Svu muku, jad, bijedu i mizeriju, oslikava jedan drugi čovjek. Jedan anonimni radnik sa strane, koji pokazuje na poluprazne gajbe i govori : 'Sto maraka sve ovo. Napiši na šta su željezničari spali, napiši slobodno'.

Mučno je bilo gledati ovih dana jadne, prevarene i ponižene radnike Željeznica RS-a, kako štrajkuju glađu i traže svoje zaostale plate. To su tek obični ljudi, koje su silne privatizacije, dokapitalizacije i poratne pljačke dovele na rub egzistencije. Štrajkovali su glađu na banjalučkoj Željezničkoj stanici- piše Dragan Bursać za Al Jazeeru. 

Čini se da je ta stanica, oduvijek avetinjski prazna i neiskorištena, nekako napravljena baš za ovu svrhu.

Štrajk glađu. Ultimativni oblik borbe malog i obespravljenog čovjeka za svoja zaslužena prava. Krajnje ishodište pravednika, koji se bori protiv sistema, koji ga je prevario i pokrao...

Narode, Dodik časti!

I zaista, sve bi bilo tako da se u jednom trenutku nije pojavio Milorad Dodik, predsjednik manjeg bh. entiteta i volšebno rekao kako će sva sredstva na računu biti uplaćena radnicima koliko danas. Eventualno sutra. Tek tako, bez najave, bez sastanka Vlade, bez premijerke i ministara, bez direktora Željeznica, pojavio se ON i odobrio nekakva sredstva. Zašto nije došao neko kome je to posao? Zašto, do vraga, sredstva nisu uplaćena odmah i zašto su se ljudi uopšte izlagali najsurovijim psiho-fizičkim torturama, ako se sve to moglo uraditi "k’o dlanom o dlan".

Ali, to je samo početak bravura gruntovnog vlasnika Republike Srpske, Milorada Dodika, i prvi čin uniženja i patosa štrajkača. Dodik, čini se, opravdano pun sebe i svjestan svoje moći u sistemu koga nema i gdje je on alfa i omega biološke egzistencije jednog težaka uzviknuo je sada već dobro poznatu rečenicu: "Je li ima neka kafana da odemo popiti piće ovdje. Ja plaćam."

Time je okončan štrajk glađu zaposlenih, time je počeo njihov pad, posljednji pad kao ljudskih bića i to u svojim očima. Drugi ljudi i odnos prema drugima su apsolutno nebitni. Svi drugi su nevažni. Ostaje samo čovjek, pojedinac, koji gubi onu trunku dostojanstva, koji onako iscrpljen, na vodi i infuziji sjeda za kafanski sto i sa glavnim Bajom, vlasnikom njegovog života ispija pivo, rakiju od kruške i poneki sok.

Taj prazni zarobljenik i talac "ekonomske sreće i napretka u Republici Srpskoj", kupljen za stotinjak maraka, onako čoporativno ispija mlako pivo iz gajbe na gladan želudac i ljutu rakiju na još ljuću ranu neimaštine i sam sebe u toj agoniji sedativizira i šalje na još veće dno. Taj nesrećnik, tako kupljen za par piva, slika se sa svojim gospodarom čija politika ga i jeste dovela na najniže ljudske grane i očima idolopoklonika aminuje svaku riječ Velikog Vođe.

Ostatak čitajte OVDJE

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)