Presuda Međunarodnog suda pravde (ICJ) kojom je Mjanmar proglašen odgovornim za genocid nad Rohinjama predstavlja značajan pomak u načinu dokazivanja genocidne namjere i mogla bi utjecati na buduće postupke pred tim sudom. Iako dvojica međunarodnih pravnih stručnjaka, profesori Marko Milanović i William Schabas, smatraju da bi primjena takvog pristupa možda dovela do drukčijih zaključaka u predmetu Bosne i Hercegovine protiv Srbije, saglasni su da ne postoji realna mogućnost ponovnog razmatranja presude iz 2007. godine.
Međunarodni sud pravde je 19. novembra, odlučujući u predmetu Gambija protiv Mijanmara, s devet glasova za i šest protiv utvrdio da je Mijanmar počinio genocid nad pripadnicima muslimanske manjine Rohindža tokom vojnih operacija 2017. godine. Riječ je o prvoj presudi u kojoj je taj sud utvrdio odgovornost jedne države za samo počinjenje genocida.
Nova odluka otvorila je pitanja o razlikama u sudskoj praksi i mogućem utjecaju na ranije predmete, uključujući presudu iz 2007. godine, kojom je utvrđeno da je Srbija prekršila obavezu sprečavanja genocida u Srebrenici, ali nije proglašena odgovornom za njegovo počinjenje.
Profesor međunarodnog prava na Univerzitetu Middlesex u Londonu William Schabas izjavio je za Fenu da nova presuda predstavlja značajnu promjenu u pristupu Međunarodnog suda pravde utvrđivanju genocidne namjere.
- Sud je olakšao dokazivanje genocidne namjere - ocijenio je Schabas.
Pojasnio je da je u predmetu BiH protiv Srbije Sud zauzeo stav da, kada se genocidna namjera dokazuje isključivo obrascem ponašanja ili posrednim dokazima, ona mora predstavljati jedini razuman zaključak koji proizlazi iz tih dokaza.
U novoj presudi, prema njegovom tumačenju, Sud je dopustio da uz genocidnu namjeru mogu postojati i druga razumna objašnjenja pojedinih postupaka, pod uvjetom da genocidna namjera jedina može objasniti ukupnost utvrđenih namjera i okolnosti.
Schabas smatra da takav pristup proširuje okolnosti u kojima se može primijeniti Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida.
Sličnog je mišljenja i profesor međunarodnog javnog prava na Univerzitetu Reading u Engleskoj Marko Milanović, koji je za Fenu pojasnio da je ključna promjena u stepenu strogosti s kojim sadašnji sastav sudija ocjenjuje posredne dokaze.
Prema njegovim riječima, genocid se od zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina ne razlikuje po broju žrtava ili razmjerama počinjenih zločina, nego po postojanju posebne namjere počinilaca da unište određenu zaštićenu grupu kao takvu.
Naglasio je da počinioci genocida rijetko ostavljaju neposredne dokaze svoje namjere, poput pisanih planova ili izjava, zbog čega se ona najčešće mora utvrđivati na osnovu posrednih dokaza.
- Najvažnija razlika između većine i manjine u Sudu jeste u stepenu fleksibilnosti u ocjeni tih posrednih dokaza - kazao je Milanović.
Pojasnio je da je manjina sudija smatrala da zločini počinjeni nad Rohindžama prvenstveno ukazuju na namjeru etničkog čišćenja, odnosno protjerivanja te zajednice iz Mjanmara, dok je većina zaključila da je dokazana namjera njenog uništenja.
Takav fleksibilniji pristup, smatra Milanović, mogao bi biti od značaja za buduće postupke pred Sudom.
Da li bi presuda protiv Srbije danas mogla biti drukčija?
Komentirajući moguće posljedice novog pristupa na raniju sudsku praksu, Milanović je ocijenio da postoji mogućnost da bi sadašnji sastav Međunarodnog suda pravde drugačije odlučio o pojedinim aspektima predmeta BiH protiv Srbije.
- Moguće je da bi sadašnji sastav Suda drugačije presudio. Ja ne vjerujem da bi Sud rekao da je cjelokupan sukob u BiH bio genocid, ali bi moguće rekao da je, pored Srebrenice, genocid počinjen i u nekim drugim općinama, poput Prijedora - kazao je Milanović.
Ipak, upozorio je da bi značajnu prepreku takvom zaključku predstavljala ranija praksa Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).
Podsjetio je da je taj tribunal u svojim predmetima utvrdio genocid jedino u Srebrenici, nakon opsežnih dokaznih postupaka i suđenja koja su trajala godinama.
- Mada je to moguće, vrlo je teško da sudije Međunarodnog suda pravde kažu da su njihove kolege u krivičnom postupku pogriješile - istaknuo je Milanović.
Profesor Schabas također ne isključuje mogućnost drugačijeg ishoda, ali je znatno oprezniji u procjeni kako bi Sud danas odlučio o odgovornosti Srbije.
- Potencijalno, možda. Veoma je teško nagađati o tome - kazao je Schabas.
Pojasnio je da je Sud u predmetu protiv Mjanmara razmatrao širok obrazac progona, segregacije, rasističkih zakona, ograničavanja rađanja i drugih postupaka koji su bili relevantni za utvrđivanje genocidne namjere.
Prema njegovoj ocjeni, okolnosti u Bosni i Hercegovini, gdje su zločini počinjeni tokom rata povezanog s raspadom države, značajno se razlikuju od situacije u Mjanmaru.
Schabas smatra da je upravo različitost okolnosti jedan od najvećih izazova u primjeni pravnih kriterija za utvrđivanje genocida.
Ukazao je i na, kako smatra, nedosljednosti u sudskoj praksi Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju.
- Tribunal je sistematski odbacivao optužbe za genocid kada je riječ o zločinima počinjenim tokom sukoba, osim za jedan masakr počinjen tokom nekoliko dana. Nisam prvi koji kaže da to nema smisla - istaknuo je Schabas.
Podsjetio je da je Tužilaštvo MKSJ-a nastavilo osporavati takav pristup sve do završnih postupaka, uključujući predmet protiv Ratka Mladića, ali bez uspjeha u dokazivanju genocida izvan Srebrenice.
Šta nova presuda znači za obavezu sprečavanja genocida?
Schabas je ukazao i na još jednu važnu razliku između presuda iz 2007. i 2026. godine, koja se odnosi na odgovornost država za nesprečavanje genocida.
Prema njegovom tumačenju, u predmetu BiH protiv Srbije Sud je smatrao da počinjenje genocida mora biti dokazano kako bi država mogla biti proglašena odgovornom za njegovo nesprečavanje.
- U jučerašnjoj presudi Sud je rekao da takav stav više ne važi - naveo je Schabas.
Pojasnio je da se šest sudija koji su izdvojili mišljenje nije posebno bavilo tim pitanjem, što, prema njegovoj ocjeni, može značiti da se najmanje jedan, a možda i više njih, saglasilo s većinom u tom dijelu pravnog tumačenja.
Ipak, smatra da nova presuda ne mijenja same obaveze država propisane Konvencijom o genocidu.
- Mislim da su obaveze iste. One nisu promijenjene presudom. Promijenjen je način njihovog dokazivanja, proširivanjem mogućnosti za dokazivanje genocidne namjere - pojasnio je Schabas.
Nova presuda mogla bi imati značajan utjecaj na postupak protiv Izraela
Obojica profesora smatraju da će nova presuda imati značajan utjecaj na buduće postupke pred Međunarodnim sudom pravde, posebno na predmet koji je Južna Afrika pokrenula protiv Izraela zbog optužbi za genocid u Pojasu Gaze.
Milanović je ocijenio da nova sudska praksa donekle smanjuje razliku između genocida i etničkog čišćenja u pogledu njihove pravne kvalifikacije.
- Ova presuda donekle umanjuje razliku između genocida i etničkog čišćenja i povećava šanse da se takva djela karakteriziraju kao genocid. Ona također povećava šansu da djela počinjena tokom borbenih djelovanja u ratu mogu biti okarakterisana kao genocid, što je od značaja prije svega za Gazu - kazao je Milanović.
Schabas smatra da bi presuda protiv Mjanmara mogla imati izuzetno veliki utjecaj na predmete koji su trenutno pred Sudom na osnovu Konvencije o genocidu.
Prema njegovoj procjeni, novi pristup dokazivanju genocidne namjere značajno povećava mogućnost da Međunarodni sud pravde u postupku koji je pokrenula Južna Afrika utvrdi odgovornost Izraela za genocid.
Riječ je o procjenama pravnih stručnjaka o mogućem utjecaju nove presude na postupak koji još nije pravosnažno okončan.
Preispitivanje presude BiH protiv Srbije nije moguće
Uprkos promjenama u pristupu dokazivanju genocida, Milanović i Schabas ne smatraju da nova presuda otvara mogućnost ponovnog sudskog razmatranja predmeta BiH protiv Srbije.
Milanović je kategoričan da takva pravna mogućnost više ne postoji.
- Ne, ne postoji mogućnost da se presuda iz 2007. preispita. Taj voz odavno je napustio stanicu i time se jednostavno ne treba zanositi - poručio je.
Schabas je također izrazio uvjerenje da Međunarodni sud pravde ne bi prihvatio novi pokušaj odlučivanja o istom sporu.
- Iako se ne mogu sjetiti predmeta pred Međunarodnim sudom pravde u kojem se ovo pitanje pojavilo, mislim da bi Sud odbio svaki pokušaj ponovnog vođenja spora u predmetu koji je Bosna i Hercegovina pokrenula 1993. godine - kazao je Schabas.
Podsjećanja radi, Međunarodni sud pravde je 26. februara 2007. godine utvrdio da je u Srebrenici počinjen genocid, ali nije utvrdio da je Srbija odgovorna za njegovo počinjenje. Istovremeno je presudio da je Srbija prekršila obavezu sprečavanja genocida i obavezu kažnjavanja njegovih počinilaca.
Nova presuda u predmetu Gambija protiv Mijanmara tako, prema ocjenama dvojice profesora međunarodnog prava, ne može promijeniti pravosnažnu odluku iz 2007. godine, ali predstavlja značajan razvoj međunarodne sudske prakse koji bi mogao utjecati na način utvrđivanja genocidne namjere i odgovornosti država u budućim postupcima.
(FENA/ad)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook