PRISTALO BI SE NA 'ODRŽIVI BOŠNJAČKI DIO'

I najmanji incident bio bi dovoljan da policija RS izađe na granice: Koja je cijena otcjepljena i ko bi je sve platio?!

Front13.04.19, 11:14h

I najmanji incident bio bi dovoljan da policija RS izađe na granice: Koja je cijena otcjepljena i ko bi je sve platio?!
Najzlokobnije je da političke elite Srba i Hrvata u BiH imaju trećeg partnera koji bi pristao na održivi bošnjački dio

 


Izvor: Al Jazeera Balkans
Piše: Edin Subašić

 

Kada se poveže nekoliko događaja i pojava koji u posljednje vrijeme uznemiravaju (pro)bosansku javnost, teško je da, vođeni razumom i elementarnom logikom, a iznad svega iskustvom, ne počnemo donositi teške i zlokobne zaključke. A najzlokobniji je da rukovodstvo [bh. entiteta] Republike Srpske, podržano od Srbije i diskretno od Rusije, upravo i unatoč svim rizicima - priprema otcjepljenje.


Slično se može reći i za ponašanje tzv. političke elite bh. Hrvata okupljene oko HDZ-a BiH, koja djeluje u nešto drugačijim uvjetima i uz podršku članice EU, ali koji su upravo restaurirali separatistički projekt Hrvatske republike Herceg-Bosne (HR HB). A najzlokobnije je da pri tome imaju i trećeg partnera koji bi pristao na „održivi bošnjački dio“, ostatak rascjepkane Bosne i Hercegovine na 24 posto državne teritorije.

 

Nakon što je 2017. godine ovaj entitet odlučio da potroši milion maraka za nabavku novih 2.500 automatskih pušaka, nedavno je također u Banjoj Luci krenula inicijativa da se ozakoni formiranje rezervnog sastava MUP-a RS, navodno radi protuterorističkog djelovanja


Postoji niz indikatora da ovakvi zaključci imaju osnova i da je provedba destruktivnog plana u toku. Posljednji u nizu su najavljene izmjene Zakona o MUP-u RS koje predviđaju formiranje rezervnog sastava policije Republike Srpske. Prethodilo je tome i nekoliko drugih poteza čija je suština stvaranje debalansa u naoružanju i borbenoj moći, blokiranje vitalnih političkih i sigurnosnih procesa na nivou države itd. iz čega je i uslijedio zaključak o destruktivnim namjerama iz manjeg bh. entiteta.


Planovi, a ne zavjere


Npr. obavještajna služba susjedne zemlje rovari po Bosni i Hercegovini fabrikujući „dokaze terorističke prijetnje“, a državno Tužilaštvo umjesto da povede ozbiljnu istragu o tome, privodi novinare, procesuira ministra sigurnosti koji radi svoj posao i zataškava problem štiteći stranu agenturu i - rodbinu!? Zatim, novi talas očajnih i sve agresivnijih migranata je pred vratima, a državni organi BiH ne pripremaju nikakav odgovor, dok Hrvatska utvrđuje granicu.


Na sličan način se priprema i Republika Srpska. Nakon što je 2017. godine ovaj entitet odlučio da potroši milion maraka za nabavku novih 2.500 automatskih pušaka, nedavno je također u Banjoj Luci krenula inicijativa da se ozakoni formiranje rezervnog sastava MUP-a RS, navodno radi protuterorističkog djelovanja.


Vrlo nedavno je predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio da za 24 sata RS može izvesti policiju na administrativnu liniju entiteta i učiniti je granicom, a odmah zatim je i izveo specijalce srpskog MUP-a na međuentitetske raskrsnice oko Sarajeva da to i demonstrira. Izgovor je bila „borba protiv kriminala“, ali je u suštini izvedena pokazna vježba „naoružana lica sa fantomkama u blokadi grada“ kakvu smo već vidjeli u martu 1992. godine.

 

Javnost u BiH, ali i međunarodna, ne bi smjele nasjesti medijskim spinovima iz Banje Luke ili Mostara da se radi o „izmišljenim zavjerama iz kuhinja sarajevskih medija“, kako glavni akteri nastoje kamuflirati stvarne namjere


Nadalje, na jednoj opskurnoj televiziji u Srbiji Dodik je neki dan ponovo i uživo ažurirao kartu velike Srbije pripajajući Republici Srbiji bosanski entitet RS i dio Crne Gore kao „prirodnu stvar“. Prije toga, na obilježavanju godišnjice NATO bombardiranja Srbije u Nišu i Vučić, i Dodik fokus interesa skrenuli su sa Kosova na Bosnu i Hercegovinu. Svima je i u Srbiji, i u svijetu jasno da je Kosovo odavno izgubljeno za Srbiju. Imperativ Aleksandra Vučića stoga je da svojoj javnosti ponudi adekvatnu kompenzaciju, kako sve žrtve Srbije u izgubljenim ratovima ne bi bile sasvim obesmišljene. A to može biti samo – Republika Srpska u sastavu Srbije.


U prilog tome više od bilo čega govori ponašanje Milorada Dodika i srpskih kadrova pod uticajem Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) u državnim organima, koji svakim potezom nastoje blokirati državne organe. Npr. u Ministarstvu odbrane i Oružanim snagama BiH posebna opstrukcija vodi se u poslovima povezanim sa NATO integracijama pri čemu kadrovi iz RS izbjegavaju učešće ili otežavaju provođenje zadataka.


Sve su to pažljivo koordinirane i planirane akcije, pa javnost u BiH, ali i međunarodna, ne bi smjele nasjesti medijskim spinovima iz Banje Luke ili Mostara da se radi o „izmišljenim zavjerama iz kuhinja sarajevskih medija“, kako glavni akteri nastoje kamuflirati stvarne namjere, anestezirati javnost i spriječiti eventualne bilo čije protivmjere. 


Najopasnije u svemu, a posebno u planiranom ojačavanju naoružanih formacija te liberalizaciji nabavke oružja u RS, jeste što će to proizvesti reakciju u FBiH, a tada već postoji ozbiljan i konkretan potencijal novog oružanog sukoba. Zato bi se sada moralo problematizirati i pitanje stvorenog debalansa u naoružanju na Balkanu, iako glavna opasnost za mir ne leži u novim borbenim avionima i helikopterima Srbije i Hrvatske, nego u jačanju entitetskih naoružanih formacija RS. A strateška oruđa susjednih država svakako su posebna priča i treba je staviti u kontekst priče o stanju i borbenoj moći Oružanih snaga BiH.


Da li je balans već narušen?


Odmah nakon potpisivanja Dejtonskog / Pariškog sporazuma i uspostave mira, BiH (RS i FBiH), SRJ/Srbija i Hrvatska su u junu 1996. godine pod pokroviteljstvom OSCE-a potpisale Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja kojim su utvrđeni limiti naoružanja u svim vojskama, a zatim su formirane mješovite međunarodne komisije koje su vršile monitoring naoružanja u sve tri zemlje. Ograničenja su se odnosila na artiljeriju, tenkove, oklopna vozila, borbene avione i helikoptere. Tadašnji debalans morao se postići redukcijom postojećeg naoružanja na dogovorenu mjeru i uglavnom je do prije nekoliko godina zadati omjer i održavan, ali je zatim čitava stvar izmakla kontroli.

 

Najopasnije u svemu, a posebno u planiranom ojačavanju naoružanih formacija te liberalizaciji nabavke oružja u RS, jeste što će to proizvesti reakciju u FBiH, a tada već postoji ozbiljan i konkretan potencijal novog oružanog sukoba


Evidentno je da se posljednjih godina Hrvatska i Srbija naoružavaju i moderniziraju vojnu opremu, a da BiH u tome stagnira. Može se reći da je to problem Bosne i Hercegovine, ali ako se zna da se skoro svake godine u kreiranju budžeta BiH nastoji smanjiti dio za odbranu, onda se stvar može posmatrati i drugačije tj. pitati ko u tom procesu oko budžeta „guši“ stavku za modernizaciju Oružanih snaga BiH? I s kojim namjerama?


Hrvatska je značajno modernizirala svoj arsenal, ali je također i kao članica NATO-a pod posebnim tretmanom i nadzorom u sferi odnosa snaga u regiji. Međutim, pretprošle godine i Srbija je kupila šest aviona MiG-29 od Rusije i to za višestruko nižu cijenu od tržišne. Osim toga, Rusija je obećala Srbiji donaciju od 13 borbenih helikoptera za vojsku i policiju. Govori se i o dopremi raketnih sistema u Srbiju pa je logično preispitivanje namjera Srbije i uloge Rusije.


Ali, iz NATO-a i administracije EU još ne procjenjuju, bar ne javno, da su ove nabavke kršenje balansa. Pojedini poslanici u Parlamentu BiH više puta su tražili od MVP BiH i ministra vanjskih poslova Igora Crnatka da pokrene zvaničnu provjeru poštivanja balansa u naoružanju u regiji, ali osim paušalnih ocjena da je „sve u redu“ konkretne akcije nije bilo. A što se tiče BiH, modernizacija je odavno u znaku – opstrukcije iznutra.


„Imamo situaciju da je svojevremeno 300 miliona konvertibilnih maraka (150 miliona eura), koje su bile planirane u budžetu za kupovinu vojnih helikoptera i modernizaciju naoružanja u Oružanim snagama BiH, jednostavno bilo odbijeno od Fiskalnog vijeća u kojem su bili premijeri entiteta Željka Cvijanović i Fadil Novalić te svi ministri finansija: državni Vjekoslav Bevanda, entitetski Zoran Tegeltija i Jelka Milićević“, tvrdi Sifet Podžić, poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH i nekadašnji načelnik Zajedničkog štaba Oružanih snaga BiH. Tako je često i sa troškovima za osnovne potrepštine Oružanih snaga BiH.


Nastavak teksta čitajte ovdje.


(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)



Komentari - Ukupno 75

NAPOMENA - Portal Depo.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Depo.ba!
Prikaži još