U smrti Alberta Camusa, francuskog pisca i filozofa, nije bilo baš ničega ni tajanstvenog ni veličanstvenog. Poginuo je na suvozačkom mjestu, u hladno i maglovito jutro 4. siječnja 1960. Ponedjeljak. Šminkerski francuski automobil Facel Vega, koji je vozio Camusov prijatelj i izdavač Michel Gallimard, jurio je zaleđenim cestama prema Parizu, na autu je pukla guma, skrenuli su i zabili se u drvo platane. Dva su sata trebala da Camusa izvuku iz spljoštene hrpe lima. Uzrok smrti: fraktura lubanje i slomljen vrat. Gallimard je preminuo u bolnici, nekoliko dana kasnije. U trenutku smrti Albert Camus imao je 46 godina i Nobelovu nagradu za književnost.

Catelli tvrdi da je Camusa ubio zloglasni sovjetski KGB – Komitet državne sigurnosti, pa čak imenuje i Dmitrija Šepilova, ministra vanjskih poslova Sovjetskog Saveza u vrijeme krvavog gušenja Mađarske revolucije 1956., kao osobnog naručitelja Camusova ubojstva.

U njegovoj torbi pronađene su 144 stranice rukopisa romana “Prvi čovjek” – kći Catherine objavit će ga 1994., kod Gallimarda, a u džepu neiskorištena povratna karta za vlak za Pariz. Vraćao se s božićnih praznika koje je s obitelji, suprugom Francine i blizancima Catherine i Jeanom, proveo u Provansi. Oni su iskoristili karte za vlak, Camus je pristao da ga do Pariza autom prebaci prijatelj. Koja glupa slučajnost! Njihovi životi zaustavili su se u deblu platane kod sela Petit Villeblevin. Gallimardova supruga i kći, koje su sjedile na stražnjim sjedalima, izvukle su se s ogrebotinama.

No, početkom ovog mjeseca, 51 godinu poslije prometne nesreće, dnevnik Corriere della Sera objavljuje tvrdnje talijanskog pisca, zaljubljenika u Istočnu Europu Giovannia Catellija da ta prometna nesreća nije bila nesretan slučaj. Catelli tvrdi da je Camusa ubio zloglasni sovjetski KGB – Komitet državne sigurnosti, pa čak imenuje i Dmitrija Šepilova, ministra vanjskih poslova Sovjetskog Saveza u vrijeme krvavog gušenja Mađarske revolucije 1956., kao osobnog naručitelja Camusova ubojstva. KGB je oštetio gumu Gallimardova automobila znajući da će u njemu biti Albert Camus, kaže Catelli. Svoju sumnju da je francuski pisac smrću platio otvoren prezir prema totalitarnom režimu, pogotovo tekst “Krv Mađara” te zalaganje da Boris Pasternak 1958. dobije Nobelovu nagradu za književnost, Giovanni Catelli potkrepljuje autobiografskim zapisima “Cijeli život” češkog pisca i prevoditelja Jana Zábrane. Što u njima piše? Ili je zanimljivo upravo ono što ne piše? I tko je, uostalom, Giovanni Catelli koji se usuđuje čačkati po smrti jednog od najvećih francuskih  intelektualaca, onoga čije je posmrtne ostatke prije godinu i pol Nicolas Sarkozy, francuski predsjednik, bezuspješno pokušao preseliti pod kupolu Pantheona, u grobnicu rezerviranu za najveće Francuze, pored Voltaira, Rousseaua, Hugoa, Zole, Pasteura?

Globus/DEPO PORTAL/a.k.