prema njemu, a za života ga je pratila kao da mu je bila životni drug. Stoga tu nepravdu valja ispraviti i ime Andrije Maurovića svrstati među imena najvećih stvaralaca stripa svijeta svih vremena.
    

Ovo remek djelo strip umjetnosti koje objavljujemo u ABC STRIPA, prvi put je objavljeno u Plavom vjesniku iz Zagreba, i to od broja 336 – 351, u periodu od 2. III 1961. do 15. VI 1961. godine. Bilo je to zlatno doba stripa u bivšoj Jugoslaviji, mada u to vrijeme strip i nije imao potpuno pravo građanstva, kao što je to slučaj danas.

Valja napomenuti da se ovo remek djelo Andrije Maurovića u reviji ABC STRIPA objavljuje na bosanskom jeziku, što je prvi put.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)