Izvor: Express.hr/Autor: Ivan Pandžić

Kad bi Ivica Todorić odjednom odlučio ugasiti sve svoje tvrtke, hrvatski BDP bi zasigurno zaronio nekoliko postotaka, burzu bi preplavilo gotovo 40.000 novih ljudi, a propalo bi mnogo malih tvrtki.

Palo bi gospodarstvo i u Srbiji i Sloveniji, a problemi bi se osjetili i u Bosni i Hercegovini. Kad bi najbogatiji i najmoćniji Hrvat kihnuo, prehladila bi se cijela regija. Koliko je Ivica Todorić sa svojom obitelji bogat?

Može se reći da je samo milijarder. Samo kroz 54 tvrtke procjenjuje se da ima dionice vrijedne gotovo 3,5 milijardi kuna. A u to ne spada njegov dvorac na obroncima Medvednice u Zagrebu, automobili, umjetnine, helikopter, računi u banci i ušteđevina koju sigurno može mjeriti u desecima milijuna kuna. Prihod koji su samo tvrtke u sastavu Agrokora prije dvije godine ostvarile je 54 milijarde kuna.

Pola je to proračuna hrvatske države. Uspjeh i razvoj poslova obitelji Todorić išao je rapidno brzo u zadnjih 25 godina, a glavni pokretač razvoja je glava obitelji Ivica Todorić.

Kad se pogleda novinska arhiva na kraju 80-ih, ne može se puno naći o njemu. Bio je srednji poduzetnik čiji je Agrokor prodavao cvijeće i imao 50-ak zaposlenih.

Prije 15 godina već je narastao preuzimanjem tvrtki, ali iako je već imao i tvrtke Zvijezdu, PIK Vrbovec, Ledo, Konzum te niz drugih, tvrdio je kako je tek obični poduzetnik koji danonoćno radi i ne smatra se bogatašem.

"Bogataš nisam ni po jednom kriteriju. Da ne primam plaću, da mi ne rade sin i kći te da tata nema penziju, teško bih u današnje vrijeme izvukao kraj s krajem", rekao je u intervjuu Vjesniku 2000. godine.

Oni koji su surađivavali s njim kažu da Todorić zaista radi po 16 sati na dan, a potpunu predanost traži i od svojih suradnika. Iako mu se zamjera da nikad ne bi stekao svoje bogatstvo da nije bilo dobrih veza s HDZ-ovom vlasti tijekom 90-ih, a zatim i sa svim ostalima, Todorić ipak nema obilježje ostalih hrvatskih tajkuna. Koju god tvrtku je preuzeo, ona nije uništena, imovina izvučena, a radnici poslani na cestu. Dapače, ili su dodatno razvijene investicijama ili su spašene od propadanja.

Pričati o Ivici Todoriću samo fokusiranjem na političke veze i kao prijatelju države, a potpuno zanemarujući njegove menadžerske sposobnosti i viziju, ne bi bilo ni pošteno ni točno.

Todorići su podrijetlom iz Zmijavaca u Imotskoj krajini, ali je Ivica rođen 1951. godine u Zagrebu, a djetinjstvo je proveo u Božjakovini, mjestašcu nedaleko od Dugog Sela u Zagrebačkoj županiji.

Otac Ante imenovan je direktorom jednog od tada najvećih poduzeća za proizvodnju stoke i peradi - Agrokombinatu. Ante Todorić je od 1963. uspio razviti kombinat, ali iako je bio istaknuti dužnosnik u bivšoj državi, završio je u zatvoru.

Nakon sloma hrvatskog proljeća 1971. godine bio je osuđen na šest godina zatvora pod optužbom da je s tvrtkinih šest milijuna maraka kupovao oružje za Maticu hrvatsku. Ante je odležao četiri godine, a optužnica i presuda se danas smatraju politički montiranim procesom.

Sin Ivica je mogao od oca zato puno naučiti o poljoprivredi te funkcioniranju uzgoja stoke i peradi. Nije bio đak odlikaš u srednjoj, a nije se posebno iskazao ni na Ekonomskom fakultetu na kojem je diplomirao.

 
Ali Ivica je očito imao razvijeni nos za biznis, a kad je studentske dane provodio sa svojim prijateljem Brankom Mikšom, teško da je mogao očekivati da će za samostalne Hrvatske Mikša postati ministrom gospodarstva, a zatim i gradonačelnikom Zagreba tijekom HDZ-a.

Priča o uspjehu Todorića počinje kad mladi Todorić prodaje staru djedovu kuću u Zagrebu, a kako je i obitelj imala dobre financijske temelje, uz pomoć oca osniva tvrtku za proizvodnju i uvoz cvijeća.

Imao je tada tek 25 godina. Iz Nizozemske je uvozio cvijeće, a imali su i vlastite plastenike. Posao je doslovce cvao i uskoro su prodavali u cijeloj Jugoslaviji.

Nastavak priče čitajte OVDJE.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)