Piše: Hasan HADŽIĆ

Sve vrijeme čelnici općine Čelić, predvođeni načelnikom Seadom Muminovićem, imali su namjeru da fabriku dokapitalizuju i prodaju onima koji njima osobno neće ostati „nezahvalni“, bez obzira na konačnu sudbinu i fabrike i cijelog kraja. Nije nerealna ni procjena da je njima glavni cilj bio da spriječe proizvodnju jer su, navodno, radili u korist konkurencije. U svakom slučaju, mnogi su tamo donosili nevolje, ali načelnikova ekipa ostavlja najpogubnije posljedice.

Namjera o dokapitalizaciji i privatizaciji na njihov način bila je neprovodljiva zbog nepostojanja elementarnih preduvjeta za to. Najprije, radi se o neraščišćenim vlasničkim odnosima, gdje se, prije svega mora računati sa izvornim, predratnim vlasnikom Fructalom. I naredna prepreka je vezana za pomenutu. To je Odluka Vijeća ministara o sprovođenju Aneksa G Sporazuma  o pitanjima sukcesije na teritoriji BiH iz 2003. godine. Ona predviđa da građani i pravna lica iz država sukcesora bivše SFRJ, koji su imali pravo na imovinu na teritoriji BiH, treba da se obrate pismenim zahtjevom za vraćanje u prvobitno stanje navedenog prava i to; za područje Federacije – Kantonu – odnosno općini na čijem se području imovina nalazi. Onaj kome je zahtjev upućen dužan je izdati rješenje da li je zahtjev osnovan ili nije uz odgovarajuće obrazloženje. Nešto kasnije ćemo govoriti o čudnoj sudbini takvog Fructalovog zahtjeva upućenog TK-u, odnosno općini Čelić.

SEAD MUMINOVIĆ, I DANAS NAČELNIK OPĆINE ČELIĆ: Mnogi su u čelićke fabrike Frigos i Fruteks donosili nevolje, ali načelnikova ekipa ostavlja najpogubnije posljedice.

„Prerada“ vlasničkih prava

Treća prepreka koja vezuje ruke Muminovićevoj ekipi je činjenica da se oba preduzeća u okviru čelićke fabrike – Frigos i Fruteks – nalaze u stečaju, dakle pod okriljem suda i jedino sud može odlučiti o prestanku stečajnog postupka, a to čini kad se izmire potraživanja i zaštiti privatna svojina povjerilaca. Općinsko rukovodstvo je prvo udarilo na treću prepreku – da kroz one demonstracije i pritiske tobožnjih radnika protjera stečajne upravnike i počne raspolagati imovinom fabrike kao sopstvenom prćijom. Jedini „uspjeh“ im je bio zaustavljanje proizvodnje, ali kad su vidjeli da ne mogu biti iznad suda, pristupili su raznim spornim radnjama u cilju prilagođavanja vlasničkih prava u fabrici svome cilju.
    
Elem, nakon što su spriječili proizvodnju, druga njihova žrtva bio je mrtvi Husnija Ibrišimović, pomenut na početku feljtona. Uz njegov i potpise ostala dva člana Komisije za nekretnine predratne općine Lopare, a na Zapisniku o izlaganju na javni uvid podataka o nekretninama iz 1990. godine, udaren je pečat Pravobranilaštva općine Čelić. To pravobranilaštvo i ta općina nisu postojali kad je nastao dokument i kad je Husnija bio živ. Baška još i činjenica da pečat pravobranilaštva nema šta da traži na dokumentima kojima se utvrđuje vlasnički status nad određenom imovinom.

Piramida od falsifikata

IMOVINA NEKADAŠNJEG SLOVENAČKOG FRUCTALA: Na osnovu prekrajanog dokumenta - zapisnika, kojim bi moralo da se pozabavi tužilaštvo, druga Komisija za nekretnine, ovaj put općine Čelić, 2003. godine izdaje rješenje kojim se utvrđuje sadržaj nekretnina, adekvatan željama općinskog rukovodstva, a koji je ovjerio Kabinet općinskog načelnika svojim pečatom.

A posebno problematično je to što su oni u završnom dijelu predratnog dokumenta koji je sačinila druga općina, naknadno i poslije rata dopisali određeno imovinsko pravo općine Čelić, premda  u prethodnom - autentičnom dijelu autentičnog dokumenta – to pravo se vodi na slovenačkoj firmi Fructal. Seriju apsurda kompletira podatak da je na spornom zapisniku, pored članova Komisije, potpisan kao svjedok i zastupnik Fructala, Šemso Salihović. Prema sadržini zapisnika ispada da je Salihović u njegovom prvom dijelu validnom dokumentacijom dokazao prava Fructala, a u drugom, poslije rata dopisanom dijelu, naprasno se odrekao istih prava u korist općine Čelić. Inače, saznajemo da čovjek od početka rata živi u Sloveniji i da nakon rata nije imao nikakve veze sa zemljišnim dokumentima općine Čelić. 
   
E, na osnovu tog prekrajanog dokumenta - zapisnika, kojim bi moralo da se pozabavi tužilaštvo, druga Komisija za nekretnine, ovaj put općine Čelić, 2003. godine izdaje rješenje kojim se utvrđuje sadržaj nekretnina, adekvatan željama općinskog rukovodstva, a koji je ovjerilo, naravno sada ne Općinsko pravobranilaštvo, već Kabinet općinskog načelnika svojim pečatom. To rješenje je, dalje, poslužilo kao osnov za upis podataka u Katastar nekretnina katastarske općine Čelić. I konačno, na taj katastar nekretnina i takve podatke, poziva se Zemljišno – knjižni ured Općinskog suda Tuzla, nadležan i za Čelić, kada  općinskom rukovodstvu izdaje zemljišnoknjižni izvadak o zgradama i zemljištu čelićke fabrike radi sudskih i drugih postupaka koje preduzimaju. Dakle, u  temelju svega je grubi falsifikat. Inače, mi raspolažemo cjelokupnom navedenom dokumentacijom.

FAKSIMIL - Stravični fasifikat: Zapisnik općine Lopare i Socijalističke Republike BiH iz 1990. godine (1. faksimil)) ovjeren pečatom općine Čelić i Federacije BiH koje tada nisu postpojale (2. faksimil). Kvaka je u zadnjem pasusu dokucanom gušćim proredom:

Vještakinja Meliha: Dodatna ulaganja nesporna!

Ali, ima još dokumenata koji vrište za akcijom tužilaštva. Tako je Meliha Mustafić, sudski vještak ekonomske struke iz Tuzle za samo godinu dana napravila dva potpuno suprotna vještačka nalaza i mišljenja o imovinskoj strukturi Frigosa i Fruteksa, a da u međuvremenu u krug čelićke tvornice niko nije ni zakoračio. Prvi nalaz je iz aprila 2009.godine, a u vezi je sa sudskim postupkom kojim je slovenački Fructal tražio izlučenje svoga kapitala iz stečajne mase tuženih Frigosa i Fruteksa. Vještak zaključuje: "Sva potraživanja povjerilaca, a izvršena su dodatna ulaganja, koja su nesporna, odnosno koja treba namiriti u kontekstu rješenja statusa državne imovine, trebaju biti razmatrana i prihvaćena u međudržavnom sporazumu (između BiH i Slovenije, op. a.)."

Također se navodi da "dodatno izvršena povećanja vrijednosti od 5,6 miliona KM u objekte i 6,4 KM u opremu mogu biti predmet rješavanja zajedno s rješavanjem vrijednosti početne supstance (državne imovine koja izvorno pripada Fructalu, op. a.) ".

Meliha ponovo: Nema dodatnih ulaganja!

Isti vještak daje nalaz i 3. marta 2010. godine, ali ovoga puta u kontekstu sudskog postupka koji je Općina Čelić pokrenula protiv Frigosa tražeći istu imovinu koju je tražio i Fructal. Za razliku od prethodnog nalaza, vještak sada tvrdi kako nije bilo nikakvih povećanja vrijednosti te da se radilo o ulaganjima u tuđa sredstva koja su anulirana kroz amortizaciju.

Kuda nestade onih 12 miliona novih ulaganja iz prethodnog nalaza? Odgovor na ovo i na još neka dostavljena pitanja pokušali smo dobiti od vještakinje Mustafić, ali beuzuspješno. Komentar Fahrudina Ćehajića glasi: „ Ona je radila na krajnje sumnjiv način. Htjela je izbrisati i nas radnike kao da nikada nismo tamo dali nikakav doprinos obnovi fabrike“.

OPĆINSKA PRAVOBRANITELJICA MIHAELA SAVIČIĆ GODŽIROV: Na pitanje o kršenju odluke Vijeća ministara i niz drugih pitanja o nezakonitim radnjama u kojima se pominje uloga načelnika Muminovića, kao i na pitanje o rješavanju zahtjeva Fructala - nije htjela odgovoriti

Pored ovih protivurječnih nalaza vještaka, Fructal je u pomenutom sudskom  postupku, pokrenutom davne 2005. godine, opterećen i činjenicom da su TK i općina Čelić prekršile pomenutu Odluku Vijeća ministara BiH o provođenju Aneksa G sukcesije, pa mu nikada nisu izdali rješenje o osnovanosti ili neosnovanosti zahtjeva za povrat prava na imovinu. Bez tog rješenja Fructalov postupak može trajati do, što rekao nekadašnji Matija Gubec a potonji sindikalni lider, sudnjega dana.

Čaušević krši obećanja

Na pitanje o kršenju pomenute odluke Vijeća ministara, i niz drugih pitanja o radnjama u kojima se pominje njegova uloga, načelnik Čelića Sead Muminović nije htio odgovoriti. Na isto pitanje o rješavanju zahtjeva Fructala nije htjela odgovoriti ni Mihaela Savičić Godžirov, općinska pravobraniteljica i predsjednica Udruženja pravobranilaca Federacije na čijoj internet-biografiji piše da je stručnjak upravo za Aneks G Sporazuma o sukcesiji i naročito za Sloveniju. Nije nam htjela odgovoriti ni kako se pečat općinskog pravobranilaštva Čelića mogao naći na predratnom zapisniku općine Lopare.

Posebno nas je začudilo što su i pitanja aktuelnom premijeru TK-a Seadu Čauševiću, uprkos našem silnom trudu, takođe ostala bez odgovora. Naime, u svom medijskom debiju kad je postao premijer, Čaušević je najavio da će prioritet u njegovom radu biti sređivanje stanja u preduzećima koja se nalaze u najtežoj situaciji, posebno ističući Frigos. Zašto nije ni pokušao preći s riječi na djela u tom smislu, nismo mogli saznati, kao ni njegovo viđenje kršenja Aneksa G zbog neodgovaranja Fructalu, te koliko su podsticajnih sredstava TK-a njegovi prethodnici poklonili problematičnom Berivitu.

SEAD ČAUŠEVIĆ, AKTUELNI PREMIJER TK: Iako je u svom medijskom debiju nakon što je postao premijer, najavio da će prioritet u njegovom radu biti sređivanje stanja u preduzećima koja se nalaze u najtežoj situaciji, posebno ističući Frigos, do danas nije ni pokušao preći s riječi na djela.

TK plaća načelnikovo rasipništvo

Ni malo dobre volje nije u tom smislu ispoljio ni predsjednik Komisije za borbu protiv korupcije u Skupštini TK Muhamed Murselović. Evo izvoda iz brižljivo sačinjenog pisma koje smo mu uputili: „ ...Pored ispaštanja bivših radnika i svih građana općine Čelić, hirovi općinskih čelnika skupo koštaju i koštat će i poreske obveznike u cijelom Tuzlanskom kantonu koji značajna sredstva izdvaja za općinu Čelić. Na primjer, samo na osnovu jedne pravomoćne sudske presude u koji je općina Čelić pokrenula u nemogućoj misiji da se domogne tuđe imovine, iz budžeta općine, odnosno Kantona, firmi Fruteks morat će se isplatiti preko 700 hiljada KM“.

U nastavku pisma smo predsjednika Murselovića upoznali i sa sljedećim činjenicama:  „Prije tri godine je općinsko rukovodstvo, na osnovu ugovora sa stečajnim upravama Frigosa i Fruteksa, preuzelo na upravljanje njihovu imovinu uz obavezu da pokrene proizvodnju, a pogoni sve to vrijeme nisu radili ni jedan minut. To uzrokuje neshvatljivu praksu da se budžetskim sredstvima, bez ikakva opravdanja i smisla, godinama plaća čuvanje i održavanje tuđe - privatne imovine“.

Na kraju smo od čelnog čovjeka vodeće antikorupcione institucije u TK-u zatražili komentar naprijed navedenog, te odgovor na pitanje da li se njegova komisija ovim temama bavila ili će se tek namjerava baviti? Uzalud.

Misteriozna „krivična prijava“

Realno bi bilo očekivati da sve ovo neće proći bez konačne dužne pažnje tužilaštava, ali prije toga tužilaštva bi ozbiljno morala da se pozabave sama sobom i rasvijetle misterioznu sudbinu jedne krivične prijave koja se zabrinjavajuće uklapa u cijeli tok ove priče. Radi se o prijavi koju su u novembru 2000. godine Kantonalnom tužilaštvu u Tuzli podnijeli predsjednici Upravnog odbora, Skupštine dioničara i Sindikata Fruteksa a protiv više tadašnjih visokih funkcionera: Edhema Bičakčića - premijera Federacije BiH, Tarika Arapčića  guvernera TK-a, Bajazita Jašarevića – premijera Tuzlanskog kantona, Izeta Žigića – predsjednika Skupštine TK-a, Šabana Mujčinovića – predsjednika Kantonalnog suda u Tuzli, Bahrije Dautovića – ministra MUP-a TK-a, Ize Tankića – Kanonalnog tužioca i Advije Hodžić – sudije Kantonalnog suda u Tuzli.
  
U obraloženju, između ostalog, navodi se da su prijavljeni iskoristili svoj položaj i ovlaštenja da onemoguće rješavanje zahtjeva za promjenu vlasničke strukture i registracije preduzeća u skladu s tim. Interesujući se za ishod ove prijave, najprije smo se obratili Kantonalnom tužilaštvu u Tuzli, pa citiramo njihov odgovor:

KOLIKO VRIJEDE 'FRIGOS' I 'FRUKTOS' NAKON SVEGA: Današnju realnu vrijednost čelićke fabrike, odnosno Frigosa i Fruteksa, teško je ustanoviti, ali je izvjesno da nju znatno premašuju potraživanja povjerilaca. Tako je Stečajno sudsko vijeće priznalo kao osnovana potraživanja u iznosu preko 21 milion maraka, a osporena potraživanja, koja povjerioci pokušavaju ostvariti kroz sudske postupke, iznose čak 78 miliona maraka. Samo Fabrika duhana Sarajevo potražuje nespornih 16 miliona KM, što je do uvođenje stečaja u čelićkoj fabrici 2001. godine bačeno u ko zna koje svrhe.

Tužioci protiv tužilaca

„U Tužilaštvu je u vezi s ovom prijavom  formiran predmet pod brojem KTA 280/00. Isti predmet je 21.11.2000. godine na dalje postupanje proslijeđen Federalnom tužilaštvu FBiH, radi postojanja okolnosti koje bi mogle izazvati spoljnu (u javnosti) sumnju u pristrasnost, jer su prijavljenje osobe bile i sudije Kantonalnog suda Tuzla, kantonalni tužilac i ministar MUP-a. U vezi s tim Vas upućujemo da, koristeći broj predmeta iz Kantonalnog tužilaštva Tuzla kao vezu, o predmetu tražite informacije od Federalnog tužilaštva FBiH“.
   
Glavni Federalni tužilac Knežević je potvrdio da su oni dobili tu prijavu, ali pošto predmetni slučaj nije u nihovoj nadležnosti, „upućujete se da bliže informacije zatražite od Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu i Tužilaštva BiH“. Na naš ponovni pisani upit da li ta uputa predstavlja i indirektnu informaciju da su oni pomenutu prijavu proslijedili ovim tužilaštvima, iz Federalnog tužilaštva nismo dobili odgovor. Istovremeno iz Tužilaštva BiH i Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu su nam, nakon zahtjeva za dodatnim informacijama o prijavljenima, te naše dostave kopije kompletne prijave, odgovorili da se ta prijava ne nalazi kod njih. Doduše, uz ogradu Kantonalnog tužilaštva da su oni uspjeli pregledati arhivu zaključno sa 2002. godinom, ali je logično da ako nije dostavljena za dvije godine, onda sigurno nije ni kasnije. Komentar na sve ovo je suvišan.

Ko je sve „omastio brke“

Današnju realnu vrijednost čelićke fabrike, odnosno Frigosa i Fruteksa, teško je ustanoviti, ali je izvjesno da nju znatno premašuju potraživanja povjerilaca. Tako je Stečajno sudsko vijeće priznalo kao osnovana potraživanja u iznosu preko 21 milion maraka, a osporena potraživanja, koja povjerioci pokušavaju ostvariti kroz sudske postupke, iznose čak 78 miliona maraka. Samo Fabrika duhana Sarajevo potražuje nespornih 16 miliona KM, što je do uvođenje stečaja u čelićkoj fabrici 2001. godine bačeno u ko zna koje svrhe.
  
Hoće li se jednom pojaviti neki organ ili tijelo koji će staviti ove brojke na sto, izvršiti elementarnu analitiku i obnarodovati ko je sve na tim brojkama „omastio brke“? Odgovor na ovo pitanje nije od značaja samo za jednu ruralnu i rubnu općinu. Naime, sudbina čelićke fabrike je po mnogo čemu paradigmatičan slučaj organizovane propasti bh. privrede.

ČELIĆ, MJESTO KOJE UMIRE: Timur Numić, koji je u prvo vrijeme bio glavni operativac bošnjačkog vrha za obmanjivački projekat u Čeliću danas je savjetnik potpredsjednika Federalne Vlade; Bajazit Jašarević je tek odnedavno prestao biti predsjednik Skupštine TK-a zbog pucanja koalicije SDP-SDA i sada je poslanik u tom zakonodavnom tijelu, a Sead Muminović uveliko se priprema za obnovu  načelničkog mandata.

VEZANI TEKSTOVI: DEPO FELJTON/SLUČAJ FRIGOS - OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (I) : Kako su Ćelo, Šaja i Naser Orić postali uzdanice velikog bošnjačkog biznisa u Čeliću?! DEPO FELJTON/SLUČAJ FRIGOS - OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (II): U raljama Cenexa, braće Delimustafić i svemoćnog Timura Numića! DEPO FELJTON/SLUČAJ 'FRIGOS' - OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (III) : Šuti, ako nazovem broj devet, bit ćeš ubijen!... Šta mu znači broj devet?!... Suljo, prodat si!... Udario si na državu!   DEPO FELJTON/SLUČAJ 'FRIGOS' - OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (IV): Vapaj generala Rasima Delića - Ne mogu vam pomoći! ALIJA samo TIMURU vjeruje! DEPO FELJTON/SLUČAJ 'FRIGOS' - OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (V): Babo, doveli su nas da vas protjeramo iz fabrike, jer kažu da ste banditi!

   
Čelićka fabrika je u stvarnosti mrtva, ali zbog debele krivice i upletenosti raznih segmenata i raznih nivoa vlasti stečajnom postupku se ne nazire kraj. Time se unedogled odlaže i zvanični pokop nekadašnje velike privredne uzdanice koji bi omogućio da tamo nikne neki novi pogon, neopterećen svim onim morbidnim hipotekama, i koji bi probudio umrle nade čelićkih ratara i prerađivača.

Narod, ipak, glavni krivac

Timur Numić, koji je u prvo vrijeme bio glavni operativac bošnjačkog vrha za obmanjivački projekat u Čeliću danas je savjetnik potpredsjednika Federalne Vlade; Bajazit Jašarević je tek odnedavno prestao biti predsjednik Skupštine TK-a zbog pucanja koalicije SDP-SDA i sada je poslanik u tom zakonodavnom tijelu, a Sead Muminović uveliko se priprema za obnovu  načelničkog mandata.
   
Ne znamo da li će televizija i uoči ovih izbora, po nalogu općinskih čelnika, opet onaj katančić zumirati u „katančinu“ i optužiti ga za glavnu smetnju procvatu umrle fabrike. Ali, znamo da je načelnik Muminović početkom i ove izborne godine optimistično poručio kako će fabrika biti u najskorije vrijeme pokrenuta, te da će zapošljavati 300 radnika. Do sada nije zaposlen ni jedan radnik u proizvodnji, ali jesu neki keramičari polijepili hiljade pločica na mjestima gdje nisu potrebne. Ništa, dakle, nije urađeno na liječenju „bolesnika“, ali mu se zaista besprijekorno glanca grob.
   
Inače, Sead Muminović je već petanest godina načelnik općine. Ostane li i od ove jeseni na toj funkciji, bit će zapamćena apsurdna istina da je u mnoštvu zaslužnih za propast čelićke fabrike i cijelog kraja glavni krivac, ipak, narod.                                                                     

(Kraj feljtona)