Ajdin Fejzić (23), profesionalni make-up artist, make-up edukator, YouTuber, influencer, Tuzlak je kojeg je gimnazijsko školovanje vodilo sportskim usmjerenjima, ali ga je ljubav prema drugačijem vodila u vode u kojima je mnogima u našem tradicionalnom društvu ostao neshvaćen.
Iako je nakon Gimnazije upisao engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Tuzli, poslije prve godine studija shvatio je da njegova karijera treba ići u potpuno drugom smjeru, te se ispisao. Danas je jedan od prepoznatljivijih mladih vizažista koji plijeni pažnju, ne samo svojim stajlingom već i ogromnim talentom kojeg posjeduje.
U razgovoru za magazin Azra govori o sebi, svojim specifičnostima, svjestan da je drugačiji od većine, no to smatra vrlinom a ne manom. Odrastao je s majkom Hankijom, ocem Muharemom i sestrom Amrom, koja je već 2008. godine otišla svojim putem i zasnovala svoju porodicu. Ajdin je nakon kraćeg samostalnog života bio primoran da se vrati kući, kada je počela pandemija korona virusa, jer zbog lockdowna više nije bio u mogućnosti obavljati svoj posao, tako da trenutno živi s roditeljima. Govori i da je njegov proces shvatanja samoga sebe, odnosno onoga čime se istinski želi baviti u životu, trajao veoma dugo.
– Smatram da sam postao poseban onog momenta kada sam postao svjestan sebe kao individue. Ono što mene čini posebnim u očima drugih jeste moja neobična pojava kao muškarca koji se bavi šminkanjem, te na sebi pokazuje make-up lookove i samim time iskače iz trenutne balkanske stereotipne norme, gdje muškarac treba i smije da radi jedno, a žena drugo. To je sve dio moje ličnosti. A, zapravo, svi smo mi posebni jer je svako od nas je individua za sebe, neuporediva s bilo kim drugim na ovom svijetu. Sve dok želimo da budemo kao neko drugi, da živimo tuđi život, da poprimimo tuđe navike i ponašanje, mi nismo posebni, jer je to mjesto već zauzela određena individua. Jedini način na koji svako od nas može biti i jeste poseban je da budemo ono što istinski jesmo – kaže Ajdin.
Ko su osobe koje Vas podržavaju u životu?
– Prije svih, moja porodica, naročito majka, koju moram da izdvojim kao svoj najveći temelj i stub podrške, bez koje sigurno ne bih bio ono što jesam niti bih radio sve što radim, ali, naravno, imam i ogromnu podršku mojih prijatelja, kojima sam izuzetno zahvalan.
Kakvo je bilo Vaše odrastanje?
– Apsolutno sve osim uobičajeno. Od malih nogu sam bio na meti predrasuda, bullyinga i raznih vrsta zlostavljanja, da li zbog fizičkog izgleda ili mog načina ponašanja, ni dan-danas ne mogu to zasigurno da kažem. Tako je bilo sve od osnovne pa do kraja srednje škole. Na svu sreću, najmanje je bilo fizičkog zlostavljanja, a najviše verbalnog i psihičkog, ali nikad nisam dopustio da to utječe na mene i ostao sam svjestan sebe i svojih vrijednosti, bez da ih iko oduzme od mene ili ukalja svojim malevolentnim pokušajima. Srednju školu, unatoč predrasudama i uvredama, pamtim kao jedan od ljepših perioda, jer sam upoznao mnogo različitih osoba, stekao dobrih prijatelja pa čak i onih loših od kojih sam mnogo toga naučio. Te lekcije još nosim sa sobom, kako ne bih iste greške pravio dva puta.
Nastavak razgovora čitajte ovdje.
(DEPO PORTAL/ad)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook