Potpuno je apsurdno da se genocid u Srebrenici mogao desiti, i to u 21. stoljeću, pred očima cijelog svijeta. Ona nije priča koja je trajala dva dana, već mnogo duže, kaže Sturm

U Sarajevu je prije nekoliko dana završeno snimanje filma "Body complete" austrijskog reditelja i scenariste Lukasa Šturma (Sturm). Filmska priča koja se bavi kompleksnim društvenim i političkim problemom nestalih osoba tokom rata u našoj zemlji, nastala je nakon tri godine Šturmovog rada na scenariju i trebala bi još jednom podsjetiti svijet na tragediju koju je BiH pretrpjela početkom devedesetih.

S austrijskim rediteljem koji je u dramskoj priči obojenoj elementima trilera okupio vrhunsku glumačku ekipu iz naše zemlje i inozemstva, razgovarali smo u Sarajevu, dan nakon završetka snimanja posljednje klape.

Svjestan da je teško iz perspektive stranca pričati nečiju zbilju, glavni cilj mu je, govori nam na početku razgovora, bio snimiti pošten i korektan film. Sretan je, kaže, što je uspio u tome.

Hapšenje Mladića

U toku snimanja filma Ratko Mladić je uhapšen u Srbiji i priveden u Hag. Kako ste kao čovjek, ali i profesionalac koji se u tom trenutku bavio i temom ratnog zločina tokom agresije na BiH, reagirali na ovu vijest?

- Bio je to zaista neobičan trenutak, jer smo upravo u to vrijeme snimali scenu u kojoj je jedan od filmskih likova upleten u ratne zločine. Tako da je cijela situacija, ustvari, bila mješavina fikcije i realnosti. Ona nam je pokazala i koliko je, zapravo, naša priča blizu realnosti.

Prema onome što se može naslutiti iz scenarija, priča je zapravo fikcija u kojoj se prepliće stvarni bh. background. Imena sela su, naprimjer, izmišljena, dok su neki kadrovi snimani i u Međunarodnom institutu za nestale osobe (ICMP).

 - Cijela priča je fikcija, ali je zanimljiva stvar da sam pokušao povezati fikciju sa stvarnim backgroundom. Svi karakteri koje sam spomenuo u filmu su povezani s događajima od prije 15 godina. Bilo mi je veoma važno napraviti snažan film, i to na autentičan način, koji pokazuje da smo odgovorni za historiju. Vodio sam se time da ljudi koji ga budu gledali razumiju šta se ovdje dogodilo i da imaju osjećaj da se to zaista i moglo dogoditi.

Koju poruku šaljete svijetu filmom "Body complete"?

- Ovo je film o hrabrosti u odnosu na strah, o potrazi za istinom u odnosu na skrivanje istine, o borbi za pravdu u odnosu na torturu, o ljudskom pristupu u odnosu na eliminiranje ljudskog dostojanstva. Naslov filma "Body complete" (Tijelo dovršiti) označava središnju temu Bosne. Te riječi "tijelo" i "dovršiti" zapravo su tragična priča hiljada ljudi i novije historije cijele zemlje.

Zanima li Evropu u 2011. BiH i njena tragedija?

- Premalo, moje je mišljenje.

 Ako je Srebrenica najveći masakr u Evropi nakon II svjetskog rata, zar tog 11. jula ona ne bi trebala biti glasnija kada je riječ o osudi i sjećanju na srebreničku golgotu, a ne dopustiti da se ljudska tragedija svede tek na nekoliko minuta televizijskog podsjećanja?

- Definitivno bi trebala biti glasnija. Srebrenica je i znak neuspijeha evropskih političara. Iako se ne bavim politikom, već umjetnošću i stvaranjem filmova, ne mogu ne primijetiti da bi u fokusu cijelog svijeta, a ne samo političara i medija, trebala biti ova zemlja koja je mnogo propatila. Brojne su priče iz BiH koje svijet treba da čuje. To je i jedan od razloga što sam želio snimiti ovaj film.

Pred očima svijeta

Osim što su političari pali na ispitu u Srebrenici, nije li sramotna i ironična činjenica da je Evropa devedesetih dopustila da, naprimjer, ima gradove Sarajevo i Pariz, ili Srebrenicu i London, udaljene međusobno tek nekoliko sati, a opet kao da su na suprotnim kontinentima; u jednom gradu nezapamćen pokolj, a u drugom blagostanje?

- Potpuno je apsurdno da se tako nešto moglo desiti, i to u 21. stoljeću, i pred očima cijelog svijeta. Srebrenica nije priča koja je trajala dva dana, već mnogo duže. Mnogo je vremena prošlo prije nego što je u masakru ubijeno na hiljade ljudi pred očima masovnih medija!? Svi su znali za konflikt i zato mi je teško razumjeti da se on uopće mogao i dogoditi.

Vaš prvi susret s Bosnom desio se 2000., dakle, imali ste priliku upoznati ovdašnji narod i mentalitet. Kako doživljavate zemlju u kojoj postoje dvije oprečne historije, i u kojoj dobar dio stanovništva slavi i herojima označava ljude poput Karadžića i Mladića, odgovorne za smrt hiljada ljudi?

- Takve stvari ne možete razumjeti, ali to nije samo problem Bosne i nije to samo njena stvar. Takvih primjera imate svugdje u svijetu.

Ono što sam vidio tokom snimanja filma u Bosni, naročito u Sarajevu, je nevjerovatno. Ljudi koji su preživjeli rat i opsadu danas žele graditi budućnost. Otvoreni su prema Evropi, prema svijetu i svom okruženju. I to, zapravo, ohrabruje.

Nije jednostavno pronaći pravu perspektivu iz koje će se korektno govoriti o temama kao što su rat ili traganje za nestalima. Kakva je bila Vaša?

 - Takve priče je moguće pričati, neovisno od toga da li ste stranac ili ne. Možete to porediti s Austrijom, naprimjer. Njenom historijom su se u svojim filmovima bavili brojni strani reditelji. Bilo mi je zanimljivo vidjeti kakvu su perspektivu imali oni o određenim događajima. Ja sam, naprimjer, u ovom filmu izabrao perspektivu novinarke i kroz njene oči dolazio do istine o bh. konfliktu.

Kakvu sudbinu predviđate za "Body comlete"?

- Kada je riječ o očekivanjima u vezi s ovim filmom, moram priznati da sam uvijek oprezan, jer kada radite film, važne su tri stvari: priča, snimanje i motaža. To je veoma kompliciran proces, ali mogu reći da smo uradili dobar posao.

Sjajna bh. ekipa

Film "Body comlete" za koji je izvršnu produkciju potpisala sarajevska kuća "Depo" okupio je uglavnom filmske radnike iz BiH.

- Gotovo da sam bio jedini stranac među filmskom ekipom u Sarajevu. Sve čestitke Jasminu Durakoviću, Anili Gajević, Šahinu Šišiću, sjajnim bh. glumcima, tehničkoj ekipi, za odličan posao koji su uradili - govori austrijski reditelj i scenarista. (Dnevni avaz)