Izvor: Azramag.ba

Ljubavna priča između modne kreatorice Verice Rakočević i njenog 35 godina mlađeg supruga, kompozitora Veljka Kuzmančevića, od samog početka uzburkala je javnost. Mnogi su ovom braku predviđali neslavan kraj, no ovaj par demantira ih godinama. Ne kriju koliko uživaju i koliko su sretni u braku, te da su njihovi životi dobili smisao otkad su upoznali jedno drugo.

Kada su prije četiri godine stupili u brak, malo ko je vjerovao da će njihova bračna zajednica, zbog razlike u godinama, uspjeti. Međutim, ovaj brak je potvrdio da je ljubav jača od bilo kakvih predrasuda, a Verica Rakočević i Veljko Kuzmančević su sretniji nego ikada. Ekskluzivno za “Azru” govore kako su reagirali i na zlurade komentare medija i okoline.

Verica: Kada znate dobro ko ste, šta ste, šta želite od života, nikada ne dozvolite sebi da vas prizemni komentari i tuđe mišljenje uznemire. Uvijek sam bila apsolutni vlasnik svog života. Srela sam svoju drugu polovinu, čovjeka koji je moja mjera za sreću i bilo bi besmisleno da komentari nebitnih ljudi mogu na bilo koji način da mi budu važni.

Veljko: Nisam reagovao nikako, jer, da jesam, vjerovatno bih prolupao od toliko negativne energije koja je vladala u većinskoj malograđanštini, ali ok. Mogu da razumijem cijelu situaciju kao šok za ove prostore, gdje su uglavnom standardni, društveno-prihvatljivi odnosi nešto od čega se tako lako ne odstupa. Treba još mnogo Dunava da proteče pa da se stvari promijene… Vjerovatno i Miljacke.

 Jeste li ikada pomislili da Vaš brak neće uspjeti?

Verica: Da sam i jednog trenutka sumnjala, nikada ne bih sebi dozvolila da trošim vrijeme na emotivni eksperiment. I šta uopšte znači uspjeh braka? Vjerujem da je ovo što živimo Veljko i ja sklad dvoje ljudi koji se poštuju i vole, niko nikome nije dao garanciju za vječnost. Trenutke koje živimo čuvamo kao najveću nagradu.

Veljko: Nisam nikad. Kada bih pomislio na tako nešto, vjerovatno bi se promijenio i moj odnos s Vericom, a i adresa.

Po čemu pamtite vaš prvi susret, kako je on izgledao i kada ste, zapravo, shvatili da ste vas dvoje srodne duše?

Verica: Nisam bila svjesna tog trenutka, a kada vratim film, znam samo da mi je dan počinjao i završavao se smijehom. Kad je riječ o prvom susretu, on nije obećavao, Veljka nisam poznavala dobro i on je za mene bio neko ko piše fantastičnu muziku, ali ga zbog razlike u godinama nisam gledala kao muškarca.

Veljko: Pamtim po gibanici kod “Vuka” i Vericu sa slušalicama na glavi, kada sam joj donio da presluša moju muziku. Dugo vremena nakon prijateljstva zajedno smo otišli na Zlatibor i tamo, provodeći vrijeme, shvatio sam da smo, ustvari, nas dvoje isti. Po načinu razmišljanja, stavovima i ključnim životnim stvarima. Priroda, šuma i planina pomogli su da se “naslonimo” jedno na drugo i od tada se nikada više nismo ni razdvojili.

Kako je vaša porodica reagirala na vašu odluku da ćete se udati za 35 godina mlađeg izabranika i u Veljkovom slučaju 35 godina stariju ženu? Da li su bili skeptični ili ste imali punu podršku?

Verica: I Veljkovoj i mojoj porodici najvažnija je bila naša sreća i poštovali su želju da zajedno gradimo svoj svijet.

Veljko: Svako ko je moj prijatelj i ko me poznaje, a na prvom mjestu moji roditelji, uopšte nije bio iznenađen mojom odlukom. Uz punu podršku roditelja i najbližih prijatelja ja sam svoje momačke dane završio i prešao u najljepši odnos za koji sam mislio da postoji samo u romanima i na filmu, brak pun ljubavi i mjesto pored najdivnije žene koju sam sreo u svom životu.

Koje su to stvari koje vaš brak čine skladnim, a vas sretnim?

Verica: Povjerenje, iskrenost, pripadanje i nesebična briga za osobu koja mi je stvarnost pretvorila u bajku.

Veljko: Prije svega, tolerancija i sloboda. To su dvije stvari koje nas praktično iz dana u dan zbližavaju. Čini me sretnim to što pored sebe imam ženu za koju znam da nije sposobna da me iznevjeri, slaže ili pomisli lošu stvar.

Koje osobine najviše volite jedno kod drugog?

Verica: Obožavam Veljkovu zrelost bez obzira na godine, posebnost, kakvu nisam srela nikada prije njega i talent kojim sam opčinjena.

Veljko: Iskrenost, infantilnost, brzo misli i hoće sve.

Koliko su se vaši životi promijenili otkad ste u braku?

Verica: Moj život se promijenio za 360 stepeni. Sve ono što mi je bilo bitno izgubilo je svaki smisao. Ne kažem da sam bila materijalist, ali mi je luksuz bio veoma važan. Veljko me je naučio da je za sreću potrebno malo i da je najveći luksuz kada pored sebe imaš nekoga ko bi život dao za tebe.

Veljko: Moj život se mnogo promijenio. Postao sam čovjek koji je miran i koji se trudi da postane još odgovorniji. Kafana i cigani su i dalje moji prijatelji, a Vera je porodica… Nekada nije bilo tako.

Kažu da je kompromis najbitniji u braku, ko je od vas dvoje tolerantniji?

Verica: Oboje smo u našem odnosu tolerantni, iako smo prije nas oboje bili netolerantni. Ljubav čini čuda.

Veljko: Susrećemo se u jednoj tački koja je negdje na sredini, i dok je tako dobro je.

Verice, Vi ste dugogodišnja modna dizajnerica, Veljko kompozitor, kako izgleda život dvaju umjetnika?

Verica: Bajkovito!!! Oduvijek sam željela ovakav odnos. Divne su večeri kada, dok on komponuje, ja crtam, u trenutku oboje izgovorimo VOLIM TE. On je moj najbolji kritičar, a sve što napiše prvo ja čujem. Tako sam ponosna što me inspiriše i što ja njega inspirišem.

Veljko: Umjetnost je nešto što je način života i sigurno je takav život jako intezivan i fizički i mentalno. Gotovo sam siguran da bi neko sa strane često pomislio da nismo normalni, a baš u tome i jeste posebnost ovakvog braka i spoja dvoje ljudi koji se bave kreativnim poslom. To je toliko duboko u nama da i ne primjećujemo koliko smo ludi.

Veljko, svirate sedam instrumenta, kakvi su planovi kada je riječ o Vašoj karijeri?

Veljko: Na prvom mjestu sam kompozitor i u tom smjeru sam najviše angažovan. Trenutno radim u Narodnom pozorištu u Beogradu i pripremam svoj veliki koncert sa simfonijskim orkestrom. Pokušavam da muzikom oslikam stanje, moje, tvoje, našeg okruženja i borim se da izazovem emociju, danas u vremenu kada to nije moderno i kada se umjetnost pokušava predstaviti kao elitizam koji pripada samo pojedinima. Emocija je nešto što, nažalost, izostaje i u muzici i u slikarstvu. Sve je postalo jedna slika na kojoj je papazjanija šarenih boja s crnom tačkom u sredini. Svojim radom borim se protiv toga.

Verice, obično modne revije organizirate na dan godišnjice Vašeg braka. Da li ćete i ove godine tradicionalno pripremiti neku novu kolekciju i da li Veljko sprema kompozicije i za ovu reviju?

Verica: Već treću godinu pravim jednom godišnje humanitarnu reviju uz podršku grada Beograda na ulici pored mog butika. Veljko svojom muzikom uvijek isprati moj kreativni rad i tako cijelom događaju da notu više. Ove godine će to biti opet u septembru i nadam se da će Veljko imati vremena da i ovoga puta isprati muzikom događaj, s obzirom na to da je jako zauzet radom u Narodnom pozorištu.

Postoje li neki svakodnevni ritauli koje biste podijeli s našim čitateljima? I koliko uživate u Veljkovim melodijama?

Verica: Jutarnja kafa uz koju Veljko pušta najsmješnije klipove ili veče na terasi dok Veljko svira violinu su momenti koje bi svaka žena poželjela da doživi.

Veljko, u čemu Vi pronalazite inspiraciju za pisanje kompozicija i postoji li neka koju ste posvetili baš Verici?

Veljko: Ima mnogo kompozicija koje sam posvetio Veri, neke od njih su objavljene i snimljene, neke nisu još. Inspiracija je sve ono što je svjetlost, nada, ljubav i pokretač. Moja muzika u sebi nosi balkanski melos, čija je esencija žena, miris slobode, vojvođanska ravnica, borbena koračnica i nada.

Živite na Avali, daleko od gradske vreve i buke. Koliko vam godi ta sredina?

Verica: Mir koji sada imam ne bih dala ni za kakav luksuz na Planeti.

Veljko: To je prostor koji liječi dušu i predstavlja odstupnicu od svakodnevnog ludila.

U jednom intervjuu ste rekli da Veljko ne želi s Vama da šeta Avalom, jer ga bole noge, te da ćete mu želju za kampovanjem ispuniti tek onda kada on ispuni Vašu? Jeste li jedno drugo uspjeli nagovoriti na duge šetnje i kampovanje?

Verica: Mi smo se savršeno prilagodili jedno drugom, uživam u kampovanju više nego u Ritzu i Karltonu, vožnja motorom i sve ono što je Veljko sadržajno unio u moj život obojeno je posebnošću i nije potreban bio nikakav nagovor. To što Veljko ne voli da šeta je zanemarujuće u odnosu na kompromis sa sredinom i pritiskom medija, koji su mu ogroman teret.

Veljko: Trudim se da šetam što više, al’ ne ide, nekako je lakše na motoru. Imam sreću da i Vera voli motor pa mnogo vremena provodimo vozajući po prirodi. Kalio sam se po avalskim krivinama i to su trenuci koji su najdragocjeniji, već s prvim suncem točkovi se okreću. Ja volim prirodu i veliki sam avanturist, ali mi je dosadno da šetam, volim ekstremnu zabavu po prirodi, ako nije tako, onda više volim da sjedim kod kuće. Kampovanje je stil i način života, malo mi je trebalo vremena da prvi put s Verom krenem negdje, ali nakon toga to je postalo i njeno uživanje. Mislim da danas potpuno drugačije gleda na kampovanje i prirodu za razliku od prije četiri godine.

(Azramag.ba, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)