Izvor: Deutsche Welle

Piše: Christian Schwarz-Schilling

U ovo doba prošle godine obilježena je 25. godišnjica Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je okončan strašni rat u BiH. Danas je situacija obrnuta: BiH je pred novim ratom ako se nastavi neodgovorna „appeasement-politika" (op. red.: politika popuštanja, suzdržavanja i smirivanja situacije po svaku cijenu).

Tada je međunarodna zajednica, prije svega SAD, zaustavila rat, u kojem je samoproglašena Republika Srpska (RS) počinila genocid u Srebrenici. Visoki predstavnik u odlasku, Austrijanac Valentin Inzko je krajem jula donio izmjene krivičnog zakona, kojima se sankcionira negiranje genocida u Srebrenici i veličanje ratnih zločinaca.

Djelovanjem Milorada Dodika, srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ovaj zakon je odmah naišao na odbijanje ali i na nezakonite radnje u Republici Srpskoj. Bosanski Srbi su se povukli iz državnih institucija Bosne i Hercegovine i tražili da se povuče tzv. Inzkov zakon. Time oni blokiraju i ucjenjuju državu Bosnu i Hercegovinu. U suštini, to nije ništa drugo do državni udar.

Spirala secesije

Čelnici bosanskih Srba javno vrijeđaju i ignoriraju novog visokog predstavnika u BiH, Nijemca Christiana Schmidta - od njegovog dolaska na ovu funkciju. Pri tome dobijaju podršku Rusije i Kine, koje ionako žele ukinuti Ured visokog predstavnika (OHR), najvišu instancu Dejtonskog sporazuma za civilnu implementaciju mira.

Spirala odvajanja RS, odnosno pritisak i ucjena, koju Dodik svojim djelovanjem vrši na državu Bosnu i Hercegovinu, predstavlja najveću prijetnju do sada.

Parlament RS nezakonito je odbacio dvije odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o državnoj imovini. Dodik već nekoliko sedmica prijeti izdvajanjem Republike Srpske iz zajedničkih Oružanih snaga BiH, pravosuđa i poreskih institucija i tako je želi napraviti de facto nezavisnom. Odluka o tome bit će donesena u Parlamentu Republike Srpske 10. decembra. Dodika ne zanima što se time krši Dejtonski mirovni sporazum i Ustav Bosne i Hercegovine.

Od velikosrpskog plana se nikada nije odustalo

Ovim je svima jasno da je pređena "crvena linija" a riječ "rat" počela je da kruži i uzima sve više maha. Međunarodna zajednica bi odmah morala uvesti oštre sankcije Dodiku, ali ona to ne čini. Dodik sa svojom etnonacionalističkom ideologijom može nesmetano uništiti državu Bosnu i Hercegovinu.

Region zapadnog Balkana sa sve drskijim Dodikom, kojem podršku iz pozadine daje predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, je u posljednjih deset godina postao ping-pong loptica u igri ​​velikih sila. Nedavno je u intervjuu za Guardian (29. novembra 2021.) Dodik jasno rekao da uživa podršku Rusije i Kine.

Na taj način je otvoreno rečeno da plan stvaranja Velike Srbije, koji je devedesetih godina rezultirao sa 2,5 miliona izbjeglica i ubistvom 100.000 ljudi, i dalje živi i da je prisutniji nego ikada ranije.Ponovo postaje jasno da nacionalističke vlade Hrvatske i Srbije nikada nisu u potpunosti odustale od podjele Bosne i Hercegovine. Ovi ciljevi se trenutno ponovo aktivno forsiraju.

Neslaganje u pogledu sankcija

Sa užasom vidim sebe kako se vraćam u devedesete, kada je međunarodna zajednica, ništa ne poduzimajući, dugo gledala kako se primiče užasni rat. A šta međunarodna zajednica radi danas?

Znamo da se Bosna i Hercegovina od 2006. godine udaljava od demokratskog puta i da za to veliku odgovornost snosi međunarodna zajednica. Sankcije, poput onih koje su Dodiku uvele SAD, nemaju efekta ako EU, koja također ima sve mehanizme za uvođenje sankcija, ne napravi isti iskorak. Da bi se to desilo potrebno je odobrenje najmanje 15 od 27 zemalja EU. U perspektivi se mora razmišljati o oštrijem kursu, predložio je njemački šef diplomatije Heiko Maas na posljednjoj konferenciji ministara vanjskih poslova EU 15. novembra u Briselu i dodao: "Sankcije trebaju pogoditi one koji dovode u pitanje državne strukture i koji koriste mržnju kako bi huškali ljude jedne na druge ( TAZ 17.11.2021.).

Pogrešno shvatanje appeasement-politike

Ali, oko sankcija EU protiv Dodika nije se mogao postići dogovor. Njemačka je bila za, Mađarska protiv. Takva appeasement-politika (op. red.: politika popuštanja, suzdržanosti i smirivanja situacije po svaku cijenu), koja se godinama vodi prema Bosni i Hercegovini, ne donosi ništa dobro ovoj državi. Naprotiv!

Najbolji primjer za to su razgovori o reformi Izbornog zakona koje trenutno vode specijalni izaslanik SAD-a za reformu izbornog zakona u Bosni i Hercegovini Matthew Palmer i Angelina Eichhorst iz Evropske službe za vanjske poslove, koji se već treći put održavaju u BiH.

I jedni i drugi na vrlo netransparentan način i pod pritiskom pokušavaju provesti reformu Izbornog zakona u Bosni i Hercegovini. Zašto to pokušavaju sada, kada je zemlja u najgoroj krizi od završetka rata, potpuno je neshvatljivo i ne ulijeva povjerenje. Umjesto sankcija onima koji blokiraju rad institucija i prijete državi, traži se način da se ugodi ekstremistima.

U pozadini plan podjele?

Poput mnogih građana Bosne i Hercegovine ali i istaknutih podnosioca tužbi Jakoba Fincija i Azre Zornić, koji od 2009. i 2014. godine čekaju provedbu presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, i ja vjerujem da se izbori 2022., kao i svi dosadašnji izbori, mogu održati prema postojećem Izbornom zakonu. Tada se, bez pritisaka, transparentno i uz učešće svih dijelova društva, mora promijeniti diskriminatorni Ustav BiH, čime se stvaraju pretpostavke za reformu Izbornog zakona. Nikako obrnuto.

Sada je mnogo važnije otkloniti opasnost od raznih pokušaja podjele Bosne i Hercegovine.

Najvažniji zadatak u ovom momentu je stabilizirati državu, ali nikako odustajanjem od demokratskih vrijednosti. Jedna reforma Izbornog zakona, koja bi dovela do još dubljih etničkih podjela, bi stabilnost zemlje još više ugrozila.

Čini se da cilj međunarodne zajednice nisu nikakve suštinske promjene, koje bi mogle poslužiti kao osnova za dalji razvoj BiH, već da je u pozadini agenda odnosno plan podjele zemlje. Stoga nije ni čudo što Palmer i Eichhorst sada dobijaju brojne kritike zbog saradnje s bosanskim Hrvatima iz nacionalističke stranke HDZ. Jer HDZ zastupa prijedloge Izbornog zakona po etničkim kriterijima i time samo doprinosi većoj diskriminaciji s ciljem daljnje podjele i u konačnici okončanjem postojanja Bosne i Hercegovine.

Pokušaj anuliranja „Inckovog zakona" u Parlamentu BiH

To potvrđuje i izglasavanje u  Parlamentu Bosne i Hercegovine 29. novembra 2021. godine. Poslanici iz RS-a su prvi put od jula 2021.došli na sjednicu Parlamenta BiH i zajedno sa zastupnicima HDZ-a pokušali poništiti Inzkov zakon, kojim se kažnjava negiranje genocida. Činjenica da ovim bosanski Srbi i bosanski Hrvati negiraju genocid nad Bošnjacima i da osuđeni ratni zločinci i dalje slave 26 godina nakon završetka rata je znak upozorenja da svih ovih godina nije učinjen nijedan korak naprijed u implementaciji vrijednosti i principa EU. Zapanjuje činjenica da Hrvatska, kao članica EU, to podržava.

Samo međunarodna zajednica sada može okončati ovu katastrofu i zaustaviti one koji napadaju ustavni poredak države BiH. Evropske vrijednosti i ljudska prava danas se brane u Bosni i Hercegovini u ime cijele Evropske unije. Ako nam to u BiH ne uspije, neizvjesna će biti i demokratska budućnost EU.

Ne smijemo zatvarati oči pred ucjenama, niti dozvoliti dvostruke standarde kada su u pitanju ljudska prava – moramo zauzeti jasnu poziciju u skladu sa našim vrijednostima. Zato pozivam međunarodnu zajednicu – EU, Veliku Britaniju i SAD – a posebno Njemačku da djeluju i da hitno zaustave katastrofu u koju srlja Bosna o Hercegovina!

Christian Schwarz-Schilling je  2006/07 obavljao dužnost visokog predstavnika u BiH. Deset godina prije toga  je kao međunarodni medijator za BiH radio na implentaciji Dejtonskog sporazuma u oblasti povratka izbjeglica i vraćanja oduzete imovine. Od 1982. do 1992. ovaj demohrišćanin i član CDU obnašao je dužnost njemačkog ministra za poštu i telekomunikacije u kabinetu Helmuta Kohla. 1992. podnio je ostavku u znak protesta zbog stava njemačke vlade prema ratu u BiH.

(DEPO PORTAL/md)