Prvo ime Nervoznog poštara je dr. Fadil Šabović. Ovaj liječnik po struci je ritam gitarist i autor gotovo svih pjesama tijekom čitavog postojanja grupe. Novinaru Anti Batinoviću, iz tadašnjeg uglednog zagrebačkog časopisa "Start" Šabović je izjavio kako mu je definitivno bilo jasno da ima pravu ideju, kada je radeći kao liječnik u stanici hitne pomoći u Busovači, pijanom čovjeku šio ranu. Pijanac je glasno pjevao narodne pjesme dok ga je za ruku držala pjevačica iz obližnje kavane, u kojoj se u tuči netom prije toga ozlijedio. Šabović kaže da mu je "sinulo" da je ljudima trebao žešći narodnjak od onoga kojeg su imali i rodila se ideja o Nervoznom poštaru.

Nakon koncipiranja ideje, Šabović je suočio poznatog pjevača novokomponirane narodnjačke glazbe Rustema Nezirovića - Ruleta i jednog od najpoznatijih sarajevskih heavy-metalaca i izrađivača gitara iz tog razdoblja, Nikolu Nidžu Mitrovića. Fadil im je rekao da trebaju svirati njegove pjesme, svaki na svoj način: Rule treba pjevati folk, a Nidžo svirati hard rock, u isto vrijeme ne respektirajući previše jedan drugoga.

Nakon dugog uvjeravanja grupa je započela s radom i ubrzo snimila svoj prvi album "Vazda - gazda" za zagrebački Jugoton. Ipak, svoje prvo pravo pojavljivanje u javnosti grupa je imala nedugo potom, na festivalu narodne glazbe "Ilidža '85", ustudenom 1985. godine. Nervozni poštar s pjesmom "Sarajevo, slatki dome moj" uvjerljivo osvaja prvo mjesto s 91% glasova publike, što je jedinstven slučaj u povijesti toga festivala. Zanimljivo je da su ostali sudionici, redom "regularni narodnjaci", članove tada potpuno nepoznatog benda smatrali za nosače instrumenata. Nitko nije vjerovao da se očigledni rokeri imaju namjeru natjecati na narodnjačkom festivalu, a još veću dilemu stvarala je nazočnost tipičnog narodnjaka među tipičnim rokerima, odnosno pjevača Ruleta u ostatku benda.

Neobičan bend bukvalno preko noći postaje opće poznat u čitavoj državi, rušeći sve rekorde u prodaji.

Wikipedia.hr/jk