Piše: Predrag Lucić (tačno.net)

Prije nekoliko dana održavao se u hrvatskom susjedstvu nekakav Beogradski sigurnosni forum. U najveću i nedosežnu zvijezdu tog skupa prometnuo se Aleksandar Konuzin, ruski ambasador u Beogradu, koji je u napadu srpskog patriotizma izvrijeđao domaće forumaše, optuživši ih za izdaju interesa Republike Srbije. Bjesnio je ruski ambasador zato što nitko od okupljenih na Belgrade Security Forumu nije ni zucnuo o »NATO-u i KFOR-u koji u ovom trenutku krše Rezoluciju 1244, jer na granicu sa Srbijom hoće da dovedu kosovske carinike i vojnike«.

Vikao je razgalamljeni Rus na te mutave Srbe kao da su njegova služinčad, da bi na koncu – zgađen njihovim pomanjkanjem srboljublja – napustio Dom Vojske Srbije u kojem se održavao taj za njega razočaravajući skup. Prije odlaska Konuzin je izgovorio rečenicu koja zaslužuje mjesto u svakoj antologiji kolonijalističkog mudroslovlja: »Mi imamo iste interese i branit ćemo vašu zemlju, usprkos interesima nekih Srba da se vaša zemlja stavi pod stranu kontrolu.« Ruski diplomat je, unatoč ovakvom ponižavanju zemlje u kojoj službuje, ostao na svojoj dužnosti u Beogradu, da se i dalje bori za stavljanje Srbije pod onu kontrolu koju Aleksandar Konuzin ne smatra stranom nego domaćom, dakle – ruskom.

U zagrebačkoj Areni, na nekakvom Izvještajnom saboru HDZ-a, sličnu je uvredu državljanima zemlje u kojoj se zatekao ove subote izgovorio glavni tajnik Europske pučke stranke, punim imenom i prezimenima Antonio López-Istúriz White. Pružajući potporu svojim hrvatskim trabantima, europski nas je pučki komesar upozorio kako će na predstojećim izborima budućnost Hrvatske biti stavljena na kocku, jer će se ovdašnji birači morati opredijeliti između Jadranke Kosor »koja će jamčiti ulazak u Europsku Uniju« ili Zorana Milanovića »koji će Hrvatskoj osigurati marginalnu poziciju«. Na ovu izravnu ucjenu jednog eurobirokrata, kojom se taj španjolski Konuzin ritualno popišao na pravo hrvatskih građana da vlast u svojoj zemlji biraju bez ikakvih, a kamoli još ovako vulgarnih pritisaka iz inozemstva, domoljubni je auditorij u Areni punoj HDZ-ovaca reagirao – ovacijama i frenetičnim aplauzom.

Iskoristio je taj neofrankistički pample iz Pamplone gostoprimstvo svoje hrvatske ideološke subraće i posestrima da pošalje još jednu poruku hrvatskoj ljevici: »Imali ste 50 godina da Hrvatsku uvedete u Europu, a to će sada napraviti Jadranka Kosor.« U Areni, naravno, nikoga, a nažalost ni izvan nje tko bi tom manekenu Konzervativne internacionale (skraćeno: Konzinterne) u roku odmah odgovorio da svoje frustracije pokuša liječiti doma, u zemlji Španjolskoj koju je u EU uveo socijalist Felipe González, umjesto što ih prosipa po zemlji, nazovimo je tako, samostalnoj i suverenoj. Pa makar se njezina suverenost očitovala u tome što su članovi Predsjedništva HDZ-a na svoj stranački sabor ulazili praćeni pjesmom »Svijet voli pobjednike« u izvedbi grupe ljupkog suverenističkog naziva – »Colonia«.

Državotvorna Hrvatica, kakvom se deklarira Jadranka Kosor, u Zagrebu je kolonijalno hopsala i cupkala za Istúrizovom visoko podignutom desnicom, baš kao što je i pokojni Franjo pokušavao tancati po taktu pokojnoga Franca. Toliko se hrvatska premijerka ponijela za tom španjolskom čvrstom rukom da je sva ushićena priprijetila: »Našu svima ispruženu desnicu pretvorit ćemo u šaku!« Stoga na tu gospođu više ne treba trošiti riječi. Dovoljno je oslovljavati je pravim imenom, poštujući njezinu volju da bude što želi. Pa makar, eto, i Desanka Šakić.

(BLIN MAGAZIN)