Piše: Hasan HADŽIĆ
    
A ima li ijedan razlog da gospodari srbijanske policije i obavještajnih službi, Ivica Dačić i Aleksandar Vučić, ne dodaju ulja na vatru bujajućeg nezadovoljstva u RS-u nekim novim marševima bezbjednjaka po RS-u i do narednih opštih izbora pripreme teren za pobjedu svojih ljudi? Mladen Bosić, šef SDS-a kao stranke u velikom usponu, odmah nakon srbijanskih izbora poslao je klik za ljubav vođama Srpske napredne stranke javnim zahtjevom da se Milorad Dodik izvine građanima Republike Srpske i Srbije te Nikoliću jer je kao najgrlatiji u Tadićevom izbornom štabu zloupotrijebio i ponizio funkciju predsjednika entiteta. 

VEZANI TEKST: MINI FELJTON/ BEOGRAD I SMJENA VLASTI U BANJALUCI (I): Ni Dačić ni Nikolić neće halaliti Dodiku maženje sa Tadićem...

Ranjena zvijer

Ako je po prirodi stvari Republika Srpska tema koja ne može da ostane izvan vrha srbijanskih prioriteta (i u najnovijoj srbijanskoj platformi za sjeverno Kosovo pravi se analogija sa ovim entitetom), onda trenutno Bosić nipošto nije loša prilika za prisnu saradnju: Em podrška SDS-u raste u RS-u; em je Dodik kao odmetnuti miljenik Zapada svojom permanentnom zadrtošću i podgrijavanjem predratne psihoze uspio da ublaži ratnu hipoteku SDS-a pred međunarodnom zajednicom i Bošnjacima; em to vrlo uspješno radi i sam Bosić koji svojom odmjerenošću među evropskim i američkim diplomatama sve više slovi kao najozbiljniji bh. sagovornik.

E, pa što se onda Nikolić, koji muku muči sa retuširanjem svog radikalskog imidža i čije su prve predsjedničke izjave o Srebrenici i našoj zemlji dočekane osudama u cijelom svijetu, ne bi preko Bosića „ogrebao“ za evro-američki utisak o ublažavanju svog odnosa prema BiH.
   
Naravno, ni Dodik nije toliko naivan da se baš u potpunosti prepusti toku događaja, a ni demokrata poput Dragana Čavića da bi vlast kojoj ne ide džentlmenski predao drugima. Naprotiv, naši ozbiljni izvori predviđaju da će on poput ranjene zvijeri povući niz radikalnih poteza, a najizgledniji prvi korak je da će izbaciti SDS iz vlasti na državnom nivou. Doboko je svjestan da taj srpski savez u Sarajevu ide na njegovu štetu, tj. da je  Bosićeva stranka tamo napravila jako političko, financijsko i infrastrukturno uporište za razvaljivanje SNSD-a na entitetskom nivou koji je za raspoloženje javnosti u RS-u neuporedivo bitniji od državnog.     

Đokić – Dačićeva uzdanica

A najjači vjetar u leđa iz Srbije puše čovjeku sa samog početka ove priče – Petru Đokiću, šefu Socijalističke partije i entitetskom ministru na socijalnu politiku i boračka pitanja. Njega sa vođom srbijanskih socijalista i premijerom Ivicom Dačićem vezuje dugogodišnje prijateljstvo i prisna saradnja njihovih sestrinskih stranaka. Ozbiljne su procjene da će Dačić kao najuticajniji političar u Srbiji snažno podržati započeto jačanje Đokića kako bi ovaj postao presudni faktor u kreiranju političke scene u RS-u, a time i u BiH. Dakle, kao što je Dačić skupo naplatio svrstavanje uz SNS u rušenju DS-a, po istoj cijeni bi osnaženi Đokić mogao SDS-u dobro prodati neophodnu prevagu u smjeni Dodikove vlasti na narednim izborima.

Procjene ne isključuju ni mogućnost gore varijante za Dodikov kult u urušavanju. Po njoj se dešava isto, samo znatno prije redovnih izbora: Na valovima narastujućeg narodnog nezadovoljstva, snažno potvrđenog na lokalnim izborima, te uz jaku podršku iz vrha Srbije, Đokićeva i ostale male stranke, sada sateliti u SNSD-ovoj vlasti, staju uz SDS u pretumbavanju parlamentarne većine u RS-u. Đokić već ima dragocjeno prevratničko iskustvo jer je one famozne bijeljinske zore u januaru '98. bio jedan od kreatora Dodikovog premijerskog uskrsnuća, nakon što su perjanice paljanskog režima (Kalinić, Vučurević i ostali) u ponoć napustili sjednicu skupštine i utonuli u izdajnički san, e da bi ujutro na vijestima saznali da više nisu vlast.   

"Preletači" pripravni

Volju srbijanskih službi i novu realnost, dođe li do opcije „parlamentarnog prevrata“, bez sumnje bi se potrudio da uvaži i Marko Pavić, lider Demokratskog narodnog saveza - glavnog partnera SNSD-a i moćni čovjek iz sjene u manjem entitetu. Ovaj predratni DB-ovac je bezbijednosno pokrivao cijeli obračun Biljane Plavšić sa Palama, figurirajući kao ministar unutrašnjih poslova njene nepostojeće vlade prije ulaska Dodika u igru. A kad je Dodik postao premijer, Pavić je preuzeo najunosniji portfelj – ministarstvo saobraćaja i veza koje njegovi stranački kadrovi ni za živu glavu nisu htjeli ispustiti do dana današnjeg. Pošto je taj resor meta najžešćih kritika, nema sumnje da bi stari bezbjednjački lisac iskoristio priliku da okretanjem leđa Dodiku pokuša zaštititi svoje kadrove od budućih prečešljavanja autoputa Banjaluka-Gradiška“ i drugih slučajeva.

Uz Dodika svoj kraj nipošto ne bi htjeli dočekati ni neki SNSD-ovi kadrovi u samim vrhovima vlasti. Tipuje se da bi među prvima „otkovali“ Igor Radojičić i Nebojša Radmanović, od ranije poznati kao „preletači“. Najprije su napustili Socijalističku partiju, pa onda neku svoju „demokratsku“ strančicu kolektivno utopili u SNSD u vrijeme njegovog stihijnog narastanja. Prpošni Radojičić je nakon zadnjih parlamentarnih izbora odbio Dodikov poziv da preuzme Vladu ili da ide u državne institucije u Sarajevu, zaprijetivši prelaskom u obične poslanike ako mu izmakne funkcija predsjednika Narodne skupštine RS-a. Uz to je jedini otvoreno ustvrdio da za njega ne postoji sporazum Dodik-Lagumdžija, a upravo je napustio poziciju šefa kadrovske komisije u SNSD-u, nezadovoljan brojnim personalnih rješenjima u izvršnoj vlasti.

Posebna mora postaje i novi gradonačelnik Banjaluke Slobodan Gavranović koji je, za razliku od prethodnika Davidovića, odbacio sve uticaje, pa čak i Dodikov, u instaliranju saradničkog tima. Gradeći svoju unutarstranačku autonomiju, on je pokazao zabrinjavajuće pukotine u odnosu stranačkog dbora Banjaluke i centrale SNSD-a.

Boska, Zekstra...    

Za bilo koju varijantu Dodikovog kraja, ponavljamo još jednom, inicijalna kapisla mora doći iz Beograda. Zato su u Dodikovom štabu sa zebnjom dočekali početak rasvjetljavanja kriminalnih afera u Srbiji čiji se krakovi protežu i u Republiku Srpsku. Najprije se radilo o slučaju Agrobanke čije rukovodstvo je prije nekoliko mjeseci lišeno slobode, a hapšenjem Jožefa Kase, jednim od prvaka vojvođanskih Mađara, nagoviješteno je smještanje iza rešetaka i niza zvučnih političkih imena.
   
Zatvoreni čelnici Agrobanke su prošle godine, uz partnerski ulog Investiciono-razvojne banke RS-a, u Banjaluci formirali istoimenu banku-kćerku. Premijer Aleksandar Džombić je još prije nekoliko mjeseci govorio o svijetlim investicionim perspektivama ovog svesrpskog projekta a sada mu je ta samohvala noćna mora. Baš kao i kontroverzno ulaganje Investiciono-razvojne banke RS-a u preuzimanje banjalučke Boske od strane srbijanskih tajkuna Dragana Đurića i Miroslava Miškovića, da bi u konačnici najpoznatija banjalučka robna kuća postala vlasništvo Đurićeve Zekstre, a na štetu entitetskog budžeta. 

Naročito se s ove strane Drine veliki efekat očekuje od zatvaranja Miroslava Miškovića, čovjeka koji je duže od jedne decenije stvarni gospodar susjedne države i, što je za našu analizu posebno važno, Dodikov poslovni intimus. Umjesto spasavanja umiruće privrede u Republici Srpskoj, očito su njena „razvojna“ banka i politička vrhuška, pa i sam Dodik, duboko upetljani u prekodrinske tajkunske operacije. 

Uz već pomenute, srbijanski bezbjednjački centri će javnost u Republici Srpskoj svakako dolmiti i drugim sličnim informacijama radi nastavka antidodikovskog javnog vrenja. Istovremeno, istražni organi u Beogradu već pletu mrežu zbog koje se Dodik sve teže nakanjuje da prelazi Drinu, pa bi tako i ona palata na Dedinju mogla postati napušteni zamak.

Naročito se s ove strane Drine veliki efekat očekuje od zatvaranja Miroslava Miškovića, čovjeka koji je duže od jedne decenije stvarni gospodar susjedne države i, što je za našu analizu posebno važno, Dodikov poslovni intimus. Umjesto spasavanja umiruće privrede u Republici Srpskoj, očito su njena „razvojna“ banka i politička vrhuška, pa i sam Dodik, duboko upetljani u prekodrinske tajkunske operacije.

Strategija "zrela kruška"

Za razliku od onog bijeljinskog puča devedeset osme, kada su tadašnji američki ambasador Richard Kauzlarich i visoki predstavnik Karlos Vestendorp u gluho doba noći salijetali bošnjačke i hrvatske poslanike da ne umaknu i okrnje kvorum za Dodikov gerilski uzlet na tron, sadašnji vodeći zapadni diplomati u BiH će njegov pad, bilo na izborima ili ranije, dočekati u unproforskoj komociji i miru. Izvori bliski Dodikovom kabinetu tvrde da je uspaničen time što je prestao biti metom ozbiljnih kritika i prozivki međunarodnih krugova. Za razliku od starih dobrih vremena kada je, na primjer, kontroverzni Raffi Gregorian u otvorenom ratu, pa ma koliko njegova vjerodostojnost bila upitna, izazivao Dodikove drčne odgovore te napuhavao njegov kult do nebesa.
   
Među stalnim i gostujućim međunarodnim zvaničnicima u BiH, svjesnim osipanja Dodikove popularnosti u RS-u, s jedne, te da mu je Beograd okrenuo leđa, s druge strane, postoji prešutna saglasnost da potpuno ignorišu čovjeka od koga su sami napravili poslednji liderski kult na Balkanu. Sada je on za njih zrela kruška koju treba ostaviti da sama otpadne.

Uz malu pomoć prekodrinske majčice.      

-Kraj-                                                                           

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)