Hasan Veledar demantira da uzrokuje probleme u Počitelju mještanima i stotinama turista koji svakodnevno svraćaju u nacionalni spomenik. Naprotiv, kaže ovaj biznismen, „skoro jedini ulažem u Počitelj, a svi drugi ga koriste“.

Počitelj je urbana hercegovačka čaršija izgrađena u 14. stoljeću. Nacionalni je spomenik Bosne i Hercegovine prve kategorije, sa nekim od originalnih građavina iz tog perioda.

Biznismen Veledar je u januaru 2009. kupio u Počitelju 27 nekretnina, kojima je u bivšem jugoslovenskom sistemu upravljalo državno dioničarsko društvo "Ugostiteljstvo i turizam" iz Čapljine. Radi se o nekoliko poslovnih prostora, nekoliko pašnjaka, manjeg dijela šume i neplodnog zemljišta. Sve skupa se prostire na 6.000 kvadratnih metara. Planira razvijati svjetski turizam.   

Grupa Počiteljaca požalili su se da je Veledar sada uzurpirao i neke nekretnine koje nije kupio. Među njima i parking na ulazu u sam grad. Zabranio je autobusima ulaz u Počitelj, što je lokalnim prodavačima smanjilo prihode.

-  Takve optužbe su netačne – kaže Patriji Veledar.

Kada je kupio nekretnine UIT-a, objašnjava, bile su u lošem stanju. Devastirane. O svemu što govori pokazuju dokumentaciju i fotografije. U Počitelj je nakon toga uložio mnogo novca. Radi se o milionskom iznosu. I još uvijek ulaže. Sve skupa je preporodilo, osvježilo izgled Počitelja. Za to vrijeme, uz njegove legalne ugostiteljske objekte, kaže ogorčen, na počiteljskim ulicama cvjeta nelegalna trgovina jeftine kineske robe, voća i povrća... Veliki broj soba za izdavanje turistima nisu prijavljene. Mnogo je onih koji eksploatišu, a ništa ne ulažu u Počitelj.

Inspekcija redovito kontrološe njegov restoran, ali ne i one koji robu prodaju bez fiskalne kase.

Kaže da godinama od države traži da uspostavi red u nacionalnom spomeniku. Nije bilo sluha za to. Nije posve jasno ni ko bi trebao upravljati Počiteljem. Niko iz Komisije za očivanje nacionalnih spomenika BiH već odavno nije posjetio ovaj biser. Godinama se čeka i na regulacioni plan kojeg trebaju donijeti lokalne vlasti u Čapljini. Turisti dolaze i gledaju ruglo.

- Ne možete bušiti zid kojeg je država proglasila nacionalnim spomenikom da biste tu nešto dograđivali kako vama odgovara. Kada sam se pobunio protiv toga, neki ljudi koji dobro zarađuju na Počitelju, a pri tome ne plaćaju nikakve poreze, okrenuli su se protiv mene – kaže Veledar.

Ni betonske žardinjere koje je postavio na ulazu u Počitelj, zbog kojih autobusi ne mogu ući u jezgro Počitelja, nisu bez razloga na tom mjestu. Smata da nije u redu da autobusi ulaze u nacionalni spomenik po vlastitom nahođenju vozača. Ne mogu ni u Stradun u Dubrovniku. Ni u bilo koji drugi nacionalni spomenik u svijetu. Pokazuju na pedesetak metara udaljen parking koji može primi i do 50 autobusa. Ko želi pogledati Počitelj neće mu biti teško da prošeta...

Red koji bi trebala uspostaviti država uspostavlja Veledar, pa se, kaže on, to često tumači na drugačiji način od onog što on želi da postigne.

Kako je vodovod postao privatno vlasništvo

Među 27 nekretnina koje je Veledar kupio od UIT-a nalazi se i rezervoar vode površine 68 metara kvadratnih. Na pitanje kako je moguće na neko kupi rezervoar sa vodom, Veledar objašnjava:

- Taj rezervoar je 60-ih godina izgradilo preduzeće UIT Čapljina. Dakle, bio je njihovo vlasništvo. Kada sam kupio većinski paket UIT-a, sve nekretnine, pa i taj rezervoar, su pripale meni. Stanje je danas takvo da gornji dio Počitelja ima gradsku vodu a na rezervoar koji sam kupio priključeni su moji objekti, i tek nekoliko susjednih objekata. Taj rezervoar danas uglavnom održavam iz vlastitih sredstava, uz neku manju doplatu od lokalne benzinske pumpe i jednog restorana  – kaže Veledar.

(Nap.ba, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)