Foto: Zoran Lešić
''Motel neznanih junaka'' Adise Bašić možemo čitati i kao nastavak izuzetno uspješne prethodne zbirke ''Promotivni spot za moju domovinu'', na koju se Motel stilski i djelimično tematski naslanja.
Ponovo jednako iskreno, šarmantno i često jako duhovito pjesnikinja čitaocima donosi intimni svijet sačinjen od uobičajenih fragmenata svakodnevnice, svojevrsnu geografiju duše protkanu svim sitnim i onim krupnijim dilemama, strahovima, razočarenjima, nadama...
Svojom poezijom uspijeva gotovo filmski dočarati scene kojih je malo ko pošteđen, poput trenutaka kad se dvoje rastaju nad porcijama uštipaka, dok se suze slijevaju a kelner plaši da usluga nije dovoljno dobra. Ili kad u haiku formi opisuje nepodnošljive trenutke samoće u kojima nas jedino sms iz banke podsjeća na vlastito postojanje.
U Motel su se smjestile ljubavničke postelje i jedan izblijedeli grudnjak koji podsjeća da su ukradeni zajednički trenuci samo ukradeni. I iskustva spoznaje o neminovnosti kraja života onih koje volimo, uključujući i vlastiti. I mnogo ljubavi. One koja to zaista jeste i one koja zarad očuvanja forme i tradicije pokušava da bude. Pa umjesto emocija iznuđuje materijalnu kompenzaciju za njihov izostanak.
Njeni neznani junaci pate, raduju se, vole, ostavljaju i bivaju ostavljeni; omogućavaju nam ličnu identifikaciju i olakšanje zbog spoznaje da nismo sami i jedini u svijetu koji smo sazdali od velikih očekivanja i objektivne spriječenosti da ih realizujemo.
Poezija Adise Bašić je iskrena, tačna i angažovana s mjerom. Ona koja se zavoli na prvo čitanje i kojoj se rado iznova vraća.
(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/Kristina LJEVAK)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook