Izvor: Cenzolovka.rs/Autor: Antonela Riha

Na tragu revizije istorije, TV Prva je 28. juna otpočela serijal o hapšenju Slobodana Miloševića. Bez ijedne riječi zbog čega je bivši predsjednik Srbije i Jugoslavije uhapšen i konteksta u kojem je u proljeće 2001. odveden u Centralni zatvor, a potom izručen Haškom tribunalu, novinarka te televizije Jasna Janković odlučila je da ispriča hronologiju događaja u skladu sa zvaničnom politikom brisanja ne samo učinka 5. oktobra već i zločina Miloševićevog režima.

U emisiji Eksploziv koja se emituje na Prvoj u gledanom terminu od 17.30, novinarka najavljuje „veliki serijal neispričanih priča o Slobodanu Miloševiću“ i na samom početku saopštava nam „ekskluzivnu“ informaciju:

„28. juna Slobodan Milošević je isporučen Haškom tribunalu istim helikopterom kojim je doletio na Gazimestan.“

U prvoj epizodi koja traje 13 minuta i 30 sekundi smjenjuju se slike od Gazimestana 1989. do noći hapšenja, o kojoj svjedoče isključivo prijatelji bivšeg predsjednika.

Fantomska noć

Već sam naslov prve epizode „Fantomska noć“ treba da nas podsjeti i valjda osvijesti da nema samo vlast Aleksandra Vučića maskirane saradnike, već da su oni postojali i prije nasilja u Savamali. Možda će neko primijetiti da su ljudi u fantomkama koji su ušli u Miloševićevu kuću i uhapsili ga, to uradili bukvalno pred kamerama i naočigled stotinak građana koji su protestovali pred vilom „Mir“.

Poruka je svakako jasna – fantomi su, zapravo, „proizvod“ 5. oktobra, datuma koji je, kako novinarka objašnjava, „iznjedrio novu vlast u Srbiji i najavio krah Slobodana Miloševića“.

Niko se iz te tako „iznjedrene vlasti“ ne pojavljuje u emisiji da objasni ne samo šta ih je navelo da ruše Miloševića već ni zbog čega je uhapšen i kako je i zašto izručen Haškom sudu. Nema, osim na par snimaka, ni Čedomira Jovanovića da ispriča šta se događalo u noći kada je ubjeđivao bivšeg predsjednika da se dobrovoljno preda.

Pominje ga, doduše, Siniša Vučinić, nekada socijalista, danas naprednjak, koji je te noći, naoružan, pokušavao da, kako kaže, okupi sto hiljada ljudi da odbrane svog predsjednika. Vučinić se sada sjeća, a Eksploziv bez provjere objavljuje, kako je Jovanović plakao kada je čuo da hoće da ga zatvore u podrum kao taoca.

I Legija je plakao...

Plakao je, svjedoči Vučinić, „kao malo dijete“ i Milorad Ulemek Legija i tražio da pije rakiju, potresen vjerovatno činjenicom da treba da uhapsi čovjeka na čiji je poziv odlazio na ratišta.

U tih trinaest i po minuta, kroz svjedočenja Miloševićevih stranačkih prijatelja Slavice Đukić Dejanović, Uroša Šuvakovića i Momira Bulatovića, advokata Tome File i publiciste Marka Lopušine, ne saznajemo gotovo ništa što se do sada već nebrojeno puta nije čulo. I da je kćerka Marija pucala u vazduh i da se Milošević brijao koristeći  kiselu vodu jer je u kući bila isključena i struja i voda, da je te noći jedinu izjavu dao za Radio B92 i rekao:

„Upravo pijem kafu sa mojim drugovima ovdje i vrlo sam dobro. Očekujem da se ova priča završi dobro, a to znači u korist našeg naroda“ i da je, prema svjedočenju Slavice Đukić Dejanović, odveden u zatvor „sa kesom na glavi i vezanih ruku“.

Od Šuvakovića smo čuli da je te noći vladala „atmosfera linča“, a od File da su po nalogu „Đinđića i Pavkovića povučene ‘Kobre’“ i da je napravljena nekakva „barapska kombinacija da surčinsku grupu pošalju da ga (Miloševića) kidnapuju i prodaju za pet miliona dolara“.

Svi sagovornici su govorili o izdaji, sa posebnim osvrtom na to da je Milošević izručen Tribunalu na najveći srpski praznik Vidovdan.

Barena jaja i slijepo crijevo

U drugoj epizodi koja nosi naslov „Iza rešetaka“, glavni svjedok je bivši upravnik Centralnog zatvora Dragiša Blanuša. Opet bez ijednog objašnjenja zašto je formalno Milošević pritvoren, kakvi su otpori njegovom hapšenju, a zatim i izručenju Haškom tribunalu postojali u vladajućoj koaliciji DOS, koja se upravo zbog toga i raspala.

Blanuša priča kako je zbog Miloševića otvoren poseban zatvorski dio „Hajat“, prethodno pravljen za lidere opozicije, kako je bivši predsjednik ležao na krevetu, pokriven ćebetom, i jeo za doručak marmeladu i dva barena jajeta. Od Slavice Đukić Dejanović saznajemo da je ljubav „Mire i Slobe nešto što nikada nije vidjela“ i kako je, kada je kćerku Mariju zaboljelo slijepo crijevo, Milošević pitao „kako je Mira podnijela Marijine bolove“.

Nije poznato u koliko ćemo još nastavaka pratiti ovu „toplu i potresnu ljudsku priču“ o ljubavi, izdaji i sramoti, ali slutimo da u njoj nećemo čuti ni riječi o zločinima za koje je Milošević optužen zbog svoje uloge u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, kao ni o zlostavljanju građana koji su zarad njegove vlasti trpjeli sankcije, izolaciju, siromaštvo i, na kraju, bombardovanje zemlje.

Hapšenje Slobodana Miloševića, njegovo izručenje Haškom tribunalu i smrt u zatvoru svakako su novinarska tema. Sagovornici Eksploziva, sa izuzetkom Lopušine, jesu autentični svjedoci koje bi svaki kolega intervjuisao. Način na koji su snimljeni, dokumentarni snimci koji su korišteni, dramatizacija koja je napravljena i produkcija serijala iznad standarda koji možemo da vidimo na našim TV stanicama, svakako su privlačni gledaocima.

Zločin nije postojao

Ono što nedostaje jeste zanat koji svaki novinar, pa i Jasna Janković, mora da zna i čija su pravila da svaka priča mora da počiva na svim dostupnim činjenicama i u jasnom kontekstu. Što znači da nedostaju sagovornici iz tog vremena koji su bili legitimna vlast, izabrana na izborima, sa mandatom da preispita i kazni kriminalce i počinioce zločina. Da su neophodni dokumenti iz tog vremena na osnovu kojih je Milošević i uhapšen i izručen. Da postoji novinska dokumentacija, kao i svjedoci i analitičari koji mogu iz više aspekata da razjasne kontekst odluka tadašnje vlasti. Da sadržaj neke emisije ne mora da bude eksplozivan, senzacionalan i tabloidan da bi bio zanimljiv širokoj publici.

To očigledno nije važno ni TV Prvoj kao ni TV B92 na čijem je sajtu prenijeta emisija i tekst sa izjavama sagovornika iz prve epizode o „fantomskoj noći“. Urednici ove dvije kuće, ovim serijalom, sudeći po epizodama koje smo do sada vidjeli, ponavljaju ono što gotovo svakodnevno poručuju predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, potpredsjednik Vlade Ivica Dačić i ostali funkcioneri vladajuće koalicije: da ništa loše, kriminalno i tragično prije 5. oktobra 2000, koji je „iznjedrio“ novu vlast, nije postojalo.

Tada je, kako nam sugerišu TV Prva i B92, otpočeo sunovrat u kojem je žrtva bio i Slobodan Milošević, nježan otac, zaljubljeni muž, voljeni vođa koga su nepravedno zatvorili u samicu, da leži pod ćebetom i doručkuje barena jaja.

(Cenzolovka.rs/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)