Prošle su tri decenije od početka najkrvavije i najduže opsade u modernoj evropskoj historiji. Zbog čega i danas fasade Sarajeva čuvaju u sebi ostatke 480.000 granata i bezbroj metaka ispaljenih na grad?

Među njima se živi a na njih se naviklo i gotovo ih se ne primjećuje. I toliko godina poslije, rupe od gelera i metaka su bolan podsjetnik na brutalnu opsadu i nasumično granatiranje grada. Skoro da nema naselja u kojem nisu prisutne.

Dio njih je obnovljen, dio zakrpljen a veliki dio stoji kako stoji. Da li su ove rane Sarajeva prirasle srcu građana ili su jednostavno rezultat nebrige i nedostatka sredstava da se saniraju? Mišljenja su podijeljena, piše Oslobođenje.

Hellcome to Sarajevo

- Dosta ljudi koji dođe u Sarajevo, zna da smo mi prošli kroz opsadu. I dosta toga ih zanima, naročito generacije koje su ispratile taj rat na televiziji - kaže za Oslobodjenje.ba Fariz Ablaković, dugogodišnji turistički vodič.

- Iako Sarajevo ima dosta toga da ponudi, mnogi ljudi se zanimaju za taj rat, žele stvarno da saznaju neke stvari - nastavlja.

 
Posebnu pažnju izazivaju prvi od „spomenika”, koji su evidentni odmah nakon slijetanja i puta kroz Dobrinju:

- Ljudi jako često tačno pogode da se radi o rupama od metaka i gelera i najčešće pitaju zašto se to ne popravi? Ja objasnim da se to radi o našoj kulturi sjećanja. Jednostavno, mi želimo da sačuvamo to, ne samo za naše generacije već za buduće generacije, tako da bi mogli učiti o svim tim strahotama i grozotama rata koje su se desile - objašnjava Ablaković.

Grad hiljadu ruža

Elma Fišić, kustosica Historijskog muzeja u Sarajevu smatra da ova oštećenja nesumnjivo imaju historijsku i kulturnu vrijednost.

- Ona su materijalni tragovi opsade, direktni ožiljci rata u urbanom tkivu grada. U tom smislu, možemo ih posmatrati kao oblik “nenamjernog spomenika - rekla je Fišić. usporedivši ih sa „Sarajevskim ružama”, obilježenim stratištima prilikom granatiranja grada:

- Sarajevske ruže su svjesno obilježena mjesta pamćenja a oštećenja na fasadama ostaju u domeni neposrednog, “neobrađenog” svjedočanstva.

Fišić također smatra da pitanje (ne)sanacije ovih „rana” Sarajeva nije isključivo ekonomske prirode:

- Iako u pojedinačnim slučajevima zasigurno postoji element namjernog zadržavanja kao podsjetnika, čini se da je u većini situacija riječ o odsustvu sistemskog pristupa i dugoročnog promišljanja prostora - kaže ona.

Nastavak teksta i fotografije pogledajte ovdje.

(DEPO PORTAL/ad)