Riječ je o video radu koji kopira čuvenu Rembrantovu sliku, a umjesto likova ljekara na čelu sa dr Tulpom, vidimo političare iz regiona na čelu sa Titom.
 
Igor Bošnjak (29) preuzima Rembrantovu sliku „Čas anatomije”, o kojoj treba znati da prikazuje društveni događaj u 17. vijeku. Naime, vodeći anatom dr Nikolas Tulp imao je pravo samo na jedno seciranje godišnje i mnogi su plaćali da bi tom času prisustvovali. (Rembrant ju je naslikao u 26. godini toliko precizno da su se mnogi pitali nije li kopirao detalje iz priručnika anatomije.) Bošnjak zatim pravi skok od tri i po vijeka i u „Času anatomije” Danila Kiša nalazi ključnu rečenicu da doktor „zna da je ljudsko tijelo izvan duhovnih funkcija, izvan duše i morala samo probavna mašina”. Drugim riječima, čovjek bez dostojanstva je sopstvena karikatura - te Bošnjakova slika ima višeslojna značenja. Likovi na njoj zaista postaju karikature po onome šta izgovaraju - nesuvisle fraze - dok zajedno sa Titom, to jest s dr Tulpom, gledaju leš - metafora zemlje koje više nema.
 
Bošnjak na izložbi ima još jedan video rad: na njemu su snimljena groblja, čak i ateističko, ali tako što su na nadgrobne ploče „nalijepljeni” monitori sa „smetnjama na vezama”. Drugim riječima, mrtva usta ne govore, ali njihove negdašnje riječi i dalje prave pometnju među živima.
 
Rad Radenka Milaka (30) pak kroz seriju slika kao pitanja i odgovora „A šta ste još vidjeli? - Nisam mogao vidjeti sve!” poziva se na fotografiju američkog fotoreportera Rona Haviva, koji je na samom početku rata u Bijeljini zabilejžio kako Arkanov vojnik brutalno nogom udara ženu koja leži na trotoaru. Riječ je o fotografiji koja je obišla svijet, a konkretno u ovom slučaju, s porukom kako se „medijski posredovanim prikazima manipuliše kao oružjem za nastavak rata drugim sredstvima između suprotstavljenih strana, jednoznačno i kolektivno redukovanih na uloge žrtvi i zločinaca”, zaključuju Antonija Majača i Ivana Bago u pratećem tekstu.
 
Kiseo je osmijeh koji gledalac ponese sa ove izložbe - iako mu ga „Čas anatomije” izmami. Naravno, ne zbog radova, koji su vrlo riječiti, pa čak i smijeli s obzirom na prikazane „junake”, već zbog stvarnosti opterećene prošlošću u kojoj, „i nakon 17 godina od uspostavljanja nezavisnosti - objašnjava Bošnjak - nedostaju suštinski preduslovi za stvaranje suverene demokratske države: podjela države određena Dejtonskim sporazumom koči procese donošenja političkih odluka, međunarodna zajednica se ne odriče svog protektorata prema državi, a društvo se i dalje dijeli na osnovu etničke pripadnosti. Na nacionalne, etničke i vjerske razlike još uvijek se gleda kao na prepreke, a ne kao na prednosti”.
 
Izložba „Estetizacija politike” je primjer kako se društveni trenutak (koji istina traje čitavu vječnost) može pretočiti u umjetnost s univerzalnim pitanjem: ima li kraja ljudskoj gluposti, bahatosti i aroganciji?

(BLIC/ds)