 |
Piše: Danijal HADŽOVIĆ
Brojni građani Bosne i Hercegovini danas se sa nostalgijom prisjećaju vremena kada smo za zemlje iz tzv. Istočnog lagera bili zapad, prepričavajući dogodovštine o siromašnim češkim i poljskim turistima koji su nam zavidjeli na standardu i divili se širokoj ponudi proizvoda koje su mogli naći u jugoslovenskim prodavnicama. Bez obzira da li su ovakve priče preuveličane ili su vjerodstojan opis jednog vremena u kome je za razliku od država pod sovjetskom kontrolom, Jugoslavija bila bolji dio socijalizma na razmeđu istoka i zapada, danas su stvari prilično obrnute.
Dok su većina zemalja bivšeg istočnog bloka već odavno članice Evropske unije s brzo rastućim ekonomijama i solidnim standardom, Bosna i Hercegovina, ali i ostale republike bivše Jugoslavije (s izuzetkom Slovenije), danas su prema svim relevantnim ekonomskim pokazateljima prikovane za samo evropsko dno.
Kako se postiže ekonomski rast...
Filozof i ekonomista Ivan Janković, koji je za parlamentarne izbore 2008. godine bio autor ekonomskog programa Liberalno demokratske stranke Čedomira Jovanića, tvrdi da uzrok ovakvog stanja danas leži u činjenici da je za razliku od država bivše Jugoslavije, većina istočnoevropskih zemalja provela snažne i sveobuhvatne tržišne reforme koje su im omogućile dugoročan ekonomski rast:
- Kako nam rezultati jasno pokazuju, najbolje rezultate ostvarile su one države koje su najradikalnije i najbrže ušle u ekonomske reforme. Estonija je najbolji primjer među njima, ali su i Litvanija i Letonija odlične. Brza privatizacija i liberalizaovanje spoljne trgovine su bili najvažniji potezi. Najgore su prošle zemlje u kojima nikakvih reformi nije bilo poput Ukrajine i Bjelorusije, pojašnjava Janković za DEPO Portal.
 |
Ivan Janković: Kako nam rezultati jasno pokazuju, najbolje rezultate ostvarile su one države koje su najradikalnije i najbrže ušle u ekonomske reforme. Brza privatizacija i liberalizaovanje spoljne trgovine su bili najvažniji potezi". |
I mladi ekonomista i autor prvog bh. filma koji se bavi ekonomskom tematikom „Ekonomija“, Admir Čavalić, dijeli Jankovićevo mišljenje da su pravovremena privatizacija i liberalizacija ekonomije bili ključ za ekonomski napredak istočnoevropskih država:
- Vezano za uspješne tranzicijske priče, morao bih izdvojiti Poljsku i Slovačku, ali i Estoniju. Riječ je o ekonomijama koje su, koristeći se liberalnim ekonomskim rješenjima, uspjele ostvariti značajan napredak, prije svega kroz razvoj, a zatim i nevjerovatan rast u vrijeme krize u ostalim državama regiona i Evropske unije. Poljska je pri procesu liberalizacije iskoristila prednost velikog tržišta, uz oslanjanje na SME, dok je Slovačka uspješno sprovela proces privatizacije, što je pogodovalo razvoju ključnih industrija, poput automobilske, pa je tako Slovačka danas broj jedan, ili među prvih nekoliko u svijetu po proizvodnji automobila per capita, mišljenje je Čavalića.
Estonija, baltički tigar...
Baltičke države (Litvanija, Latvija i Estonija) često se navode kao primjeri uspješnijih tranzicijskih priča, među kojima posebno impresivno djeluje uspjeh Estonije, s čime se slažu i naši sagovornici.
Od 2000. godine do danas, Estonija je bilježila značajan ekonomski rast koji ju je svrstao među tri vodeće zemlje EU po rastu realnog GDP-a, a sve se to odrazilo i na standard građana Estonije koji je u ovom periodu naglo povećan. Po indeksu ekonomskih sloboda od 177 zemalja svijeta Estonija zauzima visoko 13. mjesto, po indeksu konkurentnosti ekonomije nalazi se na 32 mjestu, dok je po lakoći poslovanja smještena na 22. mjesto u svijetu. Niske poreske stope, mali socijalni izdaci i veoma povoljna poslovna klima, učinili su ovu zemlju omiljenom među investitorima.
Naš sagovornik Admir Čavalić smatra da je odluka da slijede liberalni tržišni model ključ estonskog uspjeha u proteklom periodu:
- Estonija, baltički tigar, je prva u istočnoj Evropi po stepenu ekonomskih sloboda, što se ujedno smatra ključem prosperitetne ekonomije, sa balansiranim budžetom, malim ravnim porezima i minimalnim javnim dugom. Najbolj potez ove, ali i drugih država koje su nastale padom Berlinskog zida, jeste uspješna privatizacija, uz kreiranje pravne sigurnosti za investitore što će se pokazati kao dugoročno isplativa stvar, što potvrđuju i raznorazni parametri za ocjenu najboljih klima za SDI.
Ipak, raspadom Sovjetskoj saveza u čijem sastavu je bila ova baltička zemlja, budućnost Estonije nije izgledala ni najmanje ružičasto. Smrt SSSR-a za ovu baltičku zemlju je ujedno značio i potpuni kolaps. Inflacija je bila 1000%, cijene goriva su skočile 10000% za samo godinu dana, radnje i budžet su bili prazni, a ljudi su satima stajali u redu za hranu.
 |
Prvi postkomunistički premijer Estonije i čovjek koji je vjerovatno najzaslužniji za ovakav napredak, Mart Laar, navodi tri ključne lekcije koje je trebalo naučiti na iskustvima drugih tranzicionih zemalja: vladavina prava i donošenje novih i modernih ustava kao ključni preduslov provođenja ekonomskih reformi; spremnost da se u bolnom procesu tranzicije istraje u provođenju reformi bez obzira na sve poteškoće; te kao treću i najvažniju lekciju - nužnost postojanja spremnosti ljudi da se promijene u svojim pogledima na svijet, te da nakon socijalističke ere, kada im je država pronalazila posao i rješavala probleme, preuzmu odgovornost za svoje odluke i počnu djelovati u svoje ime. |
Prvi postkomunistički premijer Estonije i čovjek koji je vjerovatno najzaslužniji za ovakav napredak, Mart Laar, navodi tri ključne lekcije koje je trebalo naučiti na iskustvima drugih tranzicionih zemalja: vladavina prava i donošenje novih i modernih ustava kao ključni preduslov provođenja ekonomskih reformi; spremnost da se u bolnom procesu tranzicije istraje u provođenju reformi bez obzira na sve poteškoće; te kao treću i najvažniju lekciju - nužnost postojanja spremnosti ljudi da se promijene u svojim pogledima na svijet, te da nakon socijalističke ere, kada im je država pronalazila posao i rješavala probleme, preuzmu odgovornost za svoje odluke i počnu djelovati u svoje ime.
Radi, ne čekaj pomoć...
Imajući u vidu ove lekcije, pod vodstvom Laara podstaknuta je konkurencija ukidanjem carina i pretvaranjem zemlje u slobodnu trgovinsku zonu, dok su istovremeno obustavljene sve subvencije, podrške i ekonomski neopravdani i netržišni krediti domaćim preduzećima. Preduzećima su ostavljene dvije mogućnosti, ili da počnu da posluju rentabilno ili da se ugase. Istovremeno je urađena radikalna reforma poreskog sistema, koja je smanjila poreze i uvela ravnu poresku stopu (tzv. flat-rate poresku stopu).
Shvatajući da se dugoročni uspjeh ne može obezbijediti samo rješavanjem aktuelnih problema, već i razmišljanjima o budućnosti, smišljen je slogan “Radi, ne čekaj pomoć” (Trade, not aid). Jednoj nerazvijenoj zemlji, kakva je Estonija bila, pošiljke zastarjelih tehnologija u vidu pomoći bi obezbijedile sigurno mjesto među zemljama trećeg svijeta. Kao rezultat tog shvatanja da nije dobro previše se oslanjati na stranu pomoć, Estonija je napravila skok ka savremenim tehnologijama, i danas je zemlja sa prosječno najviše korisnika interneta u Evropi, zemlja u kojoj je elektronska vlada (e-government) realnost, zemlja čijih 44% izvoza čini elektronika. Zahvaljujući golemim ulaganjima u napredne tehnologije 90-ih godina, bilo je moguće da dvijehiljaditih u Estoniji nastane komunikacijski program Skype koji je prije četiri godine prodan Microsoftu za nevjerovatnih 8,5 milijardi dolara.
Temelji, koje je postavila vlada Marta Lara, bili su tako čvrsti i dobro postavljeni da ih njegovi nasljednici, koji možda i nisu bili tako tržišno orijentisani, nisu mogli poremetiti i za to nisu imali razloga. Tržišne reforme su imale svoju cijenu, bilo je nezadovoljnih, posebno iz redova radnika i seljaka, ali su se višestruko isplatile, jer su zemlji obezbjedile odličnu perspektivu u pogledu uklapanja u svjetsku podjelu rada i visoke stope rasta, te je enorman ekonomski rast koji je ova zemlja imala tokom devedesetih nastavljen i u dvijehiljaditim.
Istočna Evropa kao zdravi dio Evropske unije...
Za razliku od pojedinih starijih članica EU poput Italije, Španije i najdrastičnijeg primjera Grčke, koje se posljednjih godina suočavaju s enormnim problemima, ekonomije bivših komunističkih država djeluju prilično stabilno, te se čini da su zemlje koje su nekoć karakterisali masovno siromaštvo i totalitarizam, danas u svojim politikama daleko zrelije i racionalnije od mnogih zemalja koje su nekoć bile zapadno od željezne zavjese.
Tako je primjerice Poljska tokom velike ekonomske krize uspjela potpuno izbjeći recesiju, a čak i države koje su imale strahovit ekonomski pad poput baltičkih zemalja su uskoro ponovo počele ubrzano rasti. Ivan Janković smatra da upravo iskustvo življenja u socijalističkom sistemu istočnoevropskim državama omogućava da budu svjesnije štetnosti onih politika koje su pojedine evropske zemlje dovele u nezavidan položaj:
- Ne bih rekao da u istočnoj Evropi postoji veća stabilnost nego u zapadnoj, već mnogo prije da postoji spremnost da se prihvati logika tržista zato što je njima još uvijek u živom sjećanju socijalizam, i oni osjećaju instinktivnu odbojnnost prema socijalističkim idejama u bilo kom obliku, pa i "evrokratskom".
Ovo mišljenje dijeli i Čavalić:
- Tajna uspjeha zemalja istočnog bloka u vrijeme brize jeste balansirani budžet, bez većih deficita i vanjskog duga. Sa druge strane, ovo je ugrozilo države poput Španije, Italije i Grčke, ali i ekonomske šampione poput Irske. Uz to, dio odgovornosti leži i na regulativama finansijskog sektora koje su pogrešno stimulirale zaduživanje dugoročno nezdravih ekonomija, poput Grčke koja je u svojoj modernoj historiji od nezavisnosti više vremena provela u bankrotstvu nego kao solventna država.
O zaslugama Evropske unije za ekonomski uspjeh i napredak bivših socijalističkih država koje su danas njene članice, naši sagovornici kažu da iako on svakako jeste značajan, ponekad je taj utjecaj znao biti i negativan:
 |
Čavalić: Najveći doprinos EU je u kreiranju garancije za implementiranje potrebnih reformi koje su osigurale prosperite zemalja bivšeg istočnog bloka. Bez EU političari tipa mađarskog premijera Victora Orbana bi prekinuli potrebne reforme, ili ugrozili ulazak navedenh zemalja u EU, što je relaksiralo situaciju u regionu“ |
- EU je nekim zemljama pomogla, a nekim odmogla. One koje su išle brže u reforme morale su da uvode dodatnu regulativu da bi se harmonizovale sa EU, one koje su išle sporije u cjelini su se liberalizovale prihvatanjem EU pravila. Estonija je recimo izgubila pošto su oni imali unilateralnu spoljnotrgovinsku liberalizaciju, i morali su da uvedu 13.000 različitih carinskih pozicija kao dio paketa pristupanja EU, ističe Janković.
Admir Čavalić s druge strane smatra da EU često zna pozitivno djelovati kao regulirajući mehanizam koji spriječava određene lokalne lidere da povlače poteze koji bi bili suprotstavljeni temeljnim evropskim vrijednostima i time nanesu veću štetu svojim građanima:
- Ono što smatram manom navedenih država jeste prevelika centraliziranost njihovih sistema, što omogućava i suviše velike ovlasti lokalnim političkim moćnicima koji na osnovu jeftinog populiuzma mogu narušiti ostvarenu pravnu sigurnost, odnosno ekonomsku stabilnost. Stoga, najveći doprinos EU je u kreiranju garancije za implementiranje potrebnih reformi koje su osigurale prosperite zemalja bivšeg istočnog bloka. Bez EU političari tipa mađarskog premijera Victora Orbana bi prekinuli potrebne reforme, ili ugrozili ulazak navedenh zemalja u EU, što je relaksiralo situaciju u regionu, smatra Čavalić.
Istočni Evropljani i dalje siromašniji od zapada...
Ipak, i pored svih ekonomskih uspjeha, stanovnici istočnoevropskih država i dalje imaju niži standarda od zapadnih Evropljana, pa čak i jedna Grčka čija je ekonomija posljednjih godina doživljava kolaps i dalje ima veći GDP per capita od većine istočnoevropskih zemalja. Razlog za ovakvo stanje prije svega treba tražiti u neuporedivno lošijoj početnoj poziciji koje su socijalističke države nakon pola vijeka socijalizma imale u odnosu na zapadne zemlje:
- Što se tiče standarda u istočnoj Evropi on je u cjelini niži, ali je tendencija dramatičog smanjenja razlike. Razlika postoji samo zato sto je polazna osnova bila dramatično niska: Estonija je imala GDP per capita 3 000 dolara u trenutku početka reformi da bi danas on bio 17 000 dolara“, navodi Janković.
Čavalić ističe da će istočnoevropske zemlje kad je riječ o standardu građana i dalje biti u podređenom položaju u odnosu na zapad kontinenta, jer je nemoguće očekivati da zemlje koje su pola vijeka karakterisali siromaštvo, besperspektivnost i nepostojanje privatnog poduzetništva, u tako kratkom vremenskom roku sustignu države koje su decenijama imale stabilan ekonomski razvoj:
„Povećavanje životnog standarda građana jedne države u odnosu na drugu je dugoročan proces i zahitjeva vremena. Zbog toga npr. građani Estonije i danas sele u Finsku kako bi tražili bolje uvjete života, veći standard i slično. Štete od 50 godina komunizma su veće nego što na prvu procjenjujemo, jer je potrebno više decenija kako bi se ekonomije u potpunosti oporavile i počele sa unapređivanjem životnog standarda njenih građana. Također, jedna Grčka veliki dio svog blagostanja bazira na dugu, kojeg nema namjeru vratiti, niti koji teorijski, za razliku od Japana npr. koji je i više zadužen od Grčke, može vratiti“.
 |
| Detaljan GDP zemalja Evrope u 2013. godini možete pogledati OVDJE. |
 |
Ima li nade za zemlje bivše Jugoslavije...
Također, mnogi ekonomski poput nobelovca Josepha Stiglitza dovode u pitanju stvarne razmjere uspjeha istočnoevropskih zemalja, smatrajući da su provedene ekonomske reforme dovele do enormnih socijalnih razlika i pogodovale primarno vodećoj klasi koja se u procesu tranzicije enormno obogatila, dok je većina stanovništva primorana strahovati za svoju egzistenciju, bez značajnije zaštite svojih radničkih prava raditi za male nadnice. Ivan Janković međutim odbacuje ovakve tvrdnje, navodeći da su reforme provedene u istočnoevropskim zemljama i ostvareni ekonomski rast donijeli dobrobit svim stanovnicima:
„Socijalne razlike su mnogo veće u zemljama koje nisu primenjivale radikalne trzišne reforme. Visok ekonomski rast nikada ne ide samo u korist najbogatijih, osim u specifičnim slučajevima poput Rusije, gdje je ekonomski rast nastao kao posljedica rasta cijena energeneta koje oni izvoze, a ne ekonomske liberalizacije. Ali čak i tamo je većina stanovništva profitirala od rasta, iako su socijalne razlike mnogo veće nego u recimo u Estoniji li Litvaniji.
Zaključak koji možemo izvući na osnovu primjera istočnoevropskih zemalja je da su brze i sveobuhvatne tržišne reforne, liberalizacija ekonomije i stvaranje povoljnog poslovnog ambijenta ključni preduslovi za ostvarivanje ekonomskog rasta, i čini se da su države koje su u tom procesu najdalje odmakle na kraju ostvarile i najbolje rezultate. A koliko je takve reforme i danas, 22 godine nakon raspada Jugoslavije, realno očekivati u državi ustrojenoj tako da i pored silnih pritisaka Evropske unije već godinama nije moguće pronaći zajednički jezik glede uklanjanja ustavne diskriminacije prema pripadnicima nekonstitutivnih naroda, procijenite sami.
(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)
VEZANI TEKSTOVI:
Zašto Srbija još dugo neće moći u Evropu, iako Aleksandar Vučić obećava drugačije?!
Zašto volimo tuđe, a bolje je naše: Kako spasiti domaće pivo od propasti?
Da li će 'čišćenje' Bošnjaka ugroziti rezultate popisa stanovništva u BiH?!
Nije veselo, ali je realno: Evo kako žive Hrvati nakon ulaska u Evropsku uniju...
Nakon 20 godina muške vladavine: Može li na čelo Bosne i Hercegovine konačno doći žena?!
Šta sve bh. građani mogu učiniti kako bi konačno plaćali jeftiniju struju?!
Ovo su zakoni koje BiH mora usvojiti ako želi 'kontrolisati' svoje političare...
Doktore, evo mali poklon za tebe: Treba li ljekarima davati mito?!
Ostale vezane tekstove na temu evropskih integracija i budućnosti BiH možete pročitati OVDJE.
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook