Nakon odluke Ateljea 212 da se povuče sa 38. susreta pozorišta/kazališta u Brčkom, povodom javnih napada člana žirija Branislava Lečića na mladu kolegicu Danijelu Štajnfeld, a na temu seksualnog zlostavljanja za koje ga je optužila, te brojnih, burnih i oprečnih, reakcija koje su potom uslijedile, na zvaničnoj stranici festivala objavljen je svojevrstan odgovor Ateljeu.

Tekst Novaka Tanasića "Drskost i blamaža, ali na svoj račun", kao i sve što se ovih dana dešava u Brčkom, podigao je prašinu i podijelio (teatarsku) javnost i u BiH i u regionu.

Izvor: Susreti.co.ba

Piše: Novak Tanasić 

O, kud si se zaputila, tašta pozorišna (i ljudska) oholosti?! Kakav sram i blam, kakva i kolika drskost gosta naspram domaćina! Nečuvena, ali ipak lakše shvatljiva s obzirom odakle i iz kakvog burureta dođe u Brčko (političkog, kulturnog, međuljudskog, informativnog i još mnogo kakvog jada i jeda koji je, nažalost, preplavio Metropolu!).

Kakva glupost! Koja količina besmisla bez argumenata i zdrave pameti. I kakav pokušaj nadmoći, sile i samoljublja, naspram dobrodošlice i raširenih ruku domaćina, organizatora i ljubitelja pozorišne umjetnosti, poštovalaca „Ateljea 212“ čije su izvedbe u ovom gradu, kao uostalom i večeras, uvijek i bez izuzetka primane kao dar i ispraćane ovacijama,  nagradama, kolektivnim i pojedinačnim.

No, o tome će, nadamo se, u skoro buduće vrijeme, razmisliti i barem u sebi tražiti pokajanje i oni koji su svoje stavove i uvjerenja u nečiju krivicu bez krivice, pokušali “izvesti“ i umrežati i izvan granica svoje zemlje, na Susrete pozorišta, regionalnu mafestaciju koja na ljestvici ovakvih pozorišnih viđenja i odmjeravanja vrijednosnih i estetskih dostignuća, visoko kotira na ex-jugoslovenskom prostoru.

No, očito je da su gospoda iz „Ateljea“ umislila da i preko Drine, u gradu koji, kakav – takav, živi kao stabilna multietnička, multikulturalna i tolerantna zajednica tri ravnopravna naroda (i manjina), čije ljubitelje pozorišta (a nije ih malo!) ne zanima ništa izuzev dobre predstave i radosti igre činodejstvenika koje svake godine ugoste kao svoje, ma od kud došli, a isprate tako da uvijek požele ponovo doći i zaigrati na brčanskoj sceni. Očito je da se bahato i osiono htjeli biti gospodari u tuđoj kući, a bez saglasnosti svojih domaćina. Elem, došli na „slavu“ kao gosti a zatim tražili da sa „slave“ udaljimo onog ko se njima ne dopada! Neshatljivo i neprihvatljivo! U najmanju ruku drsko i sramotno, a iz ugla najvećeg broja onih koji su predstavu odgledali bez daha i s radošću, i prevarantski.

Naime, to bezlično suvoparno saopštenje iščitano uz netom aplauzom nagrađene glumce na proscenijumu Doma kulture je „kukavičje jaje“. Igrali su, kažu, zbog publike, a mudro i, kako se to u našem žargonu kaže, hinski, saopštenje pročitali na kraju jer bi im, da su saopštenje objavili čas prije predstave, dvorana, ubijeđen sam, bila gotovo prazna! Jednostavno, Brčaci su domaćini u svojoj kući, ali ne i sluge prepokorne, najmanje pred onima koji se tamo negdje, izvan njihovih međa i interesa, „tuku“, a ni sami ne znaju oko čega.

Ovako, ostaje gorak ukus o neukusu i blamaži koja ne priliči i najmanje je očekivana od pozorišne kuće koja se s reputacijom i respektom koji je decenijama gradila i izgradila, s radošću čeka i ovdje i u drugim gradovima i državama. Nažalost, a na štetu ansambla i kuće jer, usuđujem se prenijeti mišljenje ne malog broja od mene boljih i meni sličnih poznavalaca pozorišta i glumačkog umijeća, Hana Selimović (Eva), igrom koja je bravurozno, gotovo bez i najsitnije greške, ubijeđen(i) smo, obilježiti ove 38. Susrete i zadala jedva dostižne repere u konkurenciji za najbolju žensku ulogu! Njena Eva ostaće upamćena, ali je šteta da ne bude i vrednovana.

Gospodo beogradska, niste se ponijeli obrazli. Baš nas briga za vaše podjele u vašoj zemlji i vašem gradu, i pozorištu. Baš nas briga što i kako znate i mislite o bilo kome na prostoru gdje stvarate i živite. Savršeno nas se ne tiče ko je koga kad, ko je kome ko i šta je među vama čemu šta, zainteresovani smo samo za umjetnički čin i slast doživljenog koju bi, da niste „prosuli pomuženo mlijeko“, ponijeli kući i u vrijeme i poslije ove predstave.

Umjesto toga, nosimo gorak ukus i poniženje, ali vaše, u svakom slučaju. I nije nam drago, jer, nažalost, sigurni smo da ste sebi za dug zeman zatvorili kapiju domaćinskog i vazda gostoljubivog brčanskog praznovanja u slavu Talije. Tako smo, eto, svi gubitnici: pozorište, Susreti i publika. Vi, bez sumnje, najveći. Jer, jedino ste u ovom trilingu gubitnika vi bleferi bez aduta.

(DEPO PORTAL/ad)