DRAGAN JERINIĆ ODGOVORIO NA NAŠ INTERVJU SA FRANCISOM BOYLOM

Boyle detaljno objasnio zašto će država koja je kreirana u Dejtonu uskoro biti bivša

Arhiva22.02.12, 21:22h

Glavni urednik Nezavisnih novina i predsjednik Udruženja novinara RS u svojoj je novoj kolumni odgovorio na intervju koji je za naš portal dao bivši pravni advokat vlade Republike BiH u pregovorima o uspostavljanju mirovnog plana za BiH profesor Francis Boyle. Jerinić u Boylovom intervjuu "vidi" detaljno objašnjenje zašto će i država koja je kreirana u Dejtonu uskoro biti bivša na radost svojih šefova

Francis Boyle - Skype

Piše: Dragan Jerinić (Nezavisne)

Bivši pravni savjetnik i advokat bivše vlade bivše Republike BiH u pregovorima o uspostavljanju mirovnog plana Amerikanac Frensis Bojl detaljno je objasnio zašto će i država koja je kreirana u Dejtonu uskoro biti bivša.

Dejtonski ustav napravljen je s rokom trajanja od 15 godina, što znači da nam je vrijeme iscurilo, zavapio je Bojl preko sarajevskih medija optužujući američku administraciju da je sve vrijeme znala da je BiH neodrživa te da se samo deklarativno zalaže za njenu suverenost i cjelovitost.

"Petnaest godina nakon Dejtona, 2010. godine, održani su opšti izbori u BiH. Šta se dogodilo nakon tih izbora? Četrnaest mjeseci nije bila uspostavljena vlast. To je tačno ono što su Pentagon, Holbruk i američka vlada planirali. Raspad vlasti došao je na vrijeme, baš u periodu kad je i planiran. Dejton je napravljen tako da olakša taj proces, da pomogne dezintegraciju i disoluciju države, a ne da bude garancija da do raspada nikad neće doći. Ipak, on štiti BiH od napada Srbije i Hrvatske. U osnovi, plan je bio da će građani u jednom trenutku dići ruke i reći kako je očigledno da ovo ne funkcioniše", rekao je Bojl potkrepljujući svoju tvrdnju navodnim razgovorima koje je vodio sa stratezima iz Pentagona davne 1994. godine, koji su, eto, tada smatrali da je na sceni cijepanje BiH, za šta će, po njihovoj procjeni, biti potrebno petnaestak godina i da se ona na kraju svog bitisanja podijeli između tadašnje Jugoslavije i Hrvatske.

Ni u Pentagonu nisu bili toliko vidoviti kad je u pitanju Balkan, jer, eto, tada nisu predvidjeli ni raspad te takozvane Jugoslavije na Crnu Goru i Srbiju prvo sa Kosovom, a evo, četiri godine bez Kosova.

No, vratimo se na Bojlovo pojašnjenje samog Dejtonskog sporazuma. Prema njemu Republika BiH de facto je podijeljena na dvije državice, koji je bio nametnut bosanskoj strani i kao takav, po njegovom mišljenju, on je potpuno neustavan, što je pokušao dokazati podizanjem optužnica u Međunarodnom sudu u Hagu.

Usput se Bojl požalio kako ga je i bošnjačka dijaspora u Americi zakinula za nekih 30.000 dolara koje je iskeširao iz vlastitog džepa, te da ih nikad ne bi ni naplatio da jedna Bosanka iz Kanade nije imala dovoljno patriotskih osjećanja da stavi kuću pod hipoteku kako bi mu namirila višegodišnje troškove u pravnoj borbi da ospori Republiku Srpsku.

Frensis Bojl jeste zanimljiva figura koja je igrala u ratu značajniju ulogu u lobiranju po Vašingtonu za vladu Alije Izetbegovića, ali se ona u postratnom periodu uglavnom svodila na dežurnog medijskog promotera i sataniziranje Republike Srpske kao "genocidne tvorevine".

Biće da te američke plaćenike nešto strašno žulja kada su odlučili da konačno sarajevskoj političkoj eliti otvore oči tvrdnjama da od unitarne islamske države koju je sanjao i za koju se borio Alija Izetbegović ipak nema ništa, te da će, ukoliko ne promijene politički kurs, ova kontroverzna zemlja ostati u lijepom sjećanju samo Anđelini Džoli i Bredu Pitu

Koliko se sjećam njegovih ranijih izjava, one su se uglavnom odnosile na osporavanje Republike Srpske zbog tih navodnih zločinačkih temelja, te zagovarao je vraćanje na scenu onog bivšeg socijalističkog ustava Republike BiH, koji bi onda bio osnova daljeg političkog dogovora, a koji je svojevremeno htio da ugradi u opštinski statut Srebrenice, ali nikada do sada nije tako direktno spominjao mogućnost raspada BiH.

Biće da te američke plaćenike nešto strašno žulja kada su odlučili da konačno sarajevskoj političkoj eliti u lice saopšte da od unitarne islamske države koju je sanjao i za koju se borio Alija Izetbegović ipak nema ništa, te da će, ukoliko ne promijene politički kurs, ova kontroverzna zemlja ostati u lijepom sjećanju samo Anđelini Džoli i Bredu Pitu.

Bojlova poruka kako je moćni Ričard Holbruk prevario Aliju Izetbegovića može se shvatiti i kao vlastito priznanje da je i on svih ovih dvadesetak godina pomalo lagao bošnjačke lidere ulijevajući im nadu da se Dejton ipak može promijeniti, te danas pokajnički priznaje da to nikad nije bilo ni planirano u Vašingtonu.

Tačno je da se sada BiH nalazi u kontrolisanoj fazi unutrašnje disolucije, a da dva entiteta na okupu drži splet međunarodnih okolnosti. Potpuni izostanak dijaloga između političkih predstavnika Srba i Bošnjaka, dogovora ili spremnosti na kompromis dodatno je proširen i opterećen potpuno opravdanim nezadovoljstvom koje Hrvati osjećaju u Federaciji.

Politika Sarajeva koju najplastičnije interpretira efendija Mustafa Cerić i koji već mjesecima svakodnevno filuje javnost saopštenjima koja počinju Dobricom Ćosićem, a završavaju genocidom, i u kojima kolektivno optužuje Srbe za neke prošle, sadašnje i buduće zločine nad Bošnjacima, najodgovornija je za ukupno stanje u ovdašnjem društvu. U tom rječniku nema čak ni naznake nečemu što bi moglo ličiti na tolerantan jezik. Ni riječi.

Politička histerija koja danima drma Sarajevom povodom promocije filma "U zemlji krvi i meda" poprima fantastične, nebeske razmjere. Neki su kao Mustafa Cerić u njemu vidjeli krunski dokaz o "agresiji i genocidu", nešto najbolje što se Bošnjacima desilo od Dejtona naovamo, drugi ga upoređuju sa genijalnim filmom oskarovca Stivena Spilberga "Šindlerova lista" bez obzira na to što "lijepa Anđa" sedmicama govori kako se radi o igranom, a ne dokumentarnom filmu, da je scenarij fikcija inspirisana ratnim zločinima, silovanjima, koje su srpski vojnici počinili u proteklom ratu. Da, zločina je bilo, i o tome treba snimati filmove, pisati, upozoravati da se ne ponove, ali, efendija Ceriću, filmovima se ne mogu mijenjati ustav i politička organizacija jedne države, pa bila to i BiH.

No, dobro. Stvarno teško, nepredvidivo pitanje je postavio u suštini bivši Alijin savjetnik i advokat. Može li BiH ovakva kakva je preživjeti još koju godinu ako joj i uz jake američke konzervanse ističe rok trajanja?

Ukoliko se zvanična bošnjačka politika i dalje bude ignorantski, oholo, drsko, bezobrazno i prijeteći odnosila prema legitimnim predstavnicima Srba i Hrvata, namećući im jedino unitarizam kao političku opciju i svaljujući na njih sav teret ratne prošlosti, teško da ova država ima budućnost. Shvatio je to konačno i Frensis Bojl pa će možda shvatiti i oni koji ga plaćaju sve ovo vrijeme.

 

VEZANI TEKST:

SUBOTNJI INTERVJU/FRANCIS BOYLE, ADVOKAT KOJI NIJE IZDAO SVOG NAJDRAŽEG KLIJENTA: Europa i Clinton su u Daytonu svjesno napravili BiH iz dva dijela, da bi se oko 2010. mogla raspasti na dvije države

 

DEPO PORTAL


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook