Izvor: Analiziraj.ba

Piše: Ozren Kebo

Svidjelo se to nekome ili ne, prva sarajevska Povorka ponosa protekla je mirno, dostojanstveno, bez ijednog incidenta. Bila je to pobjeda slobode, ljubavi i, zašto ne reći, odlične organizacije. I policija i ljudi odgovorni za šetnju dorasli su izazovu s kojim su se suočili. Jedina zamjerka je da je zbog bezbjednosnih razloga masa ljudi ostala u Kulovićevoj ulici i ispred nje, ne uspijevši dobaciti do Titove ulice.

Dan tradicionalne porodice, organiziran u subotu, nije ispunio očekivanja, a završio je i cunamijem neprekinute zajebancije na račun komičnog transparenta o bravi i ključu. Iz doslovno hiljada postova s Twitera i Facebooka izdvajamo duhovitu i konciznu poruku: „Preživio bih da mi dijete bude gej, prebrodio bih i šišu, ali da citira Mladena Marića, e to ne može pod kožu.“

Još gore od tog subotnjeg skupa prošao je kontramiting održan uoči same povorke u Alipašinoj ulici. Čak ni organizatori nisu krili razočarenje, jer je došlo stotinjak osoba, a smatrali su da bi protiv ove „civilizacijske pošasti“ na ulice trebalo izaći makar 20.000 ljudi. Ostaje međutim pitanje kako se moglo desiti da uoči jednog ovako rizičnog skupa, kakvim se smatrala posljednja prva Povorka ponosa u Evropi, neko dozvoli u to vrijeme i na toj lokaciji kontramiting. Srećom je sve prošlo kako treba. U vrijeme nastanka ovog teksta – sat vremena nakon završetka Povorke, svi izvještači poručuju da je skup prošao bez incidenata. Suzdržat ćemo se od te euforije, strahujući od naknadnog lova na vještice po ulicama grada. Sjetit ćete se 2008. godine, prvog Queer festivala u Sarajevu i udruženog dobrovoljnog rada navijača i radikalnih religijskih elemenata nakon izložbe u Akademiji likovnih umjetnosti. Te su noći nasilnici doslovno krstarili gradom, izvlačili učesnike i posjetioce izložbe iz taksija, hvatali ih po haustorima, parkovima, kafićima, i nemilosrdno tukli. Nadajući se da ovaj put neće biti tog post festuma, svim involviranim valja odati priznanje na dobro urađenom poslu.

Neprilični pozivi

A moglo je i drugačije završiti. Ako se sjetite, početkom ljeta SDA je prva pozvala organizatore da otkažu događaj visokog rizika, koji uza sve to ne priliči, kako rekoše, našem narodu i njegovoj tradiciji. Nakon toga se vodeća bošnjačka partija hinjski ušutjela, strateški prepustivši ljutim neprijateljima, Dini Konakoviću i njegovoj stranci Narod i pravda da zasluženo ponesu titulu Zli duh prve Povorke ponosa. Ministar Admir Katica je pred kraj augusta u aluzijama čak najavljivao mogućnost uskraćivanja dozvole, Dino Konaković je pozivao organizatore na otkazivanje, demonstriravši tako suštinsku pripadnost Stranci demokratske akcije i njenim moralnim vrijednostima. Ali je na kraju ispao dovoljno inteligentan pa za vrijeme inkriminiranog događaja otperjao u nekom proizvoljnom pravcu. Aktivni posjetitelj crvenog tepiha/ćilima vjerovatno je teško podnio prizore ljubavi, slobode, sarajevske i bh. kreme u prelijepo nedjeljno podne. Organizatori onog kontramitinga svesrdno su upućivali dove da viša sila pedere kazni grmljavinom, kišom i nevremenom, ali bez značajnijih efekata: ili je nadležna adresa zatvorena nedjeljom, ili dovači protiv sebe fakat imaju jakog dušmanina. Ako su kiša i grmljavina svjedočanstvo uskraćene podrške Univerzuma, onda ne možemo prešutjeti da u pamtljivoj povijesti ovog grada nije bilo većeg meteorološkog kijameta od onog koji ga je zadesio 22. oktobra 2003. godine.

U Sarajevu za vrijeme parade izgleda nije bio ni Predrag Kojović, lider Naše stranke, ali za njega se može reći – opravdano odsutan. On je ni kriv ni dužan 2008. godine bio među pretučenim posjetiocima Queer festivala i ko zna s kakvim se sve porukama i prijetnjama suočavao ovaj put. Naša stranka, ne faleć joj državne politike, na lokalnom planu radi dobar posao pa je Edin Forto za razliku od nadležnog ministra Katice bio rezolutan i principijelan u podršci organizatorima i LGBT populaciji. Jedna od većih provala ovog važnog i velikog događaja je izjava Nermina Nikšića da oni, tj. SDP podržavaju i jedan i drugi skup. Eto na šta je spao nekad slavni SDP. Kalkulantskije poruke odavno ne pročitasmo, ali od čovjeka koji je onomad izjavio da Milorad Dodik nije ruski igrač teško da se u skoroj budućnosti može očekivati nešto suvislije.

Srećom, obraz je SDP-u ovaj put spasio Saša Magazinović, i vrhunskom izjavom i učešćem u povorci. Fahrudin Radončić mudro je prespavao kompletan slučaj, kao da ovo nije bio njegov rat, ali su se iz SBB-a istakli Damir Arnaut i  Sanela Prašović, koja je na sebe navukla bijes i prijetnje radikalnih muslimana i Bošnjaka. I inače su ti radikali brži na prijetnji kad su im žrtve žene. Tradicionalni odgoj, šta li? Željko Komšić i Nihad Čolpa stranački su lideri koji su eksplicitno podržali Povorku i ciljeve za koje se ljudi bore. Bilježimo na Facebooku i ovakav post: „NS, SDP, GS i druge levatske stranke su u Gey povorci. Ali nema ih na Kovačima, Srebrenici, Prijedoru…“ Zalud je Nikšić kalkulirao, bolje bi bilo da je nedvosmisleno podržao borbu za LGBT prava.

Muftije protiv nasilja

Religijske zajednice su mjestimično ostale u granicama očekivanja. I Islamska zajednica i Katolička crkva su ponovile sopstvene stavove o istospolnim ljubavima i brakovima, ali postoji jedan bitan detalj na koji valja podsjetiti. Islamska zajednica je preko Vijeća muftija nedvosmisleno osudila svaku formu nasilja i to je možda bio jedan od presudnih faktora da sve prođe ovako dobro. Međutim, dio hrvatskih medija izignonirao je taj krucijalni detalj i huškački optužio Islamsku zajednicu za huškanje. Tek će se narednih dana otkriti ko stoji iza takvog izvještavanja i to bi mogao biti sljedeći esnafski skandal broj jedan. Ono što razočarava je da je tu udicu sladostrasno progutao Index.hr. Portal koji  počesto zna biti na pravoj strani dok izvještava o zbivanjima u Bosni i Hercegovini, ovaj put se upustio u seriju neobjektivnih naslova. Glede izvještavanja o Povorci ponosa uzor bi im mogla biti Slobodna Dalmacija.

I tako. Ako dan završi onako kako je počeo, mogao bi ovo biti važan datum u istoriji Sarajeva. Kad je na kraju šetnje Damir Imamović zapjevao Snijeg pade na behar na voće, bio je to jedan lijep, elegantan gest, pouzdan znak da u Evropi više nema prijestolnice u kojoj nije održana Povorka ponosa. Sad poželimo Mostaru i Banjoj Luci da i kod njih uskoro sve prođe onako kako je u Sarajevu.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)