Ljubica Ljeskovac kaže da su ona i njene komšije ogorčeni jer su prinuđeni da ne izlaze iz kuća.

- Jedva dočekamo da predveče, kada zahladi, izađemo malo u dvorište na vazduh, međutim od smrada se ne može sjediti napolju ni pet minuta. Ne znamo kome da se obratimo - rekla je Ljeskovac.

Prema njenim riječima, prije nekoliko godina stanovnici su se pobunili jer je na deponiji paljeno smeće, pa je na magistralnom putu prema Prijedoru često bila magla.

- Dosta ljudi je tu poginulo u saobraćajnim nesrećama baš iz tog razloga. I mi smo izašli na ulicu protestovali, blokirali dovoz smeća. Jedino što smo postigli je da otpad koji dovoze više ne pale. Ali sa smradom se i dalje borimo - priča Ljubica Ljeskovac.

Dodala je da u blizini postoji i kanal kojim se takođe širi veliki smrad jer njime curi crna voda sa otpada.

- Nije u redu da deponija smeća bude u jednom ovako gusto naseljenom mjestu i to nadomak grada, a toliko ima nenastanjenih prostora koji bi bili pogodniji za te svrhe.  Gradske vlasti nikada nisu našle za shodno ni da dođu, čak ni tada kada smo protestovali - kazala je Ljeskovac.

Porodica Malešević, koja takođe živi u neposrednoj blizini otpada, kaže da je najteže gledati da im djeca odrastaju udišući vazduh koji se osjeti na smeće.

- Mi smo valjda i navikli na to, ali kada nam neko dođe u goste ne može da vjeruje u kakvom smradu živimo. Kada sam se vratila sa ljetovanja dva dana sam imala mučnine jer sam udisala ispred kuće vazduh koji zaudara na otpad. A veš već godinama ne sušim napolju kao sav normalan svijet - očajna je Gordana Malešević.

Još je dodala da i voda u bunaru koji imaju kraj kuće više nije za piće, jer je zagađena od deponije.

- Kada naspemo vodu iz bunara u dječiji bazen da se malo osvježe i stavimo hlor, ona pozeleni. Izgubili smo svaku nadu da će se bilo šta promijeniti i da će izmjestiti deponiju negdje, tako da se više nikome ni ne žalimo - rekla je Maleševićeva.

U preduzeću "Depot" kažu da je neizbježno da se u ljetnom periodu neprijatni miris sa deponije više osjeti nego inače, ali da oni redovno tretiraju otpad i čine sve da se taj negativan uticaj na okolno stanovništvo svede na minimum.

- Prije deset dana dolazila je inspekcija u kontrolu i sve je bilo po propisima. Redovno kontrolišemo vodu i vazduh, nije idealno ali mi radimo sve da se to poboljša - rekla je tehnički direktor preduzeća "Depot" Brankica Gegić.

Ona je istakla da je nemoguće potpuno eliminisati neprijatne mirise.

- Kada prođete pored kontejnera osjetite smrad, a kamoli pored mjesta na koje se svakodnevno dovozi više od 350 tona otpada. Ali stanovnici znaju kako je to bilo nekada i šta je do sada urađeno. I u budućnosti planiramo da se posvetimo tome da smanjimo sve negativne uticaje koje deponija proizvodi - dodala je Gegićeva.
Deponija

- Deponija u naselju Ramići postoji više od 30 godina. Davne 1976. godine ova lokacija je izabrana od 20 koje su bile u opticaju kao najpovoljnija po svim uslovima. Većina kuća koje su danas tu, napravljene su poslije nastanka deponije. U ovaj regionalni otpad pored grada Banjaluke smeće odlaže još sedam susjednih opština - rekla je Gegićeva.

(Glas Srpske, Blin/đk)