Izvor: Numizmatika.net
Piše: Zlatko Viščević

U ovom članku govorimo o najskupljem zlatniku na svijetu koji od 2021. drži rekord kao najskuplja kovanica ikada prodana na numizmatičkom tržištu. Radi se o primjerku koji je put do numizmatičkog tržišta započeo jednom krađom, da bi uz čitav niz pravnih i pravosudnih peripetija u koje je bila umiješana američka tajna policija, jedna okrunjena glava i niz drugih aktera, na kraju ipak bio legaliziran i prodan čak dva puta na aukcijama za rekordne iznose.

O kojem zlatniku se radi i za koji je basnoslovni iznos prodan, pročitajte u nastavku ovog članka i pogledajte u priloženom videu.

Optjecaj zlatnog novca u SAD-u

Velik broj zemalja u svijetu je do 1930-ih godina 20. stoljeća koristio srebrni i zlatni novac u svakodnevnom prometu. To je bilo vrijeme tzv. „zlatnog standarda“ kada je taj plemeniti metal činio temelj vrijednosti novca u optjecaju. Među tim zemljama su bile i Sjedinjene Američke Države.

Tako su u SAD-u ranih 1930-ih u optjecaju bile zlatne kovanice od: 2 i pol dolara; 5 dolara; 10 dolara i 20 dolara.

Kolokvijalni naziv za kovanicu od 10 dolara je bio „eagle“ (engl. „orao“). Taj naziv potječe od orla koji je bio prikazan na na licu ovog zlatnika. U skladu s time, zlatnik od 2 i pol dolara se nazivao „quarter eagle“, onaj od 5 dolara „half eagle“, a onaj od 20 dolara „double eagle“.

Saint-Gaudens Double Eagle

Najveći je bio dakle apoen od 20 dolara koji se nazivao „Saint-Gaudens Double Eagle“. Ime je dobio po autoru likovnog rješenja za ovu kovanicu Augustusu Saint-Gaudensu, inače poznatom američkom kiparu.

Na licu tog zlatnika je prikazan orao u letu na lijevo. Iznad orla, uz rub kovanice je polukružni natpis: „UNITED STATES OF AMERICA / TWENTY DOLLARS“, a ispod orla se nalazi sunce iz kojeg izlaze zrake. Iznad površine sunca je polukružni natpis „IN GOD WE TRUST“.

Na naličju zlatnika se nalazi ženski lik koji simbolizira slobodu. U desnoj ruci drži baklju, a u lijevoj maslinovu granu. Iznad je polukružni natpis: „LIBERTY“. Desno dolje je oznaka godine i kovnice, a uz rub kovanice su zvjezdice.

Ukidanje zlatnog standarda u SAD-u

Slomom newyorške burze 1929. godine je počela velika svjetska ekonomska kriza na koju se nadovezala i bankarska kriza. Naime, između 1929. i 1933. je propalo 40% američkih banaka.

Kako bi zaustavili bankarsku krizu koja je prijetila katastrofom neviđenih razmjera, američka vlada je pod vodstvom predsjednika Franklina Delana Roosevelta odlučila ukinuti zlatni standard i na taj način pokušala spriječiti odljev zlata iz zemlje koji je počeo uzimati maha.

Sve zlatne kovanice su demonetizirane i praktički je zabranjeno posjedovanje monetarnog i investicijskog zlata. Svi zlatnici, zlatne poluge i certifikati s podlogom u zlatu morali su se prisilno zamijeniti za papirnate dolare, a ti dolari više nisu imali pokriće u zlatu.

Postojalo je nekoliko iznimki kod prisilne zamjene kao što su male količine zlatnika (do 100 dolara), nakit, zlatnici od numizmatičkog značaja, zlato za industrijsku upotrebu i sl. Oni su bili pošteđeni prisilne zamjene.

Ovaj propis je ostao dugo godina na snazi, sve do 1974., kada je ponovno dozvoljeno posjedovanje monetarnog i investicijskog zlata.

Emisija zlatnika od 20 dolara iz 1933.

Kao što je već ranije navedeno, najveći zlatnik u optjecaju do ukidanja zlatnog standarda je bio 20 dolara, tzv. „Saint-Gaudens Double Eagle“.

Prije nego što je Rooseveltova zabrana stupila na snagu, otkovano je čak 445.500 ovih zlatnika s godinom 1933. Međutim, kako je odluka o demonetizaciji stupila na snagu, svi ti zlatnici su pretopljeni. Sačuvana su samo dva primjerka za muzej, a niti jedan primjerak nije pušten u optjecaj.

Krađa zlatnika iz Philadelphijske kovnice

Prije nego što je cjelokupna emisija zlatnika od 20 dolara s godinom 1933. pretopljena u Philadelphijskoj kovnici, određen broj primjeraka je ukraden i dospio je ilegalnim putem na numizmatičko tržište.

Te zlatnike je najvjerovatnije ukrao George McCann, blagajnik zaposlen u kovnici i to na način da je primjerke iz 1933. pripremljene za topljenje, jednostavno zamijenio s drugim zlatnicima starijeg godišta. Broj zlatnika je odgovarao količini pretopljenih zlatnika, tako da nitko isprva nije posumnjao da se radi o krađi.

Bilo kako bilo, ti zlatnici su našli put do numizmatičkog tržišta preko philadelphijskog zlatara Israela Switta s kojim je McCann uspostavio kontakt. Switt ih je dalje preko svojih kanala prodavao zainteresiranim kolekcionarima i trgovcima numizmatikom. Ti rijetki zlatnici su bili na numizmatičkom tržištu čak 11 godina.

Nastavak teksta možete čitati ovdje.

(DEPO PORTAL/ad)