LJUBLJANA

U 'Škuc Galeriji' otvorena izložba 'Burna vremena: refleksije o psihodeliji u socijalističkoj Jugoslaviji od 1966. do 1976.'

Arhiva23.12.11, 14:26h

U ljubljanskoj Škuc Galeriji otvorena je izložba 'Burna vremena: refleksije o psihodeliji u socijalističkoj Jugoslaviji 1966. – 1976.'

Škuc galerijaMarina Abramović, Marjan Ciglič, Grupa 220, Indeksi, Korni grupa, Mišo Kovač, Zdenka Kovačićek & Nirvana, Naško Križnar, Josipa Lisac, Ivan Martinac, Slavko Matković, Miroslav Mikuljan, Vladimir Petek, Marko Pogačnik, Ante Verzotti, Slobodan Šijan, Ljubomir Šimunić, Time, Petar Trinajstić, Uragani

High times: refleksije o psihodeliji u socijalističkoj Jugoslaviji 1966. – 1976. pokazuje sve intrigantniji i plodonosniji odnos između avangardnih umjetnika i popularne kulture, koji se pojavio unutar jedinstvenog konteksta u društvu koje je uspjelo stvoriti vlastiti politički, ekonomski i društveni sustav baziran na balansiranju između Istoka i Zapada u vrhuncu Hladnog rata. Jugoslavenski način nošenja s kontradiktornim političkim agendama koje su se sudarale na njenom teritoriju najbolje se može shvatiti kroz primjere u kulturi. Na primjer, dok međunarodni pop hit San Francisco Scotta Mckenziea iz 1967. širi poruku ljubavi i promjene po ograničenom prostoru slobode Istočnog bloka (koji će postepeno postati himna na demonstracijama za veća građanska i politička prava), glavna jugoslavenska diskografska kuća Jugoton iskoristila ju je za lansiranje karijere mladog pjevača u usponu, Miše Kovača. S tekstom prevedenim na hrvatski San Francisco je instantno postao hit, oslobođen bilokakvih političkih konotacija, usprkos činjenici da je već bio ušao u globalna kretanja.

Uvodni rad na izložbi je zanimljivi memento rock muzičarima i njihovoj ulozi u Panteonu utjecaja koji su predstavljali mlade 60-ih i 70-ih. Rad iz 1968. nastao je u počast grupi Rolling Stones, a njegov je autor Marko Pogačnik, suosnivač grupe OHO, slovenskog umjetničkog pokreta koji se, iako lišen bilo kakvog profesionalnog odnosa s međunarodnom zajednicom, organski priključio nekim od najradikalnijih umjetničkih praksi iz sredine 60-ih. 'Rolling Stones' je objekt – slika malih dimenzija iz Pogačnikove serije o rock bendovima kao što su Beatles, Who, i Donovan. Izvorni plakat benda je prisvojen i postavljen na 12 kutija šibica, podijeljenih u komade u obliku puzzle. To je jedan od radova koji je inspirirao ovu izložbu, koja razmatra složene razmjene koje proizlaze između popularne i radikalne kreativnosti. Kad su ga pitali zašto je koristio kutije od šibica kao podlogu za sliku Rolling Stonesa, Pogačnik je izrekao jednostavnu, ali poetičnu tautološku činjenicu. Pogačnik je objasnio da su kod paljenja vatre potrebne šibice, a rock bendovi su bili šibice koje su zapalile imaginaciju njegove generacije, donoseći u javnost suspregnutu ljutnju na civilizaciju.

Pogačnikov objets trouvé inspirirali su njegovog prijatelja i člana grupe OHO Matjaža Hanžeka da stvori formalno sličan rad iste godine. No umjesto slika, Hanžek koristi podebljana slova za komunikaciju jednostavne poruke, koja kaže: LSD UŽIVAM, otkrivajući eksperimentiranja na kojima se baziraju neki od budućih, pojedinačnih ili grupnih, radova. Ovaj aspekt kontrakulture često se zanemaruje u kritičkim ocjenama središnjeg statusa grupe OHO među pionirima nove umjetničke prakse, u korist njihove konceptualnije aure.

Umjetnička praksa grupe OHO također uključuje filmove, koje na izložbi predstavljaju radovi Naška Križnara i Marjana Cigliča, a koji otkrivaju složeno međudjelovanje cvjetajuće kulture mladih. Filmovi otkrivaju ranu brigu oko ekoloških tema i prijetećih globalnih korporacijskih kultura, s pop glazbom koja služi kao obavezni pozadinski zvuk. (…)

Škuc galerija

Program završava s drugim vizualnim radom, dvokanalnom video instalacijom Marine Abramović, pod nazivom 'Ritam 2', koju je izvela u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu 1974., na kraju dekade koja se izložbom tematizira. Lijekovi koje Abramović uzima jedne za drugima, prve za katatoniju, a druge za agresiju i depresiju, čine njeno tijelo neželjenom žrtvom sukobljene kemije, grčeći se satima u spazmima, na užas publike. Stoga, koristeći iste mehanizme droge koji mijenjaju mozak, Marina Abramović svojevoljno se predaje nesvjesnome kako bi završila hedonističku eru i dugotrajnu potragu za produženom sviješću. Kako se Abramović prepušta lijekovima, uočavamo da umjetničko istraživanje završava puni krug.

Audio snimke vezane uz program predstavljaju neke radove iz uspješne rock produkcije tog doba, koji su pokorili pop festivale i glazbene ljestvice. Iako ih shvaćam kao rezultat istih utjecaja, njihovi lijepi stihovi i glazba na neki način ostaju izvan interesa vizualnih umjetnika, za razliku od plodne suradnje koja će povezati ove dvije sfere u dekadama koje dolaze.' iz eseja kustosa Branka Franceschija.

 

Culturnet.hr, BL!N-DEPO/đk


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook