Piše: Nermin BAJIĆ, dipl.uir

Sporazum Dodik – Lagumdžija nailazi na neodobravanja gotovo svih političkih faktora, „zavisnih“ intelektualaca, i naravno političkih protivnika SDP-a i SNSD-a. Istim tonom, osporava se pravo Lagumdžiji i Dodiku da prave ovakve vrste sporazuma, odnosno da govore u ime „naroda“. Slažem se da se ovakvi sporazumi i pregovori trebaju prvenstveno voditi u institucijama koje su za to i predviđene (Skupštini BiH, odnosno u Zastupničkom domu i Domu naroda). Slažem se i sa tim da bi više političkih faktora trebalo učestvovati u ovako važnim sporazumima i dogovorima. I sve to stoji, i bilo bi tačno, da je Bosna i Hercegovina normalna država.

Nažalost, mi već treće desetljeće nismo normalna država, i ono što se očekuje od normalnih država i njenih političara ne može se očekivati i jednostavno nije moguće primjeniti u Bosni i Hercegovini.  Zato je ovaj susret početak, nadam se, bolje budućnosti. A kompromis, ma kako nekome to nepotrebno zvučalo, je istinski potreban ovoj državi ako ima namjeru preživjeti. Onaj ko ne zna šta znači kompromis, molim ga da dalje i ne čita.

Nažalost, mi već treće desetljeće nismo normalna država, i ono što se očekuje od normalnih država i njenih političara ne može se očekivati i jednostavno nije moguće primjeniti u Bosni i Hercegovini.  Zato je ovaj susret početak, nadam se, bolje budućnosti. A kompromis, ma kako nekome to nepotrebno zvučalo, je istinski potreban ovoj državi ako ima namjeru preživjeti.

GDJE BIJAHU KRITIČARI KAD JE TREBALO NE SAMO KRITIKOVATI, NEGO I INTERVENISATI: Pitam se gdje su ovi silni kritičari bili kad se potpisivao dejtonski sporazum, kad se ukidala ustavna struktura Republike BiH, kad se ustav države RBiH protivustavno stavljao van snage (dok novi još uvijek nije prošao zakonom propisanu parlamentarnu proceduru, niti je usvojen u parlamentu ni do dan danas). Gdje su bili kritičari i jesu li osporavali legitimitet nesposobnog rahmetli dede Alije Izetbegovića kada je pregovarao sa Miloševićem, Karadžićem, Bobanom, i Tuđmanom. Posle svakih takvih pregovora u kojima je učestvovao Alija Izetbegović, Bosne i Hercegovine je bilo sve manje. Gdje su bili kritičari kada je Alija Izetbegović postao predsjednik predsjedništva BiH, a osvojio je dosta manje direktnih glasova od Fikreta Abdića? Kakve su to gluposti i nebulozna objašnjenja plasirana kada je Alija postao predsjednik BiH i kad je bukvalno izgurao sa te legalno osvojene funkcije Fikreta Abdića, koji je osvojio najviše glasova na prvim (sad vidimo kako slobodnim izborima)? Da li ste to kritikovali? 

Kako je moguće da tada, a ni sada, niko nije ništa prigovarao očigledno najnesposobnijem političaru u Bošnjaka koji je svoj narod zavio u crno svojim neznanjem političko strateških relacija u Evropi i svijetu, međunarodnih odnosa, nepoznavanjem stanja i snaga neprijatelja, pogrešnim procjenama, dovođenjem sumnjivih ljudi na važne funkcije (skoro cijela bezbjednosna struktura Armije BiH), dovođenjem nesposobnih komandanata koji nisu bili u stanju prve dvije godine rata uskladiti borbena dejstva dva bataljona a kamoli brigada, divizija ili korpusa? Znate zašto onda nije bilo kritičara? Zato što su se miševi (isti oni koji se sada javljaju), skrivali tom istom Aliji ili nekom drugom guzonji iza skutova i samo ga tapšali po ramenima, bojeći se da ne dožive sudbinu Cace, generala Halilovića i sličnih. Bojali su se. A sad su kao hrabri. Blago nama sa ovakvim demokratama.

KO JE KRIV ZA ČINJENICU DA SMO U EVROPI CRNA RUPA I NAJJADNIJA EKONOMIJA: O ekonomskom planskom uništenju federalnog dijela BiH neću puno. Dovoljno je reći sljedeće: Neću ovdje pominjati famozni „aprilski paket iz 2006“, kada smo imali priliku postati skoro pa normalnom državom. Neću pominjati lijepog doktora Harisa Silajdžića i prodatog Tuzlaka, bezbjednjaka (a to samo po sebi govori o njegovom karakteru) Mehmeda Žilića, koji su nam taj san upropastili samo da bi dobili na izborima i doveli nas u još težu političku i ekonomsku krizu (u čemu su nažalost na kraju i uspjeli). Neću pominjati ni Prudski dogovor i sporazum, koji je Sulejman Tihić pokušao realizovati pa je proglašen izdajicom Bošnjaka, a sada taj isti licemjerni Tihić proziva Lagumdžiju izdajicom. Neću pominjati ni pristanak na „strukturalni“ (šta god to značilo) dijalog o pravosuđu, na koji su pristale sve stranke iz Federacije BiH. To nije bila izdaja državnih interesa, to navodno nije bila kapitulacija pred Dodikovim zahtjevima. „Objašnjeno nam je da nije“, iako je svakoj budali jasno da jeste.

A tomu je tako, izgleda, samo zato što prvenstveno bošnjački narod njihove stranke smatraju ne običnom, nego retardiranom djecom. Maltretiraju nas, izluđuju svojom nesposobnošću, a onda nam ponude bombonu, a mi sve zaboravimo, uzmemo bombonu i opet glasamo za još četiri godine psihičkog maltretiranja. Tako nije ni čudo što prosječan Bošnjak ne zna ni odakle dolazi ime Bošnjak, da li ima veze sa religijom ili ne, da li će biti manji Bosanac ili Hercegovac ako se izjasni Bošnjakom. Ali to je već druga tema i ne zaslužuje površnu analizu.

VAŽNA OBAVIJEST ZA „ZAVISNE“ INTELEKTUALCE, I KVAZIPOLITIČKE ANALITIČARE: Mnogi kvazipolitički analitičari, političari i (bukvalno) zavisni intelektualci sugerišu da se ovim sporazumom između Dodika i Lagumdžije ruši država BiH. Da bi nešto bilo srušeno, prvo mora postojati. To je zakon zdrave logike. Takvi, koji sugerišu da se ovim sporazumom ruši država BiH, ne samo da su zlonamjerni nego nesuvislo i krajnje bezobzirno obmanjuju prvenstveno bošnjački narod. Imam važnu obavijest za takve. Država BiH de facto ne postoji. Prestala je postojati tamo negdje početkom 2007-me i od tada, mi na teritoriji FBiH, (bar ovaj dio gdje žive Bošnjaci), živimo u zabludi i blaženom neznanju.  

BiH je danas „bosansko-bošnjačko-muslimansko, hrvatska i srpska labava unija“ 10 kantona i Republike Srpske. Nema zaustavljanja na graničnim prelazima, postoji (relativna) sloboda kretanja ljudi, kapitala, robe, ali sa jedne strane, vidljive ili nevidljive, crte razgraničenja vrijede jedni zakoni i pravila, a sa druge drugi. Isto kao u EU. Sa jedne strane Njemačka, sa druge Austrija. Pričamo istim jezikom, ali osim toga, zahvaljujući dosadašnjoj politici, rijetkih dodirnih i zajedničkih tačaka smo imali. Danas su Nijemci i Austrijanci bliži i draži jedni drugima nego ovi naši narodi na teritoriji BiH. Pogledajte primjere Sarajeva sa jedne i Srpskog Sarajeva (pardon Istočnog) sa druge strane. Istočnog i Zapadnog Mostara, ili milion drugih primjera na maloj teritoriji BiH.

Pričamo istim jezikom, ali osim toga, zahvaljujući dosadašnjoj politici, rijetkih dodirnih i zajedničkih tačaka smo imali. Danas su Nijemci i Austrijanci bliži i draži jedni drugima nego ovi naši narodi na teritoriji BiH. Pogledajte primjere Sarajeva sa jedne i Srpskog Sarajeva (pardon Istočnog) sa druge strane.  Istočnog i Zapadnog Mostara, ili milion drugih primjera na maloj teritoriji BiH... Hoću da teritorija BiH ponovo bude država, a bez kompromisa, koji su u pravilu bolni, nema ni napretka. To znaju, ali zbog jeftinih političkih poena neće da priznaj...

Ovo što radi Lagumdžija, uz podršku Fahrudin Radončića, je izuzetna hrabrost koja se graniči sa političkim samoubistvom, a hoću da vjerujem da to rade isključivo zarad ponovnog oživljavanja države BiH, koja je, kao što već napomenuh, od 2007-me godine praktično postojala samo u one dvije zgrade na Marijin dvoru u Sarajevu, na pasošima i ličnim kartama. Ali papir trpi sve, isto kao što trpi sumnjive diplome privatnih fakulteta mnogih nesposobnih bh. političara. 

Hoću da teritorija BiH ponovo bude država, a bez kompromisa, koji su u pravilu bolni, nema ni napretka. To znaju, ali zbog jeftinih političkih poena neće da priznaju prvenstveno ovi iz SDA. Ista ta SDA misli da je Bogom data da vlada Bošnjacima. Ne da bi im tim vladanjem donijela nešto dobro, nego da bi nastavili svoje projekte ličnog bogaćenja i da bi zaposlili ono tečića i daidžića koje do sada nisu uspjeli. Ili bar dok ne prodaju telekom. Pogledajte samo nedavni primjer načelnika Kalesije, kadra SDA, koji svoju ženu (neću joj godine, zbog bontona, pominjati), bez ikakvog iskustva, sa sumnjivom diplomom fakulteta, zapošljava na mjesto stručnog saradnika u opštini Kalesija pored dvadesetak pravnika koji su na konkursu koji je organizovala ADS FBiH pokazali i više znanja, iskustva, pameti i snalažljivosti. I pored žalbi, nepravilnosti, očiglednog nepotizma i sveopšte korupcije i u Kalesiji i u beskorisnom ADS-u FBiH, žena načelnika općine je zaposlena.

Zato mi se gade. Gade mi se i oni i SDA i čitav pokvaren i korumpiran sistem koji su oni pretvorili u normalan. Još mi se više gade oni koji su takvom načelniku nedavno, znajući sve ovo, dali još jedan četverogodišnji mandat. Da li je to strah, neznanje, neinformisanost, neobrazovanost, inat, ili obična, ali veoma raširena, ljudska glupost? Eto, prosudite sami. A ovo je tipičan primjer djelovanja SDA na lokalnoj razini, nikako izolovan slučaj.

PROKLETSTVO KOMPROMISA: Ova odvratna i huškačka retorika bošnjačkih zavisnih intelektualaca, političkih protivnika SDP-a svodi se na jedan zajednički imenitelj. Srušiti svaki dogovor koji nije postigla „moja“ stranka, makar ga i ne razumjeli, pa čak ni pročitali ili ne daj Bože proučili. U BiH je postalo pravilo da se oni koji pokušaju napraviti kompromis, zarad boljitka ljudi koji žive ovdje, unaprijed proglašavaju izdajicama, i to isključivo iz razloga ocrnjivanja tih koji prave kompromis kako bi ovi koji ništa ne rade došli na vlast. To su iskusili Tihić i Lagumdžija sa bošnjačke strane, Šarović, Ivanić, Cenić ali i Dodik sa srpske strane, kao i mnogi drugi manje poznati. Svi su nakon nekih kompromisa ili ljudskih i normalnih riječi upućenih drugim narodima izopćavani iz sopstvenog naroda, proglašavani izrodima i izdajicama. Ovdje se narod pali samo na prizemni, podmukli, nacionalšovinizam i to samo zato što je izborno tijelo u većini nepismeno i lako ga je obmanuti praznim frazama o patriotizmu.

JEFTINI POPULIZAM I ISPRANE FRAZE: Sjetite se one populističke parole „100% BiH“ nakon čega smo dobili okruglih 0% BiH, a Haris Silajdžić priliku da se još četiri godine bogati i inati sa Dodikom na štetu građana BiH. Sjetite se one „U svojoj vjeri na svojoj zemlji“ – samo su zaboravili reći opljačkani, siromašni, neobrazovani, obespravljeni.... Sjetite se Dodikove priče do Aprilskog paketa 2006-te. Godila je uhu svakog ko u srcu nosi BiH. Nakon tvrdoglavog tersa Harisa Silajdžića i njegovih zahtjeva za potpunim oduzimanjem ovlasti Republici Srpskoj, od socijaldemokrate Dodik se pretvorio skoro pa u šovinistu. Pita li se iko zašto, ili smo kolektivno glupi pa po automatizmu svaljujemo krivicu na onoga „druge vjere“, a istovremeno smo slijepi na nevjerovatne promašaje „naših“ političara?

GDJE JE LOVA, FRAJERI: Upitajte se gdje su nam milijarde dolara zvanično nestalih para koje su nam slali za obnovu zemlje poslije rata. Ovdje mislim na novac namijenjen Armiji BiH.

Upitajte se gdje su nam milijarde dolara koje su u ratu skupili naši muhadžiri, izbjeglice za Armiju BiH, a ja u toj armiji gladovao i išao na liniju sa 10 metaka. Ko je tada bio vlast, neosporna i totalitarna vlast u dijelu Federacije pod kontrolom Armije BiH? 

Sjetite se da su privredni giganti kao što su Šipad, Krivaja, Unis, Energoinvest, Dita Tuzla, Željeznice FBiH, TAS, Terminali Ploče, Željezara Zenica, Koksara Lukavac, Vojna industrija, ona nesretna fabrika za preradu voća i povrća iz Čelića, i mnoge druge profitabilne firme skoro pa na izdisaju ili su umrli ostavljajući za sobom stotine hiljada nezbrinutih radnika. 

Ko je unesrećio sve te ljude i uništio privredu Republike BiH koja je u bivšoj Jugoslaviji ostvarivala ogroman suficit u vanjskoj i trgovini? 

Nije rat, varate se. Tri slova iz pakla ili džehenema... SDA i njihova privatizacija. Ali bar smo na svojoj zemlji u svojoj vjeri. Kome to nije dosta, nije dobar Bošnjak. Ne, čekaj..., nije dobar musliman...ili Bosanac i Hercegovac. 

Kako ono, Suljo? Ko smo mi? I ko si ti, Sulejmane Tihiću, da kritikuješ pokušaj nekog sporazuma, dogovora, kompromisa – ti koji si većinu rata ugodno proveo u Njemačkoj, koji si na suđenju balkanskom kasapinu Slobodanu Miloševiću svjedočio kao svjedok odbrane? Ko si ti da nam držiš lekcije o patriotizmu i kako možeš biti tako providno ljubomorno licemjeran, kad si ti sa Dodikom dogovarao „Prud“, da bi te iz Stranke za BiH prozivali da si izdajica pa si se kukavički povukao? Ko si ti da držiš moralne lekcije Bošnjacima, kad je tvoja SDA ovu zemlju dovela ne na zemlju, nego pod zemlju?

POST SCRIPTUM: U četvrtak naveče, 01. novembra 2012., ispred zgrade B9 na stupinama u Tuzli je ukraden skupocjeni automobil. Opet! Pasat ili Audi šestica, isto ga dođe. Šteta nekih 25 -30 000 maraka. Naravno, autu ni traga ni glasa. Sjetih se da kad god putujem prema Zvorniku, Bijeljini, Doboju, Sarajevu ili Orašju, nailazim u pravilu na policijsku patrolu na otprilike svakih 20 -30 kilometara, koja me obavezno zaustavlja. Kako to da uvijek zaustavljaju običan svijet, a nikada, ne zaustave ovim „rutinskim zaustavljanjima“ bijesnog pasata ili audija koji u gluho doba noći bude ukraden?

Sjetite se da su privredni giganti kao što su Šipad, Krivaja, Unis, Energoinvest, Dita Tuzla, Željeznice FBiH, TAS, Terminali Ploče, Željezara Zenica, Koksara Lukavac, Vojna industrija, ona nesretna fabrika za preradu voća i povrća iz Čelića, i mnoge druge profitabilne firme skoro pa na izdisaju ili su umrli ostavljajući za sobom stotine hiljada nezbrinutih radnika. Ko je unesrećio sve te ljude i uništio privredu Republike BiH koja je u bivšoj Jugoslaviji ostvarivala ogroman suficit u vanjskoj i trgovini?  Nije rat, varate se. Tri slova iz pakla ili džehenema...

Zaboravite, ovo je retoričko pitanje. I naravno ova vijest nije objavljena niti na jednom lokalnom internet portalu. Policija kaže: „Sigurnosno stanje u gradu zadovoljavajuće“. 

Razmišljajući o tome, sjetih se kako se sindikat policije brzo izjasni i zatraži smjenu zastupnika u skupštini TK Saliha Šabovića, a kriminal u svojim redovima ignoriše, ne traži smjene korumpiranih policajaca, inspektora i ostalih policijskih budžetskih beskorisnih izjelica kojima i ja zarađujem platu, a za uzvrat ne dobijam ništa. 

E, neka i zato sporazuma Lagumdžija – Dodik, neka Radončića, neka Šabovića, neka ih razmrda i probudi. Tek tada bi nam se ukazalo svjetlo na kraju ovog predugog tunela, bar što se tiče sigurnosti i efikasnije angažovanosti policije i policijskih agencija u TK. Dosta je više laži da smo siguran grad. Zato, Šaboviću i SBB, bez obzira na prigovore, u ovom sukobu sa nesposobnom, lijenom, nemotivisanom i neefikasnom policijom, imaš moju podršku. Nesposobnom pravnom savjetniku sindikata policije TK savjet: Ni u jednoj svjetskoj državi sindikat policije ne može tražiti ostavku skupšinskog zastupnika. Ili to i vi iz policije koristite činjenicu da smo nenormalna država? Bolje se bavite svojim poslom i zaslužite i to plate što primate. Neko kao ja, i onaj jadnik što mu ukradoše auto, to zarađuje i uplaćuje u budžet kako bi vi dobili te plate. Ili možda imate dodatne prihode? Ono kad se igrate žmurke.... 

Stavovi u ovom tekstu izražavaju autorovo lično mišljenje i ne predstavljaju nužno uredničku politiku našeg portala.