Izvor: Slobodna Dalmacija

Piše: Tanja Gattin Zebić

Vijest da se na dojenje u javnosti sada više blagonaklono gleda u svim saveznim državama SAD-a ponukalo nas je da istražimo kako naše društvo prihvaća kada se taj prirodan proces odvija dok su majka i dijete u šetnji gradom ili sjede u kafiću, na klupi...

U tome su nam pomogle Ivana Carev, dugogodišnja savjetnica za dojenje u splitskom Klubu trudnica i roditelja, inače doktorica znanosti iz biokemije, te 31-godišnja Kaštelanka Ivana koja trenutno doji dvoje djece – četveromjesečnog Davora i Maju, kojoj su dvije godine i dva mjeseca.

– Ako ne dojim po cijeli dan, to samo znači da sam ih puno puta dojila istovremeno – kaže nam.

Morali smo pitati: Pa kako to uspijevate?

– U raznim pozama. Kod kuće se najčešće zavalim, a oko mene je jastuk za dojenje, s jedne stane je Davor, s druge Maja. Tijekom noći mi je zgodnije da mi on bude na jednom boku, a ona, jer je veća, samo se prevali preko mene sa svojih 13 kilograma, što me slomi i ujutro se osjećam kao da me je pregazio vlak. Nekad oni legnu jedan pokraj drugoga i ja stanem iznad njih...

No, ponekad svoje dvoje djece istovremeno doji u javnosti.

– Nemam vremena gledati reakcije ljudi jer budem potpuno koncentrirana na Davora i Maju. Koliko sam primijetila, reakcije budu ili izrazito pozitivne, u smislu kako to uspijevam dojiti dvoje djece, ili čujem komentar o tome kako je curica dovoljno velika da se već mogla skinuti sa sise.

Ljudima to, naime, bude šok jer rijetko tko doji dijete do druge godine, a kamoli nakon toga. Posebno kad žena ostane trudna s drugim djetetom, prestaje dojiti ono starije. No, ja nisam htjela tako postupiti jer dojenje ima previše prednosti. Osim Majina skoka u težini od pola kilograma u dva tjedna kad je ponovno došlo visokokalorično mlijeko, bitniji mi je emocionalni aspekt.

Jer ona se ne osjeća zapostavljeno zato što je dobila malog brata, nego suprotno. Vidim koliko on voli kad i ona dođe sisati, pa se pogledavaju, ona se igra njegovom rukom pa kaže "braco, daj pet". To me ispunjava i mlijeko mi prije potekne. Tako se Maji i dalje jača imunitet, nikad nije pila antibiotike, a zadnji put je prije pet mjeseci bila malo prehlađena – ispričala nam je Kaštelanka i dodaje da svoju djecu planira dojiti do kada god ona to budu htjela.

Ivana je za vrijeme dojenja malenog sina malo šetala trgom u Kaštel Kambelovcu, pa je malo sjela u kafić. Prolaznike smo upitali za njihovo mišljenje o dojenju u javnosti.

Filip (24) iz Trogira kaže da takvo ponašanje treba poticati.

– Na Fakultetu ribarstva puno učimo o biologiji i znamo da nadomjesci nisu ni blizu dobri kao majčino mlijeko, preko kojeg dijete dobiva antitijela i jača imunitet – kaže student.

Njegov vršnjak Ante iz Kaštel Staroga također to smatra prirodnim. No, s dojenjem djeteta u dobi od, na primjer, pet godina obojica se ne slažu.

– To je onda više stvar osjećaja majke nego potrebe za dojenjem, odnosno nema biološku opravdanost – tvrdi Filip, a Ante dodaje: – Nikoga ne osuđujem, no toliko dijete ima mliječne zube i može jesti krutu hranu. Da vidim kako iz igre s prijateljima dođe majci na sisu, to bi mi bilo malo neobično.

Pitali smo savjetnicu Carev do koje godine preporučuje dojenje.

– Ograničenja nema. Preporuka je Svjetske zdravstvene organizacije najmanje dvije godine, a nakon toga sve dok majka i dijete ne odluče prestati. Primjeri maksimuma za koje ja znam su do pete i šest godine. To je sasvim dobro i apsolutno nema nikakvih negativnih posljedica. To budu zdrava djeca koja izrastu u normalne ljude.

Nastavlja da Klub trudnica i roditelja godinama promovira dojenje, no da statistike pokazuju loš trend: malo žena doji nakon tri mjeseca, a pogotovo nakon pola godine.

– Razlozi tomu su različiti, a smatram da je glavni uzrok toga nedostatak podrške. U početku je potrebna upornost majke i određena doza samopouzdanja da se izbori s predrasudama s kojima ulazi u taj proces. Jer kad se s time kreće, često se zna dogoditi da zbog pritiska okoline i krivih savjeta majke posustaju, i to završi s bočicom.

Što nakon prve godine...

– Kad se majka vrati na posao, dojenje se može nastaviti jer je to tada manjeg intenziteta, te dijete jede i drugu hranu. Kad bih došla s posla, sin bi mi znao reći: "Mama, dođi tu". Bio bi sav sretan jer bi znao da je vrijeme dojenja. To nam je zapravo pomoglo da moj povratak na posao bude laganiji i ugodniji, jer smo imali svoj ritual koji mu je davao osjećaj sigurnosti.

Ivana Carev savjetuje i one majke koje ne žele dojiti.

– Žene za to imaju različite razloge, koji su osobni. To može biti bolest, nemogućnost da organiziraju život uz dojenje, koje je u početku prilično intenzivna aktivnost... No, ima i onih majki koje jednostavno ne žele dojiti, što je isto u redu.

Fotografije sa lica mjesta pogledajte OVDJE.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)