Uoči tv premijere nove bh. humorističke serije 'Dobrodošli u Orient Express', koja je na programu TV Pink BH u nedjelju, 3. aprila, DEPO Portal prenosi kolumnu reditelja Jasmina Durakovića, objavljenu u martovskom broju poslovnog magazina Prizma.

 
„Ako ne pokrenemo igranu produkciju na FTV-u, smatrat ću sebe ne upješnim menadžerom“, bila je moja prva izjava koju sam dao medijima kada sam u jesen već davne 2001. postavljen na mjesto generalnog direktora  RTVFBiH.  

U to vrijeme u BiH, bile su to godine nakon rata, nije ni postojala igrana filmska i tv produkcija. Zasukali smo rukave i krenuli u posao. Rezultati su bili spori ali vidljivi; ušli smo kao koproducenti u proizvodnju domaćih filmova „Gori vatra“ i „Ljeto u zlatnoj dolini“, i potom i niza drugih, obnovili vlastitu tv produkciju i snimili prvi igrani TV film „Zaboravljena poslovica“, snimali male igrane formate sa Veskom Kadićem i Nedžadom Begovićem, ušli u produkciju dokumentarnog serijala „Pozitivna geografija“...

Ali, znao sam jedno – ako televizija nema svoju domaću igranu TV seriju, onda to i nije neka televizija. Zato sam tražio načina da FTV uđe u produkciju jednog takvog igranog projekta. Svi oko mene su bili skeptični; govorili su odreda – nema para. Troma kuća, kakva  je - kao nasljednik BHRT-a i TV Sarajevo - tada bila FTV, nije imala snage da pokrene produkciju unutar vlastitih resursa.

Sindikalni um koji je tada, a i sada, vladao javnim servisom, nije bio spreman da se pokrene iz prostog razloga zvanog - radno vrijeme. Ono na igranim projektima traje 12 sati, a ne 8 ili čak nekoliko, koliko ogromna većina u „sivom domu“ zaposlenih i danas prakticira kao jedinu mjeru svog odnosa prema poslu i kući u kojoj radi, dok čeka na „zasluženu penziju“ i živeći u sjećanjima na Olimpijadu i herojsko doba odbrane „sivog doma od agresora sa brda“.

Okrenuli smo se prema nezavisnim produkcijama koje su se tih godina stvarale u Sarajevu i koje su okupljale najkreativnije produkcijske snage, najčešće sastavljene od ljudi koju su prije toga radili u javnom servisu, ali ih je vrijeme tranzicije odvelo u privatluk. Na ruku je išao i tada novi zakon o javnom servisu, koji je, po uzoru na evropske standarde, propisavao da 25 posto domaće produkcije javne televizije moraju raditi sa nezavisnom produkcijom.

Nažalost, osim tog kratkog perioda, taj princip nikada nije zaživio u praksi i danas javni servisi uopće ne sprovode ovaj zakon što je, dugoročno gledano, pristup u korist vlastite štete.

I znao sam još nešto – bez dobrog scenarija, nema ni dobre tv serije. Onda su mi Faruk i Duda Sokolović dali na čitanje jedan scenarij za koji u tome trenutku nisam znao čiji je i koji sam pročitao preko noći. Ujutro je pala odluka pa smo tako smo ušli u produkciju „Vize za budućnost“ po scenariju, kasnije sam dobio ime autora, Hasana Džafića, prve velike serije od 100 epizoda u regionu.

Bio je to veliki uspjeh, mada sam na početku bio napadan zbog ovoga projekta sa svih strana. Poslije su došle druge serije i na koncu i naš najveći uspjeh - „Lud zbunjen normalan“.

Tu je na početku bio samo odličan scenarij Feđe Isovića, odličan producent Davor Pušić i moj dogovor sa Mustafom Nadarevićem i Senadom Bašićem da uđu, kao nosioci glavnih uloga, u projekat koji je bio neizvjestan.

Zbog svih projekata stalno sam bio na meti napada izvana, ali i unutar „sivog doma“. To je bio i jedan od glavnih razloga zašto sam 2008. odlučio dati ostavku na mjesto direktora te kuće i krenuti u svijet privatluka, baš kao i mnogi drugi koji su to uradili prije mene.

Ni tada me nisu ostavljali na miru, naročito tadašnji upravni odbor i menadžent televizije koji je oko sebe okupljao ljudi čija sam imena zbog toga već odavno izbrisao iz svog sjećanja.

Sada, poslije svega i kada sam na sve to zaboravio kao da nikada nije ni bilo, arhiva tv programa koja je ostala iz mog mandata i koja je i danas osnovica (repriznog) programa te kuće, pokazuje kako je vrijeme najbolji sudija o svemu što smo u životu radili i uradili.

Nakon odlaska sa televizije, mislio sam da se više nikada neću baviti stvaranjem igranih tv serija. Naša firma je tih godina radila dugometražne igrane filmove, domaće i međunarodne, razvijali smo svoj DEPO Portal i digitalnu distribuciju sadržaja, bivajući pioniri na ovdašnjem tržištu u vremenu nove tehnološke revolucije koja je mijenjala prirodu djelovanja medija.

 
Ali, kao što sam to poodavno naučio od mog prijatelja Muhameda Filipovića, samo budala ne mijenja mišljenje. Upravo iz potrebe kreiranja premijum sadržaja za našu digitalnu platformu DEPO ZONA, odlučili smo se na pokretanje proizvodnje nove domaće igrane tv serije. Dugo smo tražili model kako da pokrenemo projekat jer je to u ovome poslu najteži i najriskantniji dio priče.

Danas televizije u BiH bježe od domaćih tv serija kao đavo od krsta, jer domaća igrana produkcija i najviše košta. Zato sam zahvalan Lajli Torlak i Pinku BiH što su nas podržali u ovoj ideji i sa kojima smo zajednički ušli u produkciju snimanja pilot projekta „Dobrodošli u Orient Express“, kao i kompaniji „Klas“, koja je sponzor projekta.

Snimanje serije smo obavili početkom februara ove godine u sarajevskom hotelu „Amerika“ Ibre Mangafića, veterana muzičke scene u Sarajevu. Velika se ekipa okupila oko ovoga projekta na čelu sa glumcima Mirvadom Kurićem, Emirom Hadžihafizbegovićem, Bojanom Gregorić, Ivom Gregurevićem, Sašom Petrovićem, Harisom Burinom, Slavenom Knezovićem, Klarom Mučibabić, Andreom Aković, Stašom Dukić, Arminom Omerovićem, Nedimom Malkočevićem... Tu je stalna produkcijska ekipa sa kojom radim: Gina, Amira, Šile, Fadil, Maja, Belma, Zumra, Goran, Zoka, Marijana, momci za kamerama iz produkcije FIST, te Dževad Hadžić sa kojim već dvije godine radim na scenariju za ovu seriju. Bilo je naporno i bučno, ali, što je najvažnije, unutar zacrtanog produkcijskog plana.

Sada smo u postprodukciji serije i ubrzanim pripremama za početak njenog premijernog prikazivanja. I vjerovatno ćete dok bude čitali ovaj tekst, već imati priliku da je gledate ili da čujete prve kritike o njoj. Za ovu vrstu serija najvažniji kritičari jesu sami gledaoci, njeno veličanstvo Publika, koja će sama dati najbolji mogući odgovor na pitanje da li je to čime smo bili zadeverani u protekla dva mjeseca imalo uopće smisla.

Ipak, prava premijera ove serije je ove nedjelje, 3. aprila, u 20h, na televiziji. Tada će je pogledati stotine hiljada gledalaca iz BiH ali i regiona. Jer, publika je jedini kriterij za ovu vrstu TV produkcije, dok je na nama kreatorima da im zato ponudimo dobar proizvod.

Da li je to naša serija „Dobrodošli u Orient Express“?  Vjerujem da jeste, ali sačekajmo da svoje kaže i sama publika.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook