Piše: Hasan HADŽIĆ   

„Ovdje jedan narod ne može pobijediti i potisnuti ostale narode; okanimo se tih iluzija. Treba štititi svoje nacionalne interese, ali ne može jednom narodu biti bolje ako svima nije bolje!“   
  
Bila je to jedna iz pregršti normalnih poruka koje je na predizbornom skupu za lokalne izbore u Brčkom uputio Petar Đokić, lider Socijalističke partije RS-a, inače Brčak. A koje su upravo zbog toga „nenormalne“. Jer, ostali iz srpskog političkog bloka ni ovaj put nisu odstupali od standardnih fraza o Brčkom kao „žili kucavici srpskih teritorija i zemalja“, „srcu srpstva“, „glasaj srpski u Brčkom“ i slično. Do sada su na toj matrici ubjedljivo pobjeđivali oni najbučniji (čitaj SDS i SNSD) u neostvarljivim obećanjima da će to ponovo postati ekskluzivno srpski prostor, dok su drugi ostajali daleko iza.  

Javna je tajna da Dodik zbog zaista pretjeranog maženja sa Tadićem ne može očekivati ništa bolje ni od Tomislava Nikolića kao drugog temelja nove srbijanske vlasti. Na nedavno pitanje grupe političara iz RS-a kad će doći u Banjaluku, Nikolić nije krio osjećanja prema Miloradu Dodiku: „Kad sklonite onu budalu!“

Jesen mesije

Naročito su socijalisti plaćali visoku cijenu za umjerenu politiku i učešće u mukotrpnoj uspostavi Distrikta, davši i prvog gradonačelnika ove lokalne zajednice – Sinišu Kisića. Dobijali su etikete izdajnika kod srpskog biračkog tijela u Brčkom, bombardovanog medijima iz RS-a, pa su na pretposlednjim izborima spali na samo jednog poslanika u brčanskom parlamentu.
   
Međutim, rezultati zadnjih izbora svjedoče da ni srpski glasači u Brčkom neće ostati vječita mušterija za kupovinu magle. Naime, socijalisti su sada dobili 3 poslanika, isto koliko SDS kao najveći gubitnik jer je do sada imao dvostruko više, a samo 1 manje od SNSD-a. Uz činjenicu da je i PDP, čija se predizborna kampanja takođe  nije svodila isključivo na nacionalno-patriotske plotune, dobio dva (2), a ranije nije imao nijednog poslanika u brčanskoj skupštini, to je značajna promjena. Ovakav raspored srpskih izbornih rezultata u Brčkom u odnosu na one u RS-u, koji su generalno obilježeni jačanjem SDS-a, samo je na prvi pogled izuzetak. U suštini to se uklapa u opšti trend i paradigmatično upozorava sve političke činioce u RS-u da Dodikova mesijanska zvijezda među narodnim masama gasne te da valja napuštati brod koji tone.

Brčanske poruke

Naime, suprotno svom velikom usponu u cijelom RS-u, u Brčkom se SDS strmoglavio upravo zbog personalnih pupčanih veza sa lokalnim vođama SNSD-a, a prije svega sa smijenjenim gradonačelnikom Draganom Pajićem, u do sada najneuspješnijoj vladajućoj garnituri u Brčkom. Baš kao što je dobitna karta Đokićevih socijalista u Distriktu bilo neučešće u Pajićevoj avanturi, za razliku od niza općina u RS-u, te od entititeske vlasti, gdje su SNSD-ov privjesak. Ovu glavnu brčansku poruku o trendu narodnog raspoloženja nije uspjela zasjeniti ni naknadna podrška jednog SPS-ovog poslanika nategnutoj SNSD-ovoj skupštinskoj većini u Brčkom, tim prije što je Đokić tog izdajnika kaznio isključenjem iz stranke.   

U Brčkom se neposredno uoči izbora desio još jedan događaj o kojem se nije govorilo u javnosti ali koji je potvrdio da je lider RS-a u nepopravljivoj nemilosti nove srbijanske vlasti. Radilo se o svadbenom veselju koje je svom sinu priredio pomenuti vođa socijalista Đokić. Na svadbi je bio i Dodik, valjda zarad trenutnog taktičkog primirja u ratu SP-SNSD, izazvanom prethodnom sječom SP-ovih kadrova u Dodikovom neuspjelom pokušaju da popravi predizborni rejting svojoj stranci. Ali, ključnu pažnju je izazvalo prisustvo šefa srbijanskog SP-a, premijera i ministra MUP-a Ivice Dačića – najmoćnijeg političara u Srbiji, a naročito njegovo napadno omalovažavanje predsjednika RS-a.  

Prijeteća kuba

Bilo je to finalno rasplamsavanje njihovog međusobnog animoziteta, začetog Dodikovom strastvenom podrškom Borisu Tadiću, gubitniku na poslednjim srbijanskim izborima. Nastavak je bila Dačićeva posjeta Sarajevu prije Banjaluke, što je Dodik doživio kao nož u leđa Republici Srpskoj; izdaju kakva se ne pamti još od Brankovića i Kosova, te zato izbjegao da se susretne sa srbijanskim premijerom u Banjaluci. Ovaj je uzvratio žaokom na račun specijalnih odnosa Srbije i RS-a da isti nakon svih ovih godina nisu odmakli dalje od srdačnih zagrljaja i poljubaca. A čijih, zna se!
   
Dačić je na svadbu u Brčko doputovao automobilom i nije se mogao uzdržati od glasne osude bahatog dolaska banjalučke svite službenim helikopterom na privatno slavlje u grad udaljen samo 150 kilometara. Svatovi su prepričavali kako je Dodika, prethodnih godina naviklog da bude glavni na svim dernecima s ove i s one strane Drine, teško iziritiralo što ga je Dačić pred masom uzvanika napadno ignorisao. Ćejfeći kubu u stilu najvećeg sina naroda i narodnosti bivše zajedničke države, on je Dodikovom ultra-egu jasno stavio do znanja ko je Tito među vaskolikim srpstvom.

Kamo dalje, Dodiče?!

Javna je tajna da Dodik zbog zaista pretjeranog maženja sa Tadićem ne može očekivati ništa bolje ni od Tomislava Nikolića kao drugog temelja nove srbijanske vlasti. Na nedavno pitanje grupe političara iz RS-a kad će doći u Banjaluku, Nikolić nije krio osjećanja prema Miloradu Dodiku: „Kad sklonite onu budalu!“

To što je Nikolić, ipak, upravo došao u prijestolnicu RS-a, nije stvar zaokreta, već protokolarne nužde. Ako je Tadićevom salonskom imidžu Dodik bio nasušna populistička dopuna, profesionalnom populisti Nikoliću ne treba ama baš nizašta. Šta ima da traži Dodikovo taktičko velikosrpstvo pred Tominim autentičnim četništvom?  A činjenica da je predsjednik RS-a naprasno ostao bez ekskluzivnog pristupa svim pozornicama u Srbiji – od političkih do vjerskih, od Utiska nedelje do Guče – sa kojih je godinama trubio o srpskim planetarnim pitanjima, za njega nije ništa manji gubitak od onog na lokalnim izborima u RS-u. Šta više, bila je u dobroj mjeri uzročnik tog pada.

"Prepoznao sam poruku naroda!“, pokušao je vladar RS-a ostati jak i u izbornom porazu. Ali, samo priznavanje debakla koji i onako svi vide, ne znači ništa. Kamo dalje, Dodiče?, zavrištalo je pitanje na koje je SNSD morao da odgovori konkretnim rezovima i zaokretima u stranci, policiji, sudstvu, ekonomiji ili pak da nastavi svoj slobodni pad. Međutim, nije bilo ničeg izuzev stidljive najave kako će uslijediti reorganzicija stranke. Na ovim prostorima to je kolokvijalni naziv za guranje svih gorućih problema pod tepih.

Beograd presuđuje

Ali, SNSD-ov tepih je već u plamenu koji razbuktali sistemski kriminal,  propast privatizacijskih projekata, autoputeva, stranih investicija i svega čega su se ta stranka i njen lider dotakli. Koga više u RS-u može zanimati priča o sarajevskoj teheranštini pred ovom gladnom zimom u boljem entitetu i uduplanim anuitetima za otplatu ino-duga u narednoj godini ? Tajkunska gradilišta i „mauzoleji“ po bivšim banjalučkim i inim parkovima – s jedne, i sve duži redovi pred kontejnerima – s druge strane, obesmišljavaju priče o panislamističkim, neoosmanskim i drugim antisrpkim zavjerama i opasnostima, čineći ih benignijim od balkanskog tv-pohoda Sulejmana Veličanstvenog pred kojim je i Republika Srpska šutke pala.
    

Dačićevu posjetu Sarajevu prije Banjaluke Dodik je doživio kao nož u leđa Republici Srpskoj; izdaju kakva se ne pamti još od Brankovića i Kosova, te zato izbjegao da se susretne sa srbijanskim premijerom u Banjaluci. Ovaj je uzvratio žaokom na račun specijalnih odnosa Srbije i RS-a da isti nakon svih ovih godina nisu odmakli dalje od srdačnih zagrljaja i poljubaca. A čijih, zna se!

Rezultati izbora su pokazali da je nezadovoljstvo naroda daleko dublje od onoga koje se moglo naslutiti iz ljetošnjih kamernih protesta oko Picinog parka te na izložbi kada je Dodik prvi put horski izviždan na otvorenoj sceni. I nagovijestili da se prave pobune tek iza brda valjaju. Ali više od tog unutrašnjeg neprijatelja, Banski dvor strepi od nove srbijanske vlasti. Jer, u starijoj i novijoj historiji sva bitnija dešavanja i mijene među Srbima s ove, podsticani su i kreirani s one strane Drine: bune, ustanci, atentati, otcjepljenja, ratovi, smjene vlasti... Zašto bi se sada pravio izuzetak?

„Otišla si jednog dana...“

Poznato je da su zapadni diplomati i obavještajci, u sadejstvu sa SFOR-ovim transporterima, 97./98. žestoko pogurali Biljanu Plavšić i Milorada Dodika u svrgavanju paljanskog rukovodstva. Ali, najbolje Dodik zna da ta bitka ne bi bila dobivena bez presudne podrške srbijanskog DB-a, bez dolaska beogradskih operativaca i mobiliziranja stare mreže „spavača“ na terenu. Oni su obrađivali i pridobijali, jedno po jedno, paljanska uporišta u vojsci i policiji da prihvate novu realnost.
  
A tog tajnog marša preko Drine ne bi bilo da Slobodanu Miloševiću nije bio pun kufer odmetnutih paljanskih vođa, pa im je tražio zamjenu makar u vidu senilne starice i kontroverznog laktaškog biznismena čija je strančica imala samo dva poslanika u entitetskoj skupštini kada je postao premijer. Pa nije li sam Dodik u epskom zanosu često govorio kako Srbija ovdašnjim Srbima znači sve, kako je vole više čak nego Srbi u samoj Srbiji. Očito je padom  Tadića ta ljubav odjednom presahla. Baš kao u Dodikovoj šatorskoj himni „Otišla si jednog dana i odnela moje snove...“
                                                                                     
-Nastavit će se-

VEZANI LINK: Dačić i Dodik bili na svadbi sina Petra Đokića ali nisu zapjevali