ZORAN BIBANOVIĆ/ Državna imovina - Alajbegova slama
Gospodin Schmidt, notorni mešetar... Najavljuje nametanje više zakona u paketu, a posebno je opasna jedna najava!
03.11.25, 21:18h
Državna imovina jeste državna i to treba da ostane, ali Zakon o državnoj imovini mora biti rezultat kompromisa svih zainteresiranih – rezonira Visoki predstavnik g. Schmidt, za šta sigurno ima saglasnost svojih mentora. Prevedeno na bosanski, srpski i hrvatski jezik - imovina Bosne i Hercegovine koja je vlasništvo svih bosanskohercegovačkih građana podjednako, biće Alajbegova slama koju će rasturati etno karteli na svim nivoima administrativnih vlasti.
Pljačka bosanskohercegovačke imovine od privatnih, društvenih i državnih vlasnika vuče genezu od kraja Prvog svjetskog rata kada su seljaci širom Bosne i Hercegovine krenuli da ubijaju zemljoposjednike, pale begovske kule, čardake, hambare…, a zločini su posebno kulminirali u srezovima „Bosanska Dubica, Derventa, Tešanj, Odžak, Bijeljina, Gračanica, Brčko, Gacko, Bileća, Banjalučkom okrugu i na drugim mjestima“ – (M. Imamović, K. Hrelja, A. Purivatra, Ekonomski genocid nad bosanskim muslimanima, MAG Sarajevo, 1992.).
Nakon toga je krenula najnepravednija agrarna reforma (1919/20.) u poznatoj historiji Evrope, nepravednija čak i od boljševičke agrarne reforme. Ona je provedena navodno zbog kmetova, koji su činili svega 4,19% ukupne populacije, iako to oni ustvari nisu ni bili. U pravnom okviru Osmanskog Carstva i kasnije Austro-Ugarske Monarhije oni su bili napoličari i običajni zakupci – najamnici (customary tenant), a ne kmetovi u zapadnoevropskom smislu. Pljačka zemlje od strane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca – SHS, nikada nije plaćena.
Prevedeno na bosanski, srpski i hrvatski jezik - imovina Bosne i Hercegovine koja je vlasništvo svih bosanskohercegovačkih građana podjednako, biće Alajbegova slama koju će rasturati etno karteli na svim nivoima administrativnih vlasti
Agrarna reforma nakon Drugog svjetskog rata je takođe bila ekstremno nepravedna prema Bošnjacima. Imanja protjeranih Njemaca (oko 400.000 stanovnika) su dijeljena bezemljašima iz reda Srpskog i Hrvatskog naroda. Mnoge srpske i hrvatske porodice su se podijelile i kolonizirane su u druge dijelove Bosne i Hercegovine, Vojvodine, Slavonije, Dalmacije i Istre jer je FNR Jugoslavija protjerala i oko 200 hiljada Mađara i oko 650 hiljada Talijana. U tim godinama ni jedan Bošnjak nije koloniziran niti je dobio ni jedan kvadratni metar zemlje.ć
I to se sve dešavalo nakon ekonomskog genocida i progona Bošnjaka iz dvadesetih godina XX stoljeća i strašnog pokolja muslimana Bošnjaka 1941/42. godine, u istočnoj i zapadnoj Bosni i Hercegovini. Ti pokolji bosanskih muslimana u kojima je dokumentirano preko 100 hiljada žrtava, akademici Srpske akademije nauka i umjetnosti – SANU, Vladimir Dedijer i Antun Miletić su atributirali kao genocid nad muslimanima – (V. Dedijer i A. Miletić, Genocid nad muslimanima, Svjetlost Sarajevo 1990.).
Ipak najveću pljačku u historiji privatne, društvene i državne imovine u Bosni i Hercegovini i dalje aminuje internacionalna zajednica koja je svojevremeno preko tzv. Kontakt grupe Mirovnim sporazumom, prije 30 godina, odredila etničke feude u kojima i danas vlada aparthejd, a sve uz saglasnost i pristanak „domaćih“ gospodara rata i mira.
Nigdje u Evropi, a posebno na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine u srednjem vijeku, novom dobu, pa i početkom modernog doba nisu postojale ni nacije ni narodnosti po današnjem poimanju nacija i narodnosti
U presudama ICTY-a u Hagu je mnogo godina kasnije dokazano da su teritorije Republike BiH pod neposrednom upravom RS i HRHB bile pod okupacionom vlašću R Srbije i R Hrvatske.  Istovremeno Anex 7. (Povratak) Dejtonskog mirovnog sporazuma je sistematski obezvrijeđen, zanemaren i u potpunosti propao.
Prihvatajući tezu da se zemljište treba podijeliti po konfesijama, Kontakt grupa je svojevremeno (1995.) prihvatila i neprihvatljivu „statistiku“  autora Robert J. Donia i John V. A. Fine u knjizi (Bosna and Herzegovina: A Tradition Betrayed, London 1994.). Britanski historičar i intelektualac Noel Malcom je u do sada jedinoj napisanoj cjelovitoj historiji Bosne (N. Malcom, Bosnia: A short history, London 1994.) utvrdio da se na pitanje jesu li stanovnici Bosne bili Srbi ili Hrvati ne može odgovoriti. Pitanje nema smisla jer nigdje u Evropi, a posebno na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine u srednjem vijeku, novom dobu, pa i početkom modernog doba nisu postojale ni nacije ni narodnosti po današnjem poimanju nacija i narodnosti.
Mnogo godina i decenija nakon etničke podjele BiH, Internacionalni sud za ratne zločine – ICTY, u Hagu, drugi osnovani sud nakon Nirnberškog suda u historiji svijeta, je presudio najviši politički i vojni vrh susjednih zemalja R Srbije i R Hrvatske za Udruženi zločinački poduhvat – UZP, a Vojsku i Policiju Republike Srpske za genocid i R Srbiju za saučesništvo u genocidu. Dokazan je agresivni karakter rata, čime je dokazana teza Bogdana Bogdanovića, arhitekte i političara iz Beograda da je agresiju pokrenula postkomunistička poluinteligencija radi pljačke imovine, resursa i teritorija. Prvi put u historiji svijeta ICTY je presudio i kulturocid (presuđen je jedan general, jedan admiral i Momčilo Krajišnik radi odgovornosti za sistematsko uništavanje kulturnog naslijeđa) u kojem su zločini suprotstavljenih abrahamskih konfesija i narodnosti upotrebljeni samo kao politički alat navedene pljačke imovine. Time je ispisana nova historija svijeta.
VP Schmidt je prošle godine (2024.) donio Odluku kojom daje Vijeću ministara BiH rok od 60 dana za izradu zakona kojim bi se riješili pravni i finansijski problemi sedam institucija kulture kojima je osnivač Bosna i Hercegovina. Zašto od tada g. Schmidt šuti?
Notorno poznate pravomoćne presude da su današnji etnički feudi oblikovani agresivnim ratom i da nikako ne odgovaraju prethodnim vlasničkim odnosima ni malo ne zabrinjavaju VP g. Schmidta koji najavljuje Izborni zakon po etničkim i territorijalnim principima.
VP Schmidt je prošle godine (2024.) donio Odluku kojom daje Vijeću ministara BiH rok od 60 dana za izradu zakona kojim bi se riješili pravni i finansijski problemi sedam institucija kulture kojima je osnivač Bosna i Hercegovina. Zašto od tada g. Schmidt šuti? Zašto nije nametnuo navedeni Zakon ili pokrenuo odgovornost Vijeća ministara BiH?
Njegove dosadašnje aktivnosti na relativiziranju Ustava FBiH (suspendiranje Ustava FBiH na jedan dan radi političkih kalkulacija); relativiziranje presuda ICTY-a u Hagu, o agresivnom karakteru rata (izmjenama izbornog zakona FBiH); zanemarivanje Sporazuma o sukcesiji zemalja ex. Jugoslavije; učestvovanje u koruptivnim radnjama na obaranju presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Kovačević, kao inajavom relativiziranja presuda Ustavnog suda BiH o državnoj imovini… su eksplicitne radnje na rušenju internacionalnog i domaćeg pravnog okvira.
VP Schmidt nikada nije pokazao namjeru da implementira navedene mnogobrojne presude internacionalnih i domaćih sudova iako to od njega i od države BiH traži Ustav BiH (Anex 4.) i EU administracija u skopu famoznih 14 uvjeta. U međuvremenu VP Schmidt je promptno implementirao internacionalnu presudu u kriminalnoj aferi Vijadukt.
Kriminalna logika domaćih i internacionalnih mešetara je jednostavna. Mi ćemo napraviti toliko krivičnih djela da neće nikada, niko na svijetu, okupiti toliko tužilaca i sudija da to procesuiraju. Historija civilizacije svijeta nas ipak uči drugačije
Najavljeni „politički kompromis“ o državnoj imovini za posljedicu može samo ozakoniti dosadašnju pljačku i definitivno ostvariti pakleni scenario pretvaranja „Bosne i Hercegovine u trajni krizni prostor bez vizije i koncepta razvoja. Mladi će sve više napuštati zemlju, a njeni resursi će postati „prostor za igru“ prljavog kapitala i nadmetanja sila i susjeda oko dominacije nad ovim prostorom“ – (M. Bublin, Bosna – tragovi postojanja i uništavanja, Sejtarija, Sarajevo 2012.).
Slobodan sam da pretpostavim da g. Schmidt namjerava da kao notorni mešetar, uz odsustvo bilo kakvnog traga etike zvanja, u jednom paketu zadovolji i ostavi nezadovoljena sva tri konfesiona kartela. Jedni će dobiti državnu imovinu, drugi Izborni zakon, a treći uz već postojeći neželjeni Zakon o negiranju genocida dobiće neželjeno rješenje pravnog i finansijskog statusa 7 institucija kulture Bosne i Hercegovine.
Kriminalna logika domaćih i internacionalnih mešetara je jednostavna. Mi ćemo napraviti toliko krivičnih djela da neće nikada, niko na svijetu, okupiti toliko tužilaca i sudija da to procesuiraju.
Historija civilizacije svijeta nas ipak uči drugačije. Rješenja uvijek postoje. Što su rješenja jednostavnija, ljudska genijalnost je veća.
Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.
(DEPO PORTAL/ad)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook