Ti forumi imaju rubrike u kojima je moguće uputiti pitanje svešteniku, zatražiti savjet, tumačenje ili čuti šta Crkva misli o nekim savremenim pojavama, sitnicama i "krupnicama" sa kojima se susrećemo u svakodnevnom životu.

Da li je grijeh biti član Facebooka? Treba li dozvoliti djeci da čitaju "Harija Potera" Može li homoseksualac biti kum na crkvenom vjenčanju? Da li je dozvoljeno pušiti u vreme posta? Šta crkva misli o Najdanovim krugovima? Dopušta li Crkva da devojka bude neudata ili ona mora biti supruga i majka ili monahinja? Kakav je stav crkve ako vjernik poželi da istetovira sveca na svom tijelu?

U duhu veoma prisutne priče o rodnoj ravnopravnosti postavlja se pitanje zašto žena ne može da slavi slavu, a u vrijeme velikih iskušenja - dilema koja je granica Božjeg praštanja za grijehe koje stalno ponavljamo. Koliko god ova pitanja slikovito prikazuju vrijeme i društvo u kojem živimo, ništa manje interesantne dileme i nedoumice u vezi sa pitanjima vjere i ništa manje slikovito pokazuju odnos vjernika prema crkvi.

Radoznali žele da saznaju više o njenim unutrašnjim pravilima (Da li sveštenik nosi mantiju i kod kuće?), a tu su i oni koji traže odgovore na "vječna pitanja" (Zašto čovjek mora da griješi?), traže se i stavovi po pitanju pripadnika drugih crkava (hoće li pripadnici drugih monoteističkih religija biti spaseni), ali i Biblije (da li je grijeh ako neko ide u crkvu, a ne želi da čita Bibliju). Nema "najtežih" pitanja, najteže je davanje primjerenog i zadovoljavajućeg odgovora, kaže jerej Ivan Cvetković, urednik i osnivač foruma "Žive reči utehe", za koji ističe da je najveći pravoslavni forum na Balkanu.

"Pozadina i priroda bezbrojnih pitanja se lako daju uočiti i mogli bi, grubo rečeno, da se svrstaju u nekoliko stavki. To su: duhovna potraga, odnosno želja za davanjem smisla pitanju ličnog i opšteljudskog postojanja, glad i žeđ savremenog čovjeka za Bogom, za smislom koji ne izvire iz sfere empirijskog. Prisutan je i problem (bes)smisla postojanja zla, duhovna i psihološka konfuzija izazvana stavljanjem pretjeranog akcenta na čisto socijalno-materijalnu sferu života, kao i potreba onih koji su vjerujući, ali nedovoljno upoznati sa ustrojstvom crkvenog života, za definisanjem i pojašnjenjem značaja i određenih osobenosti crkveno-liturgijskog načina života... Sve to dovoljno rječito svjedoči koliko je savremeni čovek, i pored svih postojećih otkrića i dostignuća, duhovno osiromašen, raslabljen i umoran", ističe otac Ivan.

Njemu su, kaže, posebno zanimljive teme koje se tiču razgovora sa nepravoslavnima i ateistima, ali i teme koje govore o teološkim problemima. Najčešće je čuo pitanje u vezi sa "liturgijskom reformom" i traženje objašnjenja kakav je to proces, da li sa sobom nosi crtu dobrog ili lošeg, šta predstavlja u životu crkve... Vjernici traže i savjete lične prirode, žele da čuju mišljenje sveštenika kako da pomognu djetetu koje je popustilo u školi ili kćerki koja je bezvoljna, ali i šta da rade kada se zaljube u mladića koji njih ne voli.

"Pitanja su uvijek lične prirode, a problemi koje imamo su isti ili slični kod svakog od nas, jer prosto dijelimo jedan život, iste ili slične nedoumice i nosimo, na ovaj ili onaj način, sličnu životnu težinu sveukupnih problema koji nas okružuju. Sveštenik je dužan da bude i psiholog. On mora biti psihološki edukovan i verziran, kroz svoje obrazovanje, životni podvig preobražaja samoga sebe uz Božiju pomoć, kroz iskustvo i djelatnu ljubav prema ljudima. U suprotnom je njegov pastirski rad totalno obesmišljen i praktično jalov. Riječ psiha, uopšteno rečeno, znači duša, a ona je jedan od najvažnijih pojmova u hrišćanstvu", ističe otac Ivan.

Forum "Žive reči utehe" ima oko 3.300 korisnika, postoji u okviru sajta pouke.org, osnovanog 24. maja 2009. godine, pod duhovnim je rukovođenjem episkopa šumadijskog Jovana i ima blagoslov srpske crkve za svoj rad. U uredničkom timu osim sveštenika ima i profesora, istoričara, prevodilaca. Hiljade korisnika ovog foruma, koje otac Ivan opisuje kao "veoma aktivne", svjedoče da ni crkvu nikako nije zaobišla "internet revolucija".

"Nepotpunost ovog virtuelnog vida komunikacije među vjernicima, po mišljenju mnogih, leži u nemogućnosti punog ostvarivanja živog odnosa među vjernima. On, s druge strane, predstavlja pretpostavku, a često i osnov, realizacije novih i konkretnih odnosa među ljudima koji bi se, najvjerovatnije, teško upoznali i ostvarili živi kontakt da nema Interneta, tako da ono što bi neko imenovao kao manu, može biti veoma lako, na osnovu prethodno rečenog, preobraženo u pozitivnu crtu ovog vida savremenog međuljudskog saobraćaja", kaže otac Ivan.

Sa Internetom su došle nove mogućnosti za misiju crkve, pa je otac Ivan najavio osnivanje "pravoslavnog facebooka", odnosno društvene mreže koja bi povezala vjernike i ljudi iz crkve, ali po tom pitanju je za sada tajanstven, pa otkriva tek da na tome radi mnogo ljudi i da se nada da će uskoro doći vreme za realizaciju ove ideje.  Vesti/DEPO PORTAL/a.k.