GODIŠNJICA

'Nijedna strana nije postigla svoje ciljeve, ali sačuvali smo državu': Kako je Alija Izetbegović govorio o Dejtonu

Front21.11.26, 10:18h

'Nijedna strana nije postigla svoje ciljeve, ali sačuvali smo državu': Kako je Alija Izetbegović govorio o Dejtonu
Ovo možda nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U situaciji poput ove, a u svijetu kakav jeste, bolji mir nije moguće postići. Bog nam je svjedok da smo učinili sve što je u našoj moći da smanjimo nivo nepravde za našu zemlju i naš narod - govorio je Izetbegović

 

 

 


Na današnji dan 1995. godine, nakon trosedmičnih mirovnih pregovora u američkoj vojnoj bazi Wright-Patterson u Dejtonu, parafiran je mirovni sporazum kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini. Sporazum su parafirali tadašnji predsjednik Predsjedništva Republike BiH Alija Izetbegović, predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman i predsjednik Savezne Republike Jugoslavije Slobodan Milošević.


Po povratku iz Dejtona, Izetbegović je za RTVBiH govorio o detaljima pregovora, prednostima i nedostacima postignutog dogovora, ali i o kompromisima na koje je bosanskohercegovačka delegacija morala pristati, piše Avaz.


Njegova prva ocjena bila je da nijedna strana nije ostvarila sve svoje ratne ciljeve, ali da vrijeme može igrati važnu ulogu u ostvarivanju političkih ciljeva.


- Nijedna strana mirovnim sporazumom nije postigla svoje ciljeve, ali ako se uključi faktor vremena, mi smo na putu da ciljeve ostvarimo, kazao je Izetbegović.


Istakao je da je jedna od najvažnijih stvari postignutih sporazumom očuvanje Bosne i Hercegovine kao jedinstvene i suverene države.


Reguliran je opstanak BiH kao cjelovite i suverene države


- Reguliran je opstanak BiH kao cjelovite i suverene države. Utvrđene su institucije koje obezbjeđuju funkcioniranje države, centralna banka i jedinstvena moneta na cijelom prostoru Republike, rekao je tadašnji predsjednik Predsjedništva RBiH.


Govoreći o teritorijalnim rješenjima, Izetbegović je naveo da je bio zadovoljan načinom na koji su riješena pitanja Krajine i Sarajeva, dok je Goražde ocijenio nešto manje povoljno. Posebno je izdvojio Brčko, koje je predstavljalo jednu od najvećih prepreka tokom pregovora.


Izetbegović nije skrivao nezadovoljstvo činjenicom da pitanje Brčkog nije konačno riješeno u Dejtonu. Upravo zbog toga pregovori su u jednom trenutku zapali u krizu.


- Mi smo otišli sa čvrstim ubjeđenjem da Brčko konačno riješimo, ali nismo uspjeli. U jednom momentu pregovori su zbog toga zapali u krizu. Našli smo solomonsko rješenje da se pitanje koridora i Brčkog riješi arbitražom nakon godinu dana, kazao je.


Nezadovoljstvo je izrazio i zbog rješenja za područje Ozrena, navodeći da je bosanskohercegovačka delegacija morala odustati od prvobitnih teritorijalnih zahtjeva kako bi bio ispoštovan dogovoreni odnos teritorija između dva entiteta.


- Nismo zadovoljni ni što smo morali prihvatiti da stanje na Ozrenu ostane kako jeste. Kako smo bili prinuđeni da prilagođavamo teritoriju na omjer od 51 posto, morali smo odustati od prvobitne zamisli uzimanja kompletnog Ozrena, rekao je Izetbegović.


Govorio je i o Sarajevu, čije je teritorijalno povezivanje smatrao jednim od važnih rezultata pregovora. Posebno je istakao uključivanje Grbavice, Ilidže, Ilijaša, Hadžića i Vogošće u teritorijalni okvir jedinstvenog grada.


Kada je riječ o Goraždu, objasnio je da je dogovoreni koridor trebao osigurati opstanak i normalan razvoj grada, ali da nije obuhvatio Trnovo, iako je to prvobitno bila namjera pregovarača.


Prihvatio sporazum, ali ga nije smatrao pravednim


Izetbegović je i u drugim javnim obraćanjima govorio o težini odluke da se prihvati Dejtonski sporazum. Njegova najpoznatija izjava odnosila se upravo na dilemu između prihvatanja ponuđenog mira i nastavka rata.


- Ovo možda nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U situaciji poput ove, a u svijetu kakav jeste, bolji mir nije moguće postići. Bog nam je svjedok da smo učinili sve što je u našoj moći da smanjimo nivo nepravde za našu zemlju i naš narod, poručio je Izetbegović.


Upravo ta izjava najbolje oslikava njegov tadašnji odnos prema sporazumu – prihvatanje mira uz svijest da postignuti dogovor ne predstavlja ostvarenje svih ciljeva za koje se zalagao.


U svojim kasnijim osvrtima na pregovore govorio je i o kompromisima koji su bili neizbježni.


- Dejtonski ugovor je delikatna ravnoteža dobrih i loših stvari, usklađivana u toku stotina sati mukotrpnih pregovora. Tako smo prihvatili neke loše stvari, jer smo za njih dobivali neke dobre, ali tada to vrijedi samo kao cjelina, izjavio je krajem 1996. godine.


Godinama nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, Izetbegović je sve više pažnje posvećivao načinu na koji se dogovor provodi.


Smatrao je da problemi nisu nužno u samom tekstu sporazuma, nego u njegovoj primjeni.


- Glavna manjkavost nije u njemu samom nego u njegovoj implementaciji. Sve loše strane tog ugovora bile bi sanirane ako bi on bio u potpunosti i dosljedno proveden, govorio je Izetbegović.


U obraćanju povodom Dana nezavisnosti BiH, 1. marta 1999. godine, upozoravao je na opstrukcije provođenja sporazuma, opisujući ih kao nastavak sukoba drugim sredstvima.


- Nastavljanje drugim sredstvima. Ta nova vrsta rata zove se opstrukcija, poručio je.


Njegove izjave iz kasnijeg perioda pokazuju da je smatrao kako potpisivanje mirovnog sporazuma nije završilo političku borbu za uređenje i funkcionisanje Bosne i Hercegovine.


Nije Dejton odredio Bosnu, nego obrnuto


U oktobru 2000. godine, Izetbegović je iznio i zanimljivu ocjenu odnosa između Bosne i Hercegovine i Dejtonskog sporazuma.


- Nije Dejton odredio Bosnu, nego obrnuto. Bosna takva kakva jeste, odredila je Dejton, kazao je.


Godinu kasnije, govorio je i o razlici između svoje političke vizije države i uređenja uspostavljenog mirovnim sporazumom.


- Bosna po mojoj viziji i Bosna po Dejtonu razlikuju se, rekao je.


Jedna od njegovih poruka nakon potpisivanja sporazuma odnosila se i na nastavak borbe za političke ciljeve, ali isključivo mirnim sredstvima.


- Borba za te ciljeve nije izgubljena, ali nije ni dobijena. Ona se nastavlja drugim, miroljubivim sredstvima, ne silom oružja, kojeg smo bili lišeni, nego snagom ideja i duha, poručio je Izetbegović.


Izjave Alije Izetbegovića iz vremena pregovora, ali i one iz godina nakon potpisivanja, pokazuju da je Dejton prihvatao kao nužan kompromis za zaustavljanje rata, ali ne i kao konačno ostvarenje političke vizije Bosne i Hercegovine.


Njegove riječi o „nepravednom miru“, neriješenom Brčkom, teritorijalnim ustupcima i problemima implementacije ostale su važan dio svjedočenja o tome kako je tadašnje državno rukovodstvo gledalo na sporazum koji je promijenio unutrašnje uređenje BiH.

 

(DEPO PORTAL/ad)


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook