Uz sve uobičajene probleme kraj prošle godine u Vukovarsko–srijemskoj županiji obilježio je i slučaj iz Kolemtinaca, sela nedaleko od Otoka, u koji je uključena obitelj Varga ali i svećenik iz Slakovaca Mirko Mrnarević.

Tek nekoliko dana kasnije mediji su prenijeli što se dogodilo i tada se zapravo doznalo kako su Josip Varga i njegov sin Tomislav prijetili supruzi, odnosno majci, Amaliji i svećeniku Mrnareviću. Sve se zapravo događalo 27. decembra u večernjim satima pred obiteljskom kućom Vargi u Komletincina, piše Večernji list.

Epilog svega je da je Josip Varga, koji je bio i predsjednik temeljnog ogranka HDZ-a u Komletincima i načelnik Stožera Civilne zaštite, podnio ostavku na sve dužnosti ali i da im je zabranjen prilazak supruzi.

Oglasio se potom i sam Varga, koji je u početku odbijao davati bilo kakve izjave, te rekao kako su njegova supruga i svećenik bili u vezi. Nekoliko dana poslije svega svećenik Mrnarević kaže kako su Josip Varga i njegov sin Tomislav i njemu i Amaliji Varga prijetili da će ih ubiti.

- Čekam hoće li će se njezin suprug pojaviti i ubiti me. Ako se nađete u toj situaciji, nitko vas ne može zaštiti. More je komentara o mom “grijehu”, ljudi se zabavljaju i posprdno komentiraju. Ne znam hoću li zbog takvih napisa izgubiti svećeničku službu i naći se na ulici. I ne znam hoću li poludjeti od stresa i može li moja psiha ovo izdržati. Bio sam u ratu kao klinac, živim sa vlastitom depresijom, rekao je za Večernji list Mrnarević.

Odbacuje tvrdnje kako je on u bilo kakvoj vezi s Amalijom Varga te demantira i da je ona trenutno smještena kod njega u župnom domu. Niti sam radi svega što je proživio, ali i upućenih prijetnji, nije u župnom domu, a za Amaliju Varga kaže kako boravi izvan Slavonije.

Pojašnjava kako je ova žena jedna od osoba koja je zatražila njegovu pomoć kao psihoterapeuta, za što je i educiran, i to zbog zlostavljanja kojem je bila izložena. Prema njegovim riječima, u takvim situacijama svi u pravilu stoje sa strane i gledaju, a rezultat toga je da imamo 12 žena ubijenih prošle godine i to samo zato što niko nije imao hrabrosti zaštiti zlostavljanu ženu.

- Te večeri zazvonio mi je telefon. Nazvala je A.V. Čuo sam riječi: “Sada ću te ugušiti”, vrištanje. I njezin urlik: “Dođite po mene.” Nije bilo vremena zvati policiju, došao sam pred njenu kuću. Ona je stajala vani zajedno sa ekipom koja me čekala. Svakom od njih sam prišao, pogledao u oči i rekao: “A.V. sada odlazi i nitko joj više od Vas neće prijetiti!” Neobično, bilo ih je trojica. Nijedan nije krenuo fizički na mene. Mogli su mi učiniti što su htjeli. Zašto nisu? Svaki zlostavljač se boji kada ga netko pogleda u oči i kaže: “Dosta!” U javnosti je to predstavljeno kao da sam “zatečen” u njezinoj kući i priča je prikazana u najprljavijem svijetlu, prisjeća se Mrnarević.

Dodaje kako je i ranije dolazio u tu kuću kao i da se upoznao i s obitelji te razgovarao i s Josipom Vargom govoreći mu da se ne može tako ponašati. Unatoč svemu svećenik Mrnarević kaže kako mu nije žao cijene koju plaćam te da bi učinio to opet kako za Amaliju Varga tako i za svaku drugu zlostavljanu ženu.

- Primio bih za njih i metak u čelo ako treba, ostao bez posla, vukao se po sudovima. Zašto? Nemam djecu ni obitelj, i smisao moga života je da pomognem ljudima. Educiran sam za psihoterapeuta i puno ljudi mi dolazi na terapije. Dođu na vrata slomljenih crta lica i često puta odlaze sa sjajem u očima. Ne mislim o sebi da sam neki stručnjak ali molim zajedno s tim ljudima i gledam kako se rađaju nove osobe. Ja ne primam ljude na hladno savjetovanje. Prije dva tjedna vozio sam na hitnu jednu ženu koja se duševno slomila i čiji su simptomi upućivali na infarkt. Do jutra sam bio s njom u bolnici, kaže Mrnarević.

Dodaje i kako ne razumije razinu ljudske sebičnosti u kojoj čovjek čovjeka ubija pri čemu svi šute. Smatra kako to nije normalno ponašanje. O svemu što se dogodilo izvijestio je biskupa od kojega sada očekuje njegovo mišljenje i odluku.

Inače, svećenik Mirko Mrnarević medijima je postao poznao i kao svećenik bajker. Dio je „M.C. Island Pirates” kluba koji su, kako kaže, njegova braća.

- Njima sam plakao na krilu. Oni su me grlili i davali podršku. To je subkultura ovog svijeta u kojem smo spremni jedan za drugog dati glavu. I ovo nije romantična rečenica nego naša stvarnost. Ponosan sam na njih. Nisam konvencionalan, što ljudima često puta smeta. Ne osjećam se “velečasno” ili “obrazovano”. Moje je poslanje zaštiti svaku osobu kojoj je teško. I stati pred svaku ljudsku “veličinu” koja čini zlo. Ne povlačim se pred nikim. Jer sam čovjek, svećenik i dio najljepšeg bajkerskog svijeta. Dok živim nastavit ću tako. Ovo što sam učinio nije herojsko djelo. Učinio sam ono što mi je bila dužnost učiniti, zaključio je Mrnarević.

(Vecernji.hr, DEPO PORTAL/md)