Izvor: Aljazeera Balkans

Piše: Midhat Dedić

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović još jednom je „nagazio na žulj“ Bosancima i Hercegovcima, pogotovo Krajišnicima kada je ustvrdio da je Hrvatska vojska oslobodila Bihać, uz poruku da mu se „fućka“ šta "bosanska strana" misli o odlikovanju hrvatskog generala Zlatana Mije Jelića, optuženog prije pet godina za ratni zločin u BiH, kao pripadnik HVO-a.

Hrvatskog predsjednika negiraju činjenice, reći će listom svi krajiški komandanti Petog korpusa sa kojima smo razgovarali o operaciji „Oluja“.

Tri borbena pravca

Mirsad Selmanović (65), brigadir u penziji, ratni načelnik Štaba Petog korpusa Armije RBiH, publicista, vjerovatno je najbolji poznavalac ratnih zbivanja na prostoru sjeverozapadne Bosne i prostora Republike Hrvatske koji su u vojno-strateškoj vezi sa borbenim djelovanjima Petog korpusa ARBiH.

Selmanović je i ranije javno pojašnjavao ulogu i značaj Petog korpusa tokom rata 1992-1995, a u jednoj prilici je, kao neko ko dobro poznaje tu materiju, hrvatskom ministru inostranih poslova Mati Graniću na BHT-u održao „vojno predavanje“ o ulozi Petog korpusa u operaciji „Oluja“.

- E, sad, ako je riječ o spašavanju Bihaćkog okruga od strane Hrvatske vojske (smije se), daj Bože, da su nas spašavali 1992. godine kada smo bili nenaoružani, ali da nas spašavaju 1995. godine, kada smo bili snažna, spremna i odlična vojska sa prištapskim jedinicama, u takvim izjavama prvo prepoznajem neznanje i površnost, da tu stanem sa kvalifikacijama. Treba govoriti činjenično: Peti korpus je pomogao operaciju 'Oluja', tu dilema nema. Na teritoriju Republike Hrvatske ušli smo na tri dogovorena pravca: Ličko Petrovo Selo-Rakovica-Plitvice, zatim Lapac-Korenica i treći pravac borbenog djelovanja bio je prema Dvoru na Uni kada je poginuo komandant 505. brigade Izet Nanić. Hrvati su tada imali teške gubitke kod Petrinje kada im je takođe poginuo komandant brigade. Od nas je to tražio direktno naš vojni ataše u Zagrebu Zijo Poprženović, to odlično znam, akter sam tih događaja. Na područje Hrvatske smo ušli u skladu sa Splitskim sporazumom o sadejstvu snaga Armije RBiH, HVO-a i HV-a. Dakle, Peti korpus je pomagao operaciju 'Oluja', imali smo i mrtvih, grobne oznake naših boraca na pravcima našeg borbenog djelovanja u Hrvatskoj dokaz su te istine. Imali smo tada dobro sadejstvo sa jedinicama HV-a. Poslije 'Oluje' nama je išlo u prilog da na granicu sa Hrvatskom ostavimo samo vojnu policiju i da tako oslobodimo tri-četiri brigade te ih pripremamo za veliku operaciju 'Sana 95' u kojoj smo, kao što je poznato, mjesec i po kasnije oslobodili četiri krajiška grada Bosansku Krupu, Bosanski Petrovac, Ključ i Sanski Most - kaže Selmanović.

Ratni načelnik Štaba Petog korpusa Armije RBiH ističe kako je vrlo bitan geostrateški vojno-politički kontekst područja koje su čuvali Dudakovićevi ratnici, obzirom na srpsku vojnu silu koju su vezivali na sebe tri i po godine.

- Od '92. do '95. Peti korpus je držao slobodnu teritoriju u obimu od oko 130-180 kilometara, kako kad. Na sebe je vezivao slijedeće jedinice: iz BiH dijelove Prvog sa komandom u Banjoj Luci i cijeli Drugi krajiški korpus sa komandom u Drvaru, dio MUP RS i dijelove drugih prištapskih jedinica VRS-a, Vrhovne komande itd; iz tzv. Republike Srpske krajine (RSK): dijelove Ličkog, Banijskog i Kordunskog korpusa, povremeno dijelove MUP-a, dio Kninskog korpusa. Takođe je MUP Srbije slao svoje specijalne jedinice na čelu sa Legijom, iz Srbije i RSK-a su stizali dobrovoljci, paravojske i vikend-brigade, a od 1993. i tokom 1994. protiv nas smo imali i paravojsku AP Zapadna Bosna ratnog zločinca Fikreta Abdića i oko 9.000 naoružanih vojnika. Zamislite da su sve ove snage krenule na Hrvatsku, umjesto što su napadali na nas, da se ne bavimo onim 'šta bi bilo kad bi bilo', ali vjerovatno bi je prepolovili. Stoga treba sa mjerom, temeljito i argumentirano govoriti o ulozi i značaju Petog korpusa, a ne, kako se to kaže u žargonu predsjednika Hrvatske, tamburati bez veze - kaže krajiški brigadir u penziji.

On navodi još jedan, možda i krunski dokaz šta je „taj“ Peti korpus indirektno značio za odbranu hrvatskog teritorija.

„Mi smo jedini na željezničkom pravcu Beograd–Knin sprečavali željeznički saobraćaj. Da nismo bilo bi vrlo teško, ako tako sagledavamo, i izvesti operaciju 'Oluja'“, mišljenja je Selmanović.

Pogibija Izeta Nanića

Kao Selmanović razmišlja i govori Bužimljanin Sead Jusić, komandant 505. slavne brdske bužimske brigade na čije čelo je došao nakon pogibije Izeta Nanića.

„Peti korpus i Bihaćki okrug tokom proteklog rata, dakle zapad priznate Republike BiH, držao je prostor na kome je država disala punim plućima ustavno-pravnog poretka. Imala je i organe vlasti i vojsku i bila na državnoj granici. Peti korpus i Bihaćki okrug su u 1.201 dan opsade kupili vrijeme Hrvatskoj da u povoljnom međunarodnom kontekstu može izvesti operaciju 'Oluja' i riješiti problem SAO Krajine“, ističe Jusić.

Nastavak teksta čitajte ovdje. 

(AJB/DEPO PORTAL7BLIN MAGAZIN/ad)