Piše: Jurica Pavičić

www.jutarnji.hr

Kad prosječnom čovjeku spomenete u jednoj rečenici gastronomiju i Bosnu, vjerojatno će mu prva asocijacija biti ćevapi. Hrvatski su gradovi (pogotovo od rata) puni restorana i kioska koji prodaju sarajevski, travnički ili banjalučki ćevap.

Jedan od standardnih rituala pri poslovnom ili turističkom odlasku u Sarajevo jesu i ćevapi. Ćevabdžijske radnje na Baščaršiji bitan su dio i turističke mitologije i samopoimanja glavnog bosansko-hercegovačkog grada. Ćevapi i Bosna čine se kao neraskidiv par, primjer drevnog gastronomskog umijeća i stoljetne tradicije. Osim što nisu.

Jer, poput mnogih drugih “stoljetnih tradicija” s naše strane granice na Uni, bosanski ćevapi nisu ni izdaleka tako stari kao što se čini.

Ćevapčići su u Bosnu i Hercegovinu stigli zapravo tek s Jugoslavijom, a, ako je povjesničarima vjerovati, ne postoji nijedan spomen ćevabdžija u Bosni prije 1900. Ova zanimljivost samo je jedna u nizu sličnih “myth busting” otkrića koja se mogu naći u nedavno objavljenom historiografskom zborniku “Brotherhood and Unity at the Kitchen Table” (Bratstvo i jedinstvo za kuhinjskim stolom).

Zbornik koji nosi podnaslov “Food in Socialist Yugoslavia” (Hrana u socijalističkoj Jugoslaviji) uredili su troje mlađih povjesničara s Humboldtovog sveučilišta u Berlinu i sveučilišta u Beogradu - Ruža Fotiadis, Vladimir Ivanović i Radina Vučetić.

Riječ je o zborniku koji sadrži 14 znanstvenih i/ili memoarskih tekstova na temu hrane u socijalističkoj SFRJ. Autori tekstova uglavnom su mladi doktorandi ili postdoktorandi iz zemalja exYu, ali i iz Njemačke, Italije i Britanije. Njihovi tekstovi sada su ukoričeni na engleskom i objavljeni kod hrvatskog nakladnika Srednja Europa.

Premda nije sveobuhvatan i premda ni približno ne obuhvaća kulturnu kompleksnost jugoslavenskog prostora, zbornik koji su uredili Fotiadis, Ivanović i Vučetić zahvaća niz tema o kojima se naoko “sve zna”, od ćevapa, kranjske kobasice i gotovih jela “29. novembar”, pa do početaka pizzerija i McDonald’sa u Jugoslaviji. Uglavnom mladi povjesničari pritom donose niz zanimljivih podataka, katkada i razbijaju mitove o zlatnim vremenima “sve za kredit, sve za raju”, ali i pokazuju da su neke samorazumljive “tradicije” ili tradicije zapravo prilično mlade. Jedna od njih, ali ne jedina, su i prije spomenuti ćevapčići.

Ostatak teksta pronađite ovdje

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)