"Najmorbidniji aspekt 'Sarajevo safarija' da je postojao cjenovnik koliko taj vikend lovac treba platiti na Grbavici pripadnicima VRS-a da bi gađao civile, odrasle, žene, djecu, trudnice, vojnike. Mislim, to je zdravom razumu teško razumljivo, ali jednostavno to se dešavalo i te činjenice moramo prihvatiti", kazao je za N1 penzionisani brigadir Vojne obavještajno-sigurnosne službe Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, Edin Subašić.

Više od tri decenije nakon opsade Sarajeva, italijansko tužilaštvo pokrenulo je istragu koja bi mogla rasvijetliti jedan od najmračnijih i najmanje poznatih aspekata rata u Bosni i Hercegovini - priču o takozvanim „turistima-snajperistima“, stranim državljanima koji su, prema tvrdnjama svjedoka i obavještajnih izvora, plaćali da bi pucali na civile tokom opsade glavnog grada BiH.

Istraga je otvorena na osnovu prijave italijanskog novinara i pisca Ezija Gavazzenija, koji je nakon godina istraživanja predao dokumente i svjedočanstva milanskom tužilaštvu. O tome je također govorio za N1.

Gospodine Subašiću, šta je ono što nam u ovom trenutku možete reći kada govorimo o istrazi koju je pokrenulo milansko tužilaštvo? Koje su vaše informacije, neke posljednje, koje možete otkriti, a da ne ugrozimo, naravno, dalje tu istragu?

Vidite, ova priča o 'Sarajevo safariju' u javnosti je već otprilike tri godine od kada se pojavio film na AJB Doc festival i što se tiče bosanskog pravosuđa, tada je tadašnja gradonačnica Sarajeva Benjamina Karić podnijela krivičnu prijavu protiv nepoznatih osoba zbog tog ratnog zločina. A film je istovremeno inicirao i istragu novinara i publiciste Ezija Gavazzenija iz Milana, da sprovede sličnu vlastitu istragu sa italijanske strane, dakle o tim vikend snajperistima, na osnovu istih informacija koje smo mi imali. U međuvremenu, mogu reći samo da se, koliko ja znam, u bosanskom pravosuđu, odnosno u Tužilaštvu BiH, zapravo nije dogodilo ništa osim što je otvoren predmet po krivičnoj prijavi gradonačelnice, a da je u Milanu na temelju istih podataka i možda čak nekih novih saznanja, koje je Gavazzeni dobio, otvorena zvanična istraga protiv osoba koje su iz Italije dolazile tokom 1993. i 1994.

Postupajući tužitelj državnog tužilaštva Italije otvorio je istragu protiv osoba koje, koliko ja znam, u sadašnjoj fazi istrage više nisu NN. Dakle, došlo se do imena nekih izvršilaca i dalja istraga bi, vjerovatno, trebala i mogla bi da odmotava to klupko organizacije, putovanja, dolaska u Sarajevo, plaćanja, pucanja, povratka i trebala bi da rasvijetli sve te aspekte u svim tim fazama, uključujući i ovu koja je za nas najznačajnija, a to je organizacija na liniji razgraničenja u Sarajevu. Kojih je dočekao, kojih je upučivao, kojih je čuvao, to još ne znamo i to bi trebao biti posao državnog tužilaštva.
 

Mislite li da bi eventualno moglo nešto i u tom smjeru da se promijeni, ukoliko zaista uznapreduje ova istraga u Italiji? Je li vam poražavajuće malo da ćemo možda imati procese u nekoj stranoj zemlji, a u vlastitoj nemamo?
 

Naravno da je poražavajuće i to je frustrirajuće za sve nas. Međutim, to govori o tome kako izgleda država koja funkcioniše i koja želi da počisti svoje smeće i da raščišćava te neke sporne stvari i kako izgleda država koja ne funkcioniše.

Na koji način će uticati istraga u Milanu na naše pravosuđe?
 

To ne možemo pretpostaviti, međutim, jedna stvar će se sigurno dogoditi. Od same pojave filma "Sarajevo safari" pa do danas, odbrambena strategija počinilaca bila je da se to uopšte nije dogodilo i da je to zapravo jedna montirana fama, da se bacila ljaga na Vojsku Republike Srpske i tako dalje, da to jednostavno nije moguće. Međutim, ovo sad što se dešava u Milanu, prvo je otklonilo tu priču, taj spin, to se jednostavno događalo i sad ono što sam i ja vidio iz italijanskih medija, što mogu ponoviti, jeste da sam i ja iznenađen koji je broj ljudi koji je dolazio. Dakle, za sad je poznato da je skoro dvjesto ljudi dolazilo vikendima u turama, po njih pet, šest i koliko je to trajalo... Mi znamo da je '93. i '94., da li prije ili poslije toga, to bi se tek trebalo raspetljati i to čak mislim lakše u Milanu nego ovdje.

Posebno se plaćalo za ubijanje djece, ako se ne varam da su u tom smjeru išle neke informacije? Fikret Grabović 30 godina, kao i mnogi drugi roditelji, traži pravdu, kažu i dalje ima snage i energije. Imate li vi te snage i energije da se borite za pravdu 30 godina nakon i uz sve prepreke na koje ste nailazili. Kakvi su vaši subjektivni osjećaji, vaše emocije u čitavoj ovoj priči?

Vidite, možete ili odustati, okrenuti se i pokušati živjeti neki miran život ili se uhvatiti, ukoštati sa problemom pa ga probati rješavati. Ja se time bavim iz prostog razloga i sa motivom da bi razrješavanje takvog jednog problema doprinijelo i pomirenju i raščišćavanju kakvih krivica kolektivnih. Dakle da one ne budu kolektivne nego da budu pojedinačne i poimenčne i na teret imena koja se nađu u optužnicama i u presudama. Ono što možda jedino, hajde tako kažemo, u ovoj situaciji ide na ruku pravdi je činjenica da ratni zločini ne zastarijevaju iako je jako dugo vremena prošlo. Svjedoci umiru, umiru čak i osumnjičeni.

Imate li neke informacije o tim ljudima? Ukoliko se oni eventualno i kada pojave pred sudom, jesu li živi još uvijek neki, jesu li neki od njih već preminuli?
 

Ono što znamo jeste da su neki preminuli koji su identifikovani, jer su u to vrijeme, dakle 1993., već bili u nekoj srednjoj dobi. Međutim, oni koji su tad bili mlađi još uvijek su na raspolaganju pravosuđu, tako da bi se oni trebali sada naći na udaru istrage i nekog procesa. Ja se nadam da će milansko tužilaštvo izvesti do kraja ovaj proces. Na to me upućuje činjenica da su oni otvorili i objavili da je istraga otvorena, što znači da u samom spisu je bilo dovoljno dokaza, dovoljno informacija od kojih bi istraga mogla početi. Sad Gavazzeni me upozorava da bi ona mogla i potrajati, da nije laka, da se neće doći do svih počinilaca, ali mislim da bi istraga bar protiv nekoliko ljudi koji su se do sad pojavili, identifikovali, mogla jednostavno bar da objasni taj sistem, kako je to išlo, čija je to ideja, čija je bila organizacija. Sad znamo da su se tu vrtile velike pare i ono što je do sad bilo poznato jeste da je postojao, to je jedan najmorbidniji aspekt, da je postojao cjenovnik koliko taj vikend lovac treba platiti na Grbavici pripadnicima VRS-a da bi gađao civile, odrasle, žene, djecu, trudnice, vojnike. Mislim, to je zdravom razumu teško razumljivo, ali jednostavno to se dešavalo i te činjenice moramo prihvatiti.

(DEPO PORTAL/dg)