Grad kao osnivač Narodnog pozorišta Mostar i dalje izbjegava svoje obaveze, isto kao i Kanton, kojem je gradska vlast samo jednog dana odlučila u ruke prepustiti sudbinu ovog teatra. Isto kao i Pozorište, i djelatnici i Sindikat HNK od nadležnih jedino zahtijevaju da se riješi njihov status, ali znajući da i „sedam krovnih institucija kulture u BiH“ još ne znaju kome pripadaju, ne bi začudilo da se i ova pravna bitka razvuče na još jedno desetljeće.

- Ništa nije urađeno u protekla četiri mjeseca. Jedino što smo se dogovorili je da ćemo se nastaviti dogovarati - kaže direktor Narodnog pozorišta Šerif Aljić, najavljujući za utorak, 2. februar, konferenciju za novinare.

- Htjeli smo napraviti prvi korak, u smislu da najavimo mogućnost otvaranja Pozorišta 14. februara, ako će i oni sa svoje strane ubrzati proceduru dogovora oko osnivačkih prava. Želimo da radimo koliko možemo, a uvijek možemo prestati. Najlakše je staviti ključ u bravu - dodaje Aljić.

Za razliku od direktora NP Mostar, koji je svu svoju borbu za opstanak teatra usmjerio prema ovodržavnim instancama, njegov kolega, direktor HNK Mostar Ivica Ovčar, pomoć je odlučio potražiti kod susjeda, od zemljaka poznatog po praznim obećanjima i kandidata za predsjednika Hrvatske na nedavno održanim  izborima.

Prvi čovjek Zagreba Milan Bandić je, naime, pred prvi krug izbora posjeto mostarski HNK, obećavši njegovom direktoru finansijsku podršku.

- Neću otiskati 5.000 plakata i pet tisuća jumbo plakata, a novac koji bi potrošio za to donirat ću HNK Mostar i Hrvatsko narodno kazalište bit će ponovo u funkciji - govorio je prije nepunih mjesec dana Bandić.

Ponesen njegovom slatkorječivošću, Ivica Ovčar mu odmah zatim u saopćenju za javnost daje „bezrezervnu potporu“ u drugom krugu predsjedničkih izbora:  „Sjećajući se oca Hercegovine i našeg i njegovog uzora fra Didaka Buntića, još jednom upućujemo: 'Morientes Te salutant!' (Pozdravljaju te oni koji umiru!, op. aut.) u nadi da će upravo gospodin Bandić prekinuti agoniju HNK u Mostaru, te da će naša kuća i njegovom zaslugom biti otvorena za kazališnu publiku i na dobrobit svih budućih naraštaja u gradu Mostaru i BiH.“

Međutim, Ovčar na naše pitanje da li su ikad dobili obećani novac, kroz smijeh odgovara retoričkim protupitanjem:

- Jeste li vi naivni? Nismo dobili ništa i nema naznaka da ćemo išta dobiti! Mi smo mu kulturno dva puta skrenuli pažnju na obećanje, ali baš kulturno, međutim nikad nismo dobili povratnu informaciju. Ja sam, osobno, to otpisao – neće ništa biti od toga - pomirljivo će Ovčar, objašnjavajući da su „podršku napisali kad su dobili silna obećanja“.

Dugovi se nagomilavaju, novca i kad ima završava u pogrešnim džepovima, a gradu bez ijednog nacionalnog teatra, koji je u bivšoj Jugoslaviji bio poznat i prepoznatljiv, između ostalog, i po svojoj bogatoj teatarskoj istoriji, sada prijeti opasnost da se transformira u kasabu, čije vlasti uopće ne vide problem u tome što je kultura zaglibila u kaljužu. A kako i bi, kad je u BiH i u miru sve dopušteno.

(DEPO/BLIN/Mirna Duhaček)

ČITAJTE DEPO!