Srbija i njena kulturna scena žestoko su se zatalasale nakon skandala na ovogodišnjem 62. Sterijinom pozorju, na kojem je žiri pod palicom poznatog glumca Predraga Mikija Manojlovića odlučio da ne dodjeli nagradu nijednoj predstavi, nijednom glumcu i nijednom scenografu, uz obrazloženje da niko nije zadovoljio kriterije ovog tradicionalnog pozorišnog događaja.

Uslijedile su salve optužbi na račun slavnog glumca, pa i etikete da je "Vučićev čovjek", a da je odluka žirija "čista politička egzekucija" koja je stigla s vrha...

Najglasnije reakcije stigle su od poznatog beogradskog reditelja Kokana Mladenovića, čija je predstava "Na Drini ćuprija" bila glavni favorit za prvu nagradu, a kako je on vidio odluku svog kolege i predsjednika žirije možete pročitati OVDJE.

Miki Manojlović pak negira da je svoju odluku donio pod bilo kakvim političkim pritiskom, iznoseći da su takve tvrdnje čiste besmislice.

No dok u Srbiji traje prepucavanje oko šokantne odluke žirija i nagađanje da li je svemoćni Aleksandar Vučić, posredno, i ovdje umiješao svoje prste, mnogi se prisjećaju intervjua Mikija Manojlovića posljednjih godina u kojima nije krio simpatije prema donedavnom premijeru, a sada predsjedniku Srbije.

Svojevremeno je izjavio i da čvrsto vjeruje Vučiću:
   

- Počinjem da mislim da Aleksandar Vučić ima jednu dozu odlučnosti i iskrenosti koju nisam očekivao. Čovjek otprilike kaže: “Ja sam bio sve ono protiv čega sam sada”. I dodaje da se promijenio. Ja vjerujem u ljudsku promenu.... Ali, ključni čovjek u državi je, bez dileme, Ivica Dačić, poručio je prije nekoliko godina Manojlović.

A u iscrpnom intervjuu koji je krajem prošle godine dao za Nedeljnik.rs, slavni glumac je ustvrdio i da mu "politika više nikad neće određivati život", te odgovorio na sve špekulacije i napade koji su ga u javnosti pratili. A špekulisalo se da će postati "budući ministar kulture u budućoj vladi Aleksandra Vučića" ili se prognozirao njegov reprizni odlazak u Pariz - ovog puta ne zbog Šekspirove drame, već u roli ambasadora...

Šta će biti vaš prvi potez kao ministra kulture?

Zar vi ne znate da sam još uvijek ambasador u Parizu? I to je pisalo u novinama...

Rekli ste u jednom intervjuu da biste prihvatili to mjesto kada biste imali garancije...

Govorio sam o tome kakve bi okolnosti bile neophodne za izuzetno važne ciljeve i uspješan rad ministra kulture. Mislim da je dobro da vlada bude većinska, stabilna i da nastavi svoj proevropski put.

Počinjem da mislim da Aleksandar Vučić ima jednu dozu odlučnosti i iskrenosti koju nisam očekivao. Čovjek otprilike kaže: “Ja sam bio sve ono protiv čega sam sada”. I dodaje da se promijenio. Ja vjerujem u ljudsku promenu....

Da li su okolnosti danas bolje nego što su bile, pa zato razmišljate i u tom pravcu?

Događaji su vezani i složeni u dugom procesu otkad Slobodan Milošević nije shvatio da je pao Berlinski zid do danas. A i prije toga, od 9. maja 1945. godine. Imamo vrijeme od 5. oktobra naovamo koje je vrlo zanimljivo. To je period kada je trebalo da se dogodi taj neevolucioni korak - jedan malo duži korak koji je jedino moguć. Ali šansa nije iskorištena i vrijeme nas uči, i kad su u pitanju ozbiljne demokratije, da vlast koja ima mnogo koalicionih partnera nije efikasna jer se ne zna ko i šta odlučuje i gdje luta izvršna vlast. Posebno je zanimljiva razvijena tehnika stvaranja društvene atmosfere na kratak rok. Piše u novinama da ću biti ministar ili ambasador i građani u to, što bi rekli Romi, "sekundarno" vjeruju.

   
Zašto se vama toliko zamjera kad kažete nešto o politici? Evo vidimo da se Kusturica pojavljuje na mitingu SNS-a, pa to čak ni Olji Bećković ne smeta. Zašto je najveća gužva oko vas? Da li zato što vas je demokratska Srbija smatrala svojim ili imate drugo objašnjenje?

Ja sam Beograđanin vrlo dugo. I nemam potrebu za osvajanjem asfalta. Moji daleki preci su kaldrmisali, asfaltirali što su mogli da asfaltiraju na gornjem Dorćolu. Govorio sam istinu. To je ono što je za mene najstrašnije. Jer dio građana kad čuje istinu, počne drugačije da je tumači. I kod Kesića sam rekao istinu i u Nedeljniku u prošlom intervjuu. I nisam rekao samo dio istine, već istinu cijelu, ali oni su čuli ono što su željeli da čuju, onako selektivno. Kao kad kažu za mene: "On je bio u emisiji 'Beograd na vodi'." Da li je neko pogledao šta je taj rekao u toj emisiji o "Beogradu na vodi"? Živimo u vremenu munjevitog, kusog, stvaranja modela po kojima vi nekog "volite" ili ne.

Ali jedan fenomen nas više zanima. Zašto se vama više zamjera kad nešto kažete nego Kusturici kad izađe na miting SNS-a?

Vidjećemo reakciju kad ja budem izašao na miting. Mislim da predimenzionirate stvari. Ko to uopšte zamjera? Postali smo taoci društvenih mreža. Ljudi sjede kod kuće ne doprinoseći drugima, bezbijedno se zabavljaju ili se obračunavaju s ljudima. Javno pišu bez ikakve odgovornosti. Površni su i često ne razumiju uzroke o kojima se usuđuju da govore. Dugo sam u javnosti i nije mi cilj da me ljudi obožavaju. Odavno sam spoznao vrline i mane obožavanja.

Govorio sam istinu. To je ono što je za mene najstrašnije. Jer dio građana kad čuje istinu, počne drugačije da je tumači

U filmu "Otac na službenom putu" idete u zatvor jer ste za jednu karikaturu u Politici rekli: "Pretjerali su." Ko je danas pretjerao i u čemu?

Generalno, niko ne voli vlast i Srbi je nikad nisu voljeli. Na vlasti je, imajući u vidu tu nacionalnu disciplinu, da pokuša da državu napravi boljom. Nemam mnogo primjera da je neko pretjerao, a ovdje inače vladaju pretjerana ponašanja. Društvo je traumatizovano i često reagujemo ostrašćeno, isključivo, tako da su poređenja skoro nemoguća.

Navikli smo da većina kulturnjaka podržava korpus građanskih stranaka poput Demokratske stranke...

Nisam siguran da je to više tako. Demokratska stranka je u doba uzleta i vladanja imala veliku podršku intelektualaca i umjetnika, ali je ona tu snagu izigrala. Proćerdala je povjerenje, i to u vremenu kada je bila na vlasti. To je suštinska greška i mislim da danas u podršku kulturnjaka DS-u vjeruju samo ljudi iz te stranke i niko više. Demokratska stranka je donosila zakone koji su bili neprimjenjivi. Donosili su zakone ne čitajući ih. Ili čitajući ih dijagonalno. Članovi DS-a koji su temeljno vršili svoje dužnosti u parlamentu bili su, nažalost, nevoljena manjina.

Ali, gospodo, ko je zakone koje živimo pisao, čitao, glasao? Demokratska stranka je svoju šansu prokockala. Njima je neophodan ozbiljan purgatorijum (čistilište, prim. aut.).

Išli ste na psihoterapiju zbog straha od letenja. Sada ste dobili svoj avion. Da li je to dio terapije?

Ne. Odavno letim, obletio sam planetu nekoliko puta. Pitala me je policajka na aerodromu da li sad imam doživotnu besplatnu kartu biznis klase. I iznenadila se kad je vidjela da nemam. Nikom ništa ne dugujem.

Divac je dobio avion, Đoković takođe, a najproblematičniji ste vi. Zašto?

Avion nosi moje ime, ne vidim u čemu bih bio problematičan. Dobio sam gomilu čestitki iz Srbije i inostranstva povodom tog događaja.

Nastavak intervjua čitajte OVDJE.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)