Profesorice Duraković, ulazimo u finiš predizborne kampanje, Vi ste nositeljica izborne liste SDP BiH za Federalni parlament. Šta je vaš predizborni program?

Moj program rada će se zasnivati na predlaganju nekolicine važnih zakona i propisa, kao i izmjena i dopuna postojećih zakona na federalnom nivou u tri važne oblasti, a to su: socijalna zaštita i rodna jednakost, obrazovanje i plan za mlade, te oblast zaštite okoliša i prirodnih resursa. Naime, u prethodnom mandatu, od 2014. do 2018. godine, koji sam provela u  PDFPBiH, kontinuirano sam se zalagala za jednaka prava porodilja i veću naknadu porodiljama u svih deset kantona, borila se za uvođenje jedake naknade majkama za dječiji doplatak i bavila se pitanjem zakonskog uređenja alimentacijskog fonda. Izvjesni propisi koji su u tom periodu i doneseni, nažalost, do današnjeg dana su ostali samo mrtvo slovo na papiru. Dakle, planiram nastaviti tamo gdje sam stala.

Koji će biti Vaš prvi potez?

Prvo što namjeravam uraditi, jeste predložiti Zakon o alimentacijskom fondu, kako bi se ta namjenska sredstva podjednako i pravedno raspoređivala svim samohranim roditeljima, posebno onim socijalno ugroženim i/ili nezaposlenim samohranim roditeljima, koji nemaju načina da putem sudskih presuda dobiju alimentaciju od drugog roditelja kome je to zakonska obaveza. Potrebno je u ovaj zakon uokviriti ne samo fiskalnu procjenu i statistiku o broju jednoroditeljskih porodica u FBiH, već i jasne mehanizme kako samohrani roditelji mogu ostvariti pravo na alimentaciju putem izvršenja sudskih odluka, gdje bi postojale jasne uredbe koji propisuju sankcije i kazne za roditelje koji ovu obavezu ne ispunjavaju. Istovremeno bi bilo neophodno predložiti izmjene i dopune porodičnog Zakona FBiH u kontekstu postavljanja jasnog zakonskog okvira za jednoroditeljske porodice koje moraju imati ista prava. Pored toga sam se kontinuirano zalagala za rodno odgovorno budžetiranje, što bi značilo ravnomjerno raspoređivanje budžetskih sredstava u smislu ekonomskog osnaživanja kroz veće ulaganje u žensko poduzetništvo, ženski sport, proširivanje kapaciteta i ulaganje u sigurne kuće i druga utočišta za žene koje bježe od fizičkog nasilja. Ta vrsta rodne diskriminacije se konačno mora zaustaviti. 

Šta još izdvajate kao primarno važne probleme koje treba urgentno rješavati na nivou Federacije?

Dalje se planiram pozabaviti pitanjem masovnog odlaska mladih i kako se i to može dobrim zakonskim uređenjem suzbiti na minimum. Naime, studenti su svakako u obavezi završiti dva semestra studentske prakse u jednoj studijskoj godini, koja bi se mogla vrednovati na isti način kao i pripravnički staž koji je potreban za ulazak na tržište rada. Predlaganjem Zakona o studentskoj praksi i usklađivanjem istog sa Zakonom o radu FBiH, kao i sa okvirnim državnim Zakonom o visokom obrazovanju, ova oblast bi se konačno mogla jako dobro urediti. Isti propis bi se nadalje morao uskladiti sa kantonalnim zakonima o visokom obrazovanju. Pojednostavljeno, ovo bi značilo da bi se mladim ljudima, koji završe fakultete, ova studentska praksa priznala kao pripravnički staž, gdje bi već imali neophodne vještine i kompetencije i radno iskustvo pri ulasku na tržište rada. Tu bi sigurno imali mnogo drugačiji tretman od strane poslodavaca, koji bi ih dočekali s dobrodošlicom, jer su bi na taj način mladi ljudi već bili osposobljen radni kadar i potencijal. 

Treće važno pitanje je pitanje uređenja oblasti zaštite prirode i prirodnih resursa koji bi morao početi sa predlaganjem Zakona o zaštiti prirodnih resursa, rijeka i jezera. Ovakav Zakon ne postoji na nivou Federacije BiH, što je neprihvatljivo. Moramo čuvati naše najveće prirodno bogatstvo, a to su naše rijeke, jezera i šume i naša pitka voda. Moramo zaustaviti daljnje zagađenje i uništavanje pitkih izvorišta vode na kojima ova zemlja leži. To je potpuno neiskorišten potencijal, a morao bi biti naš najvažniji resurs i nešto od čega ova zemlja može procvjetati u ekonomskom smislu. Dakle, umjesto da uvozimo pitku i mineralnu vodu, možemo izvoziti svoju. 

U proteklom periodu bili ste zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo. Kako ocjenjujete rad Vas i Vaših kolega u njemu?

Rad kluba zastupnika SDP BiH u Skuštini Kantona Sarajevo ocjenjujem vrlo uspješnim. Zajedno sa našim ministrima smo usvojili veliki broj reformskih zakona i propisa, predložili i usvojili mnoge korisne inicijative koje su potekle upravo od ljudi s kojima svakodnevno razgovaramo i koji nam ukazuju na postojeće probleme, gdje smo mi zastupnici pronalazili najbolja rješenja koja zasigurno unapređuju kvalitet života svih građana/ki u Kantonu Sarajevo. Zajedničkim trudom i radom pokrenuli smo istinske reforme u oblasti saobraćaja, cestovne infrastrukture i javnog prevoza. Veliki iskorak je napravljen u boljem uređenju zdravstvenog sistema i podizanju standarda i kvaliteta zdravstvenih usluga, a tako i plaća zdravstvenim radnicima kroz konačno potpisivanje kolektivnog ugovora. Bolje smo uredili i oblast visokog obrazovanja donošenjem novog Zakona o visokom obrazovanju. Ojačali smo sistem socijalne zaštite kroz donošenje novog zakona o zaštiti porodice s djecom i jedinstvenog registra socijalno ugroženih porodica u KS, te smo podigli standard življenja kroz naše kvalitetne pronatalitetne politike kad smo usvojili kao prvi kanton u FBiH porodiljske naknade u iznosu od 1000 KM za sve porodilje u KS. 

Vrlo često u fokusu vaših aktivnosti jeste borba za socijalnu pravdu, prava žena i drugih potlačenih i marginaliziranih u društvu. Koliko se tu može i mora učiniti da bi se situacija mijenjala na bolje?

Mnogo je već učinjeno, ali se još mnogo mora učiniti da bi se situacija mijenjala na bolje. Izdvojiti ću samo nekoliko važnih inicijativa koje su usvojene i koje su pokrenule vidne promjene kada su ugrožene kategorije društva u pitanju. S ponosom ističem da je usvojena moja incijativa da se 6. februar u KS proglasi Danom borbe protiv vršnjačkog nasilja, koje je nažalost u porastu. Kroz tu inicijativu ministarstvo je pokrenulo različite preventivne aktivnosti koje se provode u našim osnovnim i srednjim školama u kojima se otvoreno govori o vršnjačkom nasilju s ciljem podizanja svijesti o potrebama prevencije kroz razgovor i pojačan nadzor djece. Nadam se da će se ove aktivnosti nastaviti kako bi se učinilo sve što je moguće da se vršnjačko nasilje suzbije na minimum.

Pored toga, usvojena je moja inicijativa da se napravi sistemski protokol djelovanja i postupanja i planske provedbe preventivnih aktivnosti od strane Policije KS u vezi sa krivičnim djelom nasilja u porodici i da se provede javna kampanja o podizanju svijesti građana o prepoznavanju i prijavljivanju nasilja u porodici, kao i da se počne vršiti obuka policijskih službenika u vezi s načinom postupanja prema žrtvama nasilja u porodici. Također sam tražila da se u slučajevima kada su uključena djeca, da li kao žrtve ili kao svjedoci nasilja u porodici, policija više pozabavi sa obukom policijskih službenika za rad i postupanje s djecom u takvim okolnostima i da se ojača saradnja Policije KS sa nevladinim organizacijama i centrima za socijalni rad u ovim slučajevima, te da provode zajednički preventine aktivnosti na suzbijanju nasilja. 

Radite u sektoru obrazovanja. Često spominjete depolitizaciju univerziteta i čitavog obrazovnog sistema. Zašto je to bitno?

Bitno je istaći da se zbog prevelikog upliva loših politika istinska reforma u obrazovnom sistemu BiH nikada nije dogodila a naprosto je neophodna. Opće je poznato da najrazvijenije i najbogatije zemlje svijeta imaju i najbolje obrazovne sisteme. Sigurno je da postoji direktna veza između stepena razvijenosti, bogatstva i stepena obrazovanosti stanovništva, jer logično je zaključiti da što su ljudi obrazovaniji to je manje vjerovatno da će biti siromašni. U skladu s tim nije moguće defiinirati bilo koji reformski proces, koji ima za cilj smanjenje siromaštva, bez dijela koji se odnosi na stvarnu reformu obrazovanja i povratak društva znanja. Kada je u pitanju visoko obrazovanje, tu tek moramo raditi na depolitizaciji.

Za sada ne postoji širi državni, a posebno ne federalni okvir zajedničke politike visokog obrazovanja. Ne postoje ni zajednički standardi za priznavanje ili akreditaciju univerziteta, niti mehanizmi uzajamnog priznavanja univerzitetskih diploma u BiH. U FBiH postoji jak podsticaj i tendencija da svaki kanton formira svoje visokoobrazovne institucije. U kantonima u kojima postoje visokoškolske institucije, kanton kontrolira broj novoupisanih redovnih studenata. Dejtonski sporazum omogućava entitetima ili kantonima u FBiH da prenesu ključne odgovornosti za visoko obrazovanje na viši nivo, što bi bitno poboljšalo pružanje usluga, rezultate i kvalitet naučno-istraživačkog rada. Međutim, to se ne čini i uporno se krši okvirni zakon o visokom obrazovanju.

Kakve posljedice to sve ostavlja u obrazovnom sistemu?

Stoga, imamo totalnu neusklađenost u zakonima koji su spušteni na kantonalni nivo, što stvara dodatni prostor za korupciju i prevelik upliv politika vladajućih struktura, koje u tom mandatu čine vlast i donose zakone, koji su često do te mjere ispolitizirani da primarno štite interese pojedinaca i manjih grupa koji su dio tih vladajućih stranaka i/ili struktura.  Stanje u obrazovanju u BiH, na svim nivoima, zahtijeva reformu i usklađivanje sa evropskim i svjetskim trendovima, što bi značilo da konačno moramo raditi na strateškom razvoju obrazovanja koje mora biti u funkciji smanjenja siromaštva kao i kontinuiranog razvoja zemlje. Reforma obrazovanja je kompleksan proces i zato ga treba provesti kvalitetno, a ne s naglaskom na brzinu i na štetu kvaliteta.

Šta to znači? O reformi i depolitizaciji obrazovanja se govori godinama...

Ako govorimo o stvarnoj depolitizaciji obrazovanja, onda je potrebno osigurati nepristrasan izbor nenastavnog osoblja, oslobođen političkih utjecaja, te osigurati i transparentno imenovanje utemeljeno isključivo na kriterijima stručnosti. Potrebno je revidirati ulazne kriterije, detaljno definisati nove kriterije i procedure izbora u roku od 60 dana nakon formiranja vlada, te u skladu s tim izvršiti izmjene pravilnika o imenovanju direktora školskih ustanova i školskih odbora. U najkraćem mogućem roku početi s primjenom novih izbornih protokola. U roku od šest mjeseci se mora osigurati revizija postojećih imenovanih upravljačkih struktura u svim obrazovnim institucijama. 

Šta je za Vas socijaldemokratija i zašto, po Vama, birači trebaju glasati za SDP BiH?

SDP BiH je u u proteklim godinama, zbog loše vođenih kadrovskih politika, počeo da gubi svoj politički identitet i da zanemaruje svoje socijaldemokratske vrijednosti. SDP BiH po meni počinje ponovno da definira i naglašava svoje izvorne vrijednosti i na njima temelji svoje politike. SDP BiH je po načinu političkog rada i istupanja, kao i po metodama političke borbe demokratska građanska stranka koja je ostala privržena višestranačkoj parlamentarnoj demokratiji i vladavini prava. Kada govorimo o razlozima zašto bi trebalo glasati za SDP BiH, onda uistinu mogu reći da se vraćaju prave vrijednosti i sadržaj političkog djelovanja i Partije, koji govore u prilog tome da se vraćamo na temeljne postulate stranke rada i kreativnog stvaralaštva, stranke radništva i radno zavisnog stanovništva, te političke organizacije građana koji su usmjereni na vrijednosti socijalne države i civilnog društva.

SDP BiH po meni treba da bude mjesto gdje pravda, jednakost, solidarnost i pluralizam mišljenja slobodno djeluju, dišu i uzajamno se poštuju i nadograđuju. SDP BiH ponovo postaje to mjesto u kojem ima prostora za sve ljude podjednako, gdje se njeguju antifašističke vrijednosti i u kome nema prostora za bilo koji vid nacionalizma, diskriminacije, marginalizacije, šovinizma i homofobije. SDP BiH sve više postaje mjesto koje privlači sposobne, vrijedne i obrazovane mlade ljude kojima se otvara mogućnost da slobodno rade i djeluju i na taj način daju doprinos jačanju i širenju kompletne političke organizacije. Ono što me posebno raduje, jeste činjenica da se povjerenje prema SDP-u sve više vraća i da SDP BiH svojim ljudima i djelima pokazuje da vraća svoj stari sjaj. 

Koja je vaša poruka biračima u Sarajevu i BiH? Zašto je važno izaći na izbore i boriti se za promjenu u ovoj zemlji?

Jako je važno što masovnije izaći na ove izbore, jer mala izlaznost podrazumijeva veće izborne krađe i manipulaciju s glasovima onih koji nisu glasali. Samo masovna izlaznost može promijeniti stanje u ovoj državi. Potrebno je gledati ljude i njihove dosadašnje rezultate rada. Također je potrebno dati šansu ženama i mladim ljudima koji su obrazovani i profesionalno ostvareni, jer samo takvi, čija egzistencija ne zavisi nužno od političkog mandata, mogu raditi u javnom interesu, zastupati i braniti prava i interese građana/ki. Došlo je vrijeme da se stane u kraj režimskoj i kriminalnoj bandi koja vlada više od dvije decenije i tjera mlade ljude iz ove zemlje.

I može se dogoditi promjena?

Za kraj, moram reći da nisu svi isti. Ima nas mnogo vrijednih i sposobnih ljudi u politici, koji časno, pošteno i transparentno rade. To su ljudi koji vole svoju zemlju i ne žele otići iz ove zemlje jer vjeruju da je prosperitet moguć i pravda dostižna. Sve je moguće kada imate volju i želju da se borite za pravednije društvo. I sve je moguće kada se pravi ljudi izaberu na mjesta na kojima se odlučuje i na kojima se donose zakoni za opšte dobro.

(DEPO Portal/ak)