www.thebosniatimes.ba

Prve nedjelje (13.august) nakon što je najavljeno na press-konferenciji, koju je u Sarajevu organizirala Ambasada Republike Turske u BiH,  počelo je snimanje mini-serije “Alija”, koja je posvećena životu prvog predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića. 

Prolazio sam pored harema Begove džamije i vidio glumačku ekipu iskupljenu pored turbeta Gazi Husref-bega koja će glumiti u serijalu. Čak su mi pokazali i glumca koji glumi Aliju. Nije mu ni nalik. Mogli su ga bar malo našminkati i prefarbati kosu sa jednom svijetlijom nijansom zlatasto-žute boje kakvu je frizuru imao Alija kao mladić. Ne vjerujem da će se uz tamno smeđu boju kose glumca dovoljno istaći njegove plave oči koje su mnogi Alijini portretisti isticali.

„Go West!“

Nije me iznenadilo da Turci snimaju seriju o Aliji, jer od kad je AK Partija došla na vlast u Turskoj je nekoliko parkova, ulica i džamija ponijelo njegovo ime. Čak je u jednom parku u Istanbulu postavljena bronzana bista sa njegovim likom, što se, po mom mišljenju, kosi sa Alijinim religijskim načelima. 

Bliski prijatelji Ahmeta Davutoglua tvrde da ovaj čovjek veliki poklonik Alije Izetbegovića i da ima veliku kolekciju predmeta, knjiga, fotografija i članaka o njemu.

Sabina se povukla iz javnog života i samo je bila prisutna na ceremonijalnim obljetnicama ili konferencijama posvećenim njenom ocu. Da se nije to desilo vjerujem da bi Sabina, iako je veoma tiha i samozatajna osoba, bila prisutnija u javnom životu od Bakira

Čak me nije iznenadilo ni vrijeme snimanja jer je sigurno nijet povezan sa predizbornom kampanjom koja pada u ovo doba naredne godine, kada bi se serija mogla prikazivati. To potvrđuje i sam Bakir Izetbegović koji je rekao da iz dijelova scenarija koje je pročitao smatra da će serija probuditi emocije kod gledalaca.

Postoje dva iznenađenja za mene koja su vezana za aktere serije. Negativno iznenađenje je da je Bakir odabrao ili dao saglasnost da Ahmed Imamović bude reditelj serije s obzirom na to koliko u posljednje vrijeme „prosipa“ islamski puritanizam i moralizira kad je u pitanju bošnjačka nacionalna politika i ideologija. 

Nije poznato da je Imamović praktični vjernik jer nikada nije viđen u džamiji. Zato je paradoksalno i licemjerno da Bakir nekome osporava pravo da sjede na stolicu na kojoj je sjedio njegov otac samo zato što ne ide u džamiju, a vjeruje da neko ko se nikad nije „prigeo crnoj zemlji“ može shvatiti i proniknuti u lik nekoga kome je islam bio ideal poput njegovog oca.

Bakir je bio veoma muhanet na tretman njegovog oca u filmovima. Tako je napao reditelja Pjera Žalicu zbog toga što je u filmu „Gori vatra“ postavio portret Alije Izetbegovića u kancelariju načelnika općine koji je predstavljen kao lik ogrezao u korupciji i lopovluku. Po Bakiru korupcija ne smije imati nikakvu asocijaciju na lik Alije. 

Ne znam da li je Bakir gledao Imamovićev film „Go West“, a pretpostavljam da nije, jer ako je ovakav puritanac kakvim se predstavlja, nikad ne bi dozvolio da se autor ovog filma potpisuje kao reditelj ispod imena njegovog oca.

Drugo pozitivno iznenađenje je pojave Sabine Berberović, Alijine kćerke, koja je na press konferenciji kazala da je pročitala prve tri epizode scenarija u kojima je njen otac bio prikazan previše idealizirano. 

„Ipak, mi ne pišemo scenarij i naš utjecaj zavisi od toga koliko nas ljudi razumiju i koliko hoće da uvaže naše sugestije“, navela je Berberović.

Forsiranjem Alije od strane Turaka, radi hranjenja njihovog turkofonskog, da ne kažem neosmanlijskog i panislamističkog populizma, dezavuira se i obezvrijeđuje i ono malo bosanstva u njegovoj politici

Ovo je mnogo mudriji stav koji otkriva da je Sabina očeva „slika i prilika“ kad je karakter i pamet u pitanju. Od kada je bila zarobljena sa ocem u Lukavici, 2. maja 1992., Sabina se povukla iz javnog života i samo je bila prisutna na ceremonijalnim obljetnicama ili konferencijama posvećenim njenom ocu. Da se nije to desilo vjerujem da bi Sabina, iako je veoma tiha i samozatajna osoba, bila prisutnija u javnom životu od Bakira. 

Možda bismo imali jednu izvanrednu ministricu vanjskih poslova koja bi zbog svojih intelektualnih referenci, jer perfektno govori engleski, italijanski i francuski jezik, kao i harizmom koju je genetski naslijedila od oca, poput Federice Mogherini dominirala na globalnoj političkoj pozornici.    

Ovo je njen najizravniji angažman jer je dopustila da se pojavljuje u filmu na način da njen lik glumi neka turska glumica. Nekako njoj vjerujem da serijal neće biti još jedan patetični petoparački dokumentarac kakav su već snimili Turci. Ali, to je nedovoljno u odnosu na činjenicu da to rade upravo Turci. I to je ono najpogubnije za film.

Bakirove šetnje s Alijom

Do sada su o Aliji Izetbegoviću pisali vrlo eminentni intelektualci poput Bernarda Henry Levya, Abdulaha Sidrana, Džemaludina Latića itd. Ali njihove knjige, ili intervjui ili feljtoni  su „nadglasane“, bolje reći nadvikane od mediokriteta i službenih stranačkih pisaca i promotora „Alijinog lika i djela“ kakav je, recimo, Fikret Muslimović. Tako je izdavački projekat njegovih sabranih djela štampanih u desetak knjiga doživio svakovrsni fijasko. Tako da je Alija Iztebegović, kao jedna od najznačajnijih figura u povijesti Bosne i Hercegovine, još uvijek jedna politička enigma i zagonetka. 

Zato se ovim filmom čini ideološka i politička medvjeđa usluga samom Aliji Izetbegoviću. On je nakon povratka iz Daytona insistirao, a zapravo vapio i molio Bošnjake da (od tada) budu malo više Bosanci nego Bošnjaci, vjerujući da će tako nadomjestiti kako prazninu samo Dejtonskog mirovnog sporazuma tako i njegove politike koja je „krunisana“ tim sporazumom.

Ne bude li svoju politiku mijenjao iz temelja, sa zaokretom od 180 stepeni prema Zapadu, da bi nastavio tamo gdje mu je iznemogli otac stao, mogao bi (od naredne godine) ostatak života provesti u Turskoj i šetati po parkovima, pa i klanjati u džamijama koje nose očevo mu ime

Stoga se može reći da se prepuštanjem Alije Turcima, a posebno u vremenu i kontekstu politike Tayiba Erdogana, potpuno degradira i anulira ova Alijina težnja. Čak šta više, forsiranjem Alije od strane Turaka, radi hranjenja njihovog turkofonskog, da ne kažem neosmanlijskog i panislamističkog populizma, dezavuira i obezvrijeđuje i ono malo bosanstva u njegovoj politici. 

Zar nije mnogo bitnije kakvu će percepciju samog Alije Izetbegovića, odnosno njegove ideologije i politike imati bosanski Srbi i Hrvati, pa i malobrojni Jevreji, od Turaka?! Naravno da je to bitnije u kontekstu kako izgradnje Bosne i Hercegvine, tako i opstanka Bošnjaka u njoj. Jer Bošnjaci u Bosni i Hercegovini mogu opstati samo u miru sa Srbima i Hrvatima i niko, pa ni Turci ih ne mogu odbraniti niti garantirati drugačiji opstanak! 

Zato mislim da su Turci snimaju serijal više radi sebe nego radi Bošnjaka. Preciznije rečeno, film se snima radi o(p)stanka na vlasti kako Erdoganovog režima još više o(p)stanka režima samog Bakira Izetbegovića. I tu Bakir kobno griješi u računici. 

Ne bude li svoju politiku mijenjao iz temelja, sa zaokretom od 180 stepeni prema Zapadu, da bi nastavio tamo gdje mu je iznemogli otac stao, mogao bi (od naredne godine) ostatak života provesti u Turskoj i šetati po parkovima, pa i klanjati u džamijama koje nose očevo mu ime. 

A navečer bi mogao gledati serijal posvećen Aliji na turskom jeziku!

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook