Brojni kritičari s razlogom smatraju kako je italijanski redatelj Roberto Rossellini jedan od najvećih umjetnika u povijesti filma. Drama ''Njemačka nulte godine'' pruža sasvim dovoljno dokaza za takvu tvrdnju. Posljednji dio Rossellinijeve ratne trilogije, koju još čine remek-djela ''Rim otvoreni grad'' i ''Paisà'', dostojan je završetak veličanstvenog triptiha.

Berlin, 1945. godine, neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Trinaestogodišnji dječak Edmund Kohler (E. Moeschke) živi u stanu u kojem osim porodice kojoj je stan prije rata pripadao živi još nekoliko porodica koje su ostale bez krova nad glavom. Edmundov otac teško je bolestan, sestra Eva druži se s američkim vojnicima, izbjegavajući čini se prostituiranje, a brat Karl-Heinz ne može privređivati za porodicu, budući da se još nije prijavio nakon okončanja rata vlastima, strahujući zbog činjenice da je bio njemački vojnik. Želi li preživjeti i pomoći svojoj porodici, dječak je prinuđen raditi svašta...

Bilježeći gotovo dokumentaristički razrušeni Berlin i turobnu svakodnevicu svojih likova, Rossellini je uprizorio nevjerojatno snažan dokument ljudske bijede i očaja, s naglaskom na dječju patnju, okončavši svoj film možda i najpotresnijim prizorom u povijesti svjetske kinematografije. Prema mnogima, nastup naturščika Edmunda Moeschkea jedna je od najboljih dječjih uloga u povijesti filma.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ak)