Samir Avdić je nekadašnji predsjednik Foruma mladih SDP-a BiH Ilidža. Danas je potpredsjednik Kantonalnog odbora SDP BiH Sarajevo i član Glavnog odbora SDP BiH, vijećnik u posljedna dva mandata OV Ilidža. Profesionalno, Samir Avdić je viši kustos etnolog u Zemaljskom muzeju BiH i načelnik Odjeljenja za etnologiju Zemaljskog muzeja BiH. Sa svojim specifičnim stilom u političkom djelovanju, spada u neobičnije vijećnike u BiH. Za DEPO Portal govori o predizbornoj atmosferi na Ilidži...
Razgovarala: Angelina ALBIJANIĆ-DURAKOVIĆ
Gospodine, Avdiću, zatekli smo vas u izolaciji. Kako ste? Kako vam inače izgledaju epidemiološke mjere koje donose krizni štabovi u BiH?
Da, s obzirom da smo prošle srijede saznali da je osoba sa kojom sam intenzivno u kontaktu pozitivna na coronavirus, sada poštujem mjeru obavezne desetodnevne izolacije. Inače sam dobro, nemam neke posebno izražene simptome.
A što se tiče epidemioloških mjera koje štabovi donose, ponekad mi se one čine prilično neusaglašene sa stvarnošću – kao da se donose samo da bi se nešto donijelo a ne da bi se postigli jasni očekivani efekti. I mislim da to nije samo do kriznih štabova, koliko do sistema u cjelini - državna vlast ne funkcioniše, federalna se pogubila, a sarajevska kantonalna, da se našalim, izgleda kao šaka pijanstvu sklonog stolara – ne znamo više ni ko je ministar, a ko nije i koliko ruku, da ne kažem prstiju nedostaje. Ne prepoznajem postojanje ozbiljnih analiza i projekcija efekata koji bi stajali iza svake pojedinačne mjere koja se donosi.
Sada imamo i policijski sat...
Po meni je to prilično besmislena mjera koja dodatno otežava život ljudima koji rade do 23 sata. Ako su problem bili objekti koji su radili iza 23 sata, nije trebalo kažnjavati građane uvođenjem policijskog časa već kazniti inspekcije koje očito nisu radile svoj posao kako treba, po običaju, jer nigdje ne vidimo toliku podjelu na privilegovane i običan svijet koliko je vidimo u radu različitih inspekcija i onih koji bi trebali da obezbijede poštivanje mjera i zakona generalno. Zašto nijedna stranka nije kažnjena zbog predizbornih skupova na kojima je bilo prisutno preko 60 osoba? Zato što za privilegovane ne vrijedi ono što vrijedi za nas obične. Odavno govorim da kod nas prvo treba “zovnuti inspekciju inspekciji”.
Prateći medijske izvještaje u zadnjih petnaestak dana sa Ilidže, čini se da je prilično uzavrela atmosfera, neki mediji je čak opisuju kao “predratno stanje”. Šta se to dešava "kod vas dole"?
A jeste, prilično je uzavrela atmosfera, ali ne bih baš koristio termine rat i predratno stanje - mislim da nam je za našeg života svima dosta ratova, barem onima kojima “rat nije bio brat”. Ustvari se radi o tome da kandidat SDA, penzionisani general Fikret Prevljak, zaista nema niti jedne druge reference da bi bio izabran za načelnika opštine osim te, za upravljanje jedinicom lokalne samouprave potpuno irelevantne, ratne reference, koju mu mi nismo ni osporili pa ostaje nejasno kome je ističe. Očita je predizborna panika u redovima ilidžanske SDA, jer postoji realna mogućnost da izgube izbore u svom dugogodišnjem bastionu, a ta panika se primjećuje upravo u njihovoj agresivnoj i bahatoj kampanji u kojoj niti poštuju političke protivnike niti poštuju epidemiološke mjere i zakone.
Da li je to “ko je ko i šta je radio u ratu” pitanje svih pitanja na Ilidži?
Lično sam zaista pokušavao da ne “upadnem u zamku” da u kampanji za opštinske izbore polemišem o ratu i identitetima, ali je jednostavno nemoguće ostati nijem na njihove podvale, laži i prijetnje. Svjesni njihove strategije širenja straha, u namjeri da ohrabrimo građane, odlučili smo da im se suprotstavimo i na terenu za koji SDA pogrešno misli da pripada njima - pogrešno misli jer je mnogo veći broj prevarenih i obespravljenih boraca nego onih koji pripadaju niihovoj klijentelističkoj mreži. Već mi je postalo degutantno komentarisati njihove zloupotrebe i nepoštivanja najsvetijih vrijednosti odbrambenog rata, tako da vas, eto, neću detaljnije upoznavati sa detaljima. Manje-više je poznato.
Da se vratimo na teme od kojih zaista zavisi bolji život ljudi na Ilidži. Bili ste vijećnik i u prošlom mandatu - šta je to dobro što je urađeno, a šta se moglo bolje uraditi? Šta je to u čemu je pozicija posebno griješila, a u čemu je griješila opozicija?
Četverogodišnji mandat uopšte nije kratko vremensko razdoblje i naravno da u odgovoru ne mogu obuhvatiti sve značajne teme kojima se opštinsko vijeće bavilo, ali ako bih morao izdvojiti oblasti u kojima je pokazivalo koliko toliko društvene odgovornosti to bi bila oblast stipendiranja koju smo uredili prilično dobrim pravilnicima, zatim pionirski koraci u oblasti komunalne čistoće i postepeni prelazak na tzv. dvosmjerni odvoz otpada u pojedinim naseljima, kakva-takva ali ipak veća transparentnost u radu mjesnih zajednica i generalno veći broj vijećnika i vijećnica koji su “mislili svojom glavom” u odnosu na mandatni period 2012-2016. Vijeće se moglo mnogo bolje postaviti prema nekim prijedlozima načelnika Opštine koji nisu bili za javno već za dobro investitora i oligarhije koja vlada Ilidžom, ali i pored toga što je i u poziciji djelovao određeni broj kvalitetnih vijećnika i vijećnica ostajao je taj problem što jednostavno nisu “mislili svojom glavom” i često su bili samo “dignute ruke” umjesto ljudi sa sopstvenim mišljenjem. Nemojte zaboraviti da je u prošlom mandatu počinjena ponovljena prevara građana Stupa 2 usvajanjem izmjena i dopuna regulacionog plana čime se legalizovalo prethodno bezakonje u visokogradnji i kada su građani opet prevareni za izgradnju osnovne škole, vrtića, obezbjeđenje zelenih površina i druge standarde modernog življenja.
Kako je aktuelni načelnik vladao Ilidžom?
Cijeli mandat je načelnik raspolagao sa oko pola miliona KM godišnje, koje je mogao samostalno i bez odluka dijeliti po ličnom nahođenju, dok su različita udruženja građana, uključujući i boračka, “progutala” preko 4 miliona KM bez da smo svjedoci napretka u sportu ili boljeg boračkog standarda. Velika većina vijećnika glasala je za budžete koji su to omogućavali. Kroz usvajanje regulacionih planova legalizovao se očiti kriminal i bezakonje prilikom investitorske gradnje nauštrb ekoloških i drugih standarda modernog življenja. Usvojene strategije iz oblasti kulture i mladih nisu realizovane u zadovoljavajućem procentu, stvari su se samo “otaljavale”, što zbog nekompetencije što zbog lijenosti i nedostatka mjerljivih indikatora uspjeha. Opozicija je pored nekoliko pokrenutih trebala pokrenuti još veći broj krivičnih prijava, jer se pokazalo da je to dobar način uozbiljavanja vlasti, a neću ulaziti ovom prilikom u priču o radu tužilaštava.
Niste izgubili na oštrini u odnosu na intervju koji smo s Vama radili pred prošle izbore, zvučite čak i oštrije. Kako namjeravate raditi u narednom mandatu, kao pozicija ili kao opozicija?
Ma nije to toliko oštrina koliko sloboda da budem direktan jer nemam šta da krijem, sloboda koju ne bih mijenjao za sve benefite koje su ostvarile neke kolege čiji se integritet u prethodnom mandatu sveo na “dizanje ruke” i “mudro čutanje”, ili bavljenje lijepim temama. Ja posao vijećnika ne doživljavam kao posao kroz koji mijenjaš šahtove, asfaltiraš ulice i razmještaš kontejnjere – to je posao članova savjeta mjesnih zajednica a vijeće im kroz budžet treba planirati sredstva za “popravke” koje predlože. Žao mi je što su neke kolege dopustile da ih se svede na poslove članova savjeta mjesnih zajednica, čiji rad inače izuzetno cijenim. Vijećnički posao bi trebao biti ipak ozbiljniji i vijećnici bi barem trebali znati šta im je posao. Da ne spominjem sad strategije, planove i vizije, ili da im je u opisu poslova da budu dostupni građanima putem svih kanala komunikacije. Bojim se da su neki završili mandate, a da još uvijek ne znaju ni koje su im bile nadležnosti.
Da li je “ilidžanski metod” vladanja lokalnom zajednicom u kojem caruje nepotizam, sukobi interesa i koprucija uopće mogue promijeniti?
Sve vrijeme govorim da je preduslov svega “otvorenost jedinica lokalne samouprave”, koja obuhvata i transparentnost rada vijeća i načelnika, kao i opštinske administracije, najviši stepen dostupnosti informacija, maksimalnu uključenost građana u proces odlučivanja, dokumente za borbu protiv korupcije i sukoba interesa, jednostavan i transparentan pristup prilikom javnih nabavki, javnih radova i izdavanja koncesija, domaćinsko odnošenje prema opštinskoj imovini, uključujući zemljište i stambene te poslovne prostore itd. Radiću prije svega na ostvarenju takve “otvorenosti”, a na osnovu prethodnog iskustva nedavno sam za njemačku fondaciju Friedrich Ebert Stiftung napisao jednu javnu politiku na tu temu, pa je preporučujem za čitanje svima koji se žele baviti politikom na lokalnom nivou (Pogledaj LINK!)!) - u njoj se nalazi veliki broj preporuka, sugestija, inicijativa i primjera dobre prakse kroz koju je moguće napraviti lokalnu samoupravu otvorenu za sve građane, spriječiti nepotizam, sukob interesa i korupciju, uključiti građane u procese odlučivanja i što je najvažnije – uvesti princip odgovornosti i mjerljivosti. Ukoliko budem dio pozicije, biću i saradnik i korektivni faktor načelniku Nerminu Muzuru, a ukoliko bude trebalo, biću mu i opozicija.
Za kraj ovog intervjua, evo daćemo Vam priliku da se obratite građanima i građankama Ilidže, ukoliko imate potrebu?
Imam, hvala. Svjestan sam kolektivnih stanja svjesti, poput straha od zaraze coronavirusom i opšte zasićenosti politikom, ali bih ipak zamolio birače da uz korištenje zaštitne opreme i pridržavajući se epidemioloških mjera iskoriste svoje pravo i ispune svoju obavezu, te da u narednu nedjelju glasaju. Samo velika izlaznost birača, kao što smo mogli vidjeti nedavno i u Crnoj Gori i u USA, može donijeti željene promjene. Predizborna kampanja koja je na svom zalasku pokazala je da ovo više nije borba za mandat više ili borba za mjesto načelnika kao takvo – ovo je zaista borba između dva dijametralno suprotna pogleda na svijet. Ovo je borba između nas koji se sve vrijeme pridržavamo ograničenog broja ljudi na skupovima i njih za koje epidemiološke mjere ne važe, borba između nas koji u biciklističkoj povorci razgovaramo sa vama i njih koji vas u svojoj Mad Max povorci prepadaju trubama iz skupocjenih automobila i kamiona, borba koja možda izgleda kao ona iz bajke o Davidu i Golijatu, ali ako budete uz nasi njen epilog može biti kao u bajci - promjena nije nemoguća. A ako vam je ovako dobro – onda ništa.
(DEPO Portal/ak)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook
Komentari - Ukupno 59
NAPOMENA - Portal Depo.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Depo.ba!