Piše: Hasan HADŽIĆ   

„Duboko sam razočaran razvojem događaja u posljednjih mjesec dana. Distrikt se suočava sa najdubljom krizom od osnivanja!“ Ovo dramatično upozorenje javno je uputio supervizor za Brčko i prvi zamjednik Visokog predstavnika Roderick Moore, konačno posjetivši svoje radno mjesto u gradu na Savi pred uobičajeno avgustovsko raspuštanje tamošnje Vlade, Skupštine i Ureda OHR-a. Ostalo je nejasno kome je Moore namijenio ovaj krik, ako ne samom sebi, s obzirom da supervizor u Brčkom ima ovlaštenja veća od  sultanskih.

Brčanska kriza, koja za razliku od blokirane i dokone administracije „radi“ punom parom, nipošto nije tek lokalni problem. Radi se o geopolitički najosjetljivijem području – „ničijoj zemlji“ i jedinoj značajnije obnovljenoj multietničkoj zajednici u etnički podijeljenoj državi. Ostavljeno u takvim okolnostima od majke Amerike, nekada najuspješnije mjesto i uzor za cijelu zemlju postaje njeno najpotentnije krizno žarište.

Samo sud Partije
    
Nejasno je i zašto je samo poslednjih mjesec dana ocijenio kriznim, kad su tamošnja izvršna i zakonodavna vlast u totalnoj blokadi još od početka godine. Tada je Centralna izborna komisija ustanovila sukokob interesa kod gradonačelnika Dragana Pajića jer je njegova Vlada nelegalno poslovala sa firmom „Posavinalijek“ čiji je direktor njegovava majka, te mu izrekla sankciju zabrane kandidovanja na bilo kakvu javnu funkciju u naredne četiri godine. Od tog trenutka, većina članova Vlade i Skupštine Distrikta prestali su podržavati rad i odluke gradonačelnika zbog njegovog spornog legaliteta.
   
Odluku CIK-a o sukobu interesa potvrdio i državni sud, ali je Pajić nakon toga uputio apelaciju Ustavnom sudu BiH koji će o tome odlučivati pitaj Boga kad. Zato je pomenuta skupštinska većina, koju pored Bošnjaka čine i dva poslanika srpskih stranaka i jedan iz HDZ 1990, donijela odluku o Pajićevom razrješenju koju je Apelacioni sud Distrikta poništio uz obrazloženje da je formalno prekršena procedura. To je dodatno rasplamsalo Pajićevu namjeru da ne odstupi, a sve sa razornim posljedicama po stabilnost i ukupnu situaciju u Distriktu. Naravno, i iz Banje Luke spornom brčanskom gradonačelniku stižu direktive da ne prizna sud države, već samo Partije!   

Kad su letjeli mandati
  
I ranije se dešavalo da nastupe blokade u radu Vlade i Skupštine Distrikta, ali ne i da se razvlače po pola godine, pa još i da članovi Vlade i Skupštine odu o trošku poreskih obveznika na kolektivni odmor od napornog nerada. Naime, prethodni supervizori su za sve krize imali efikasne lijekove: Letjeli bi mandati kao lišće na vjetru ili pak zamrzavane plaće funkcionerima dok se ne urazume, a razum bi u tim situacijama trijumfirao u rekordnom roku.

Gradonačelnik Pajić je sudionik niza afera: dva fizička nasrtaja na poslanike, fizički nasrtaj na službenicu službe za javne nabavke koja nije podržala nezakonita izdvajanja iz budžeta, blokiranje usluga dijalize u brčanskoj bolnici da bi opremu po svaku cijenu dobavili poželjni poslovni partneri... Vrhunac je njegovo pripadništvo ekipi koja je pokušala naplatiti falsifikovane mjenice u UniCredit banci u Banjoj Luci  u iznosu od 100 miliona eura. S obzirom da se radilo o jakoj međunarodnoj banci, Jedinica za posebne istrage MUP-a RS-a je morala pokrenuti istragu, ali ubrzo je sve zataškano, kao što se i inače zataškava sve što sumnjiči Dodikove najbliže saradnike.

Dok Dragan Pajić istrajava u nemogućoj misiji očuvanja gradonačelničke fotelje, sa pogubnim efektima po Distrikt, zaista je zadnji trenutak da se Roderick Moore umiješa u svoj posao

Napravimo malu retrospektivu: Drugi po redu supervizor, Garry Matthews, u jesen 2000. je nonšalantno pustio da se demonstracije instrumentaliziranih srpskih učenika protiv koncepta multietničkog obrazovanja – kao najjači udar na Distrikt – za nekoliko dana istutnje. Identifikovao je i sankcionirao kolovođe, a onda Vladu i Skupštinu začas ubijedio za jednodušnu podršku pomenutom koceptu protiv koga se više niko nikad nije pobunio. Opet, Matthewsov nasljednik, Henry Clarke, kad je destruktivno-nacionalistički sadizam SDS-ovih poslanika prešao prag podnošljivosti, jednog je jutra presavio tabak i deložirao cijelu poslaničku grupu najjače srpske stranke iz Skupštine do kraja mandata. Ostali lokalni zvaničnici su se zanosno posvetili reformama i razvoju što je ubrzo Brčko pretvorilo u najjači magnet za domaće i strane investicije i najpoželjnije mjesto za život u zemlji.

Čelična Suzy
   
Američka administracija, čije je čedo Brčko distrikt, brižljivo je nadzirala prijem svih ovih procesa među stanovništvom. Na primjer, rezultati istraživanja obavljenog po nalogu State Departmenta aprila 2002. su ohrabrivali: Povjerenje institucijama Distrikta, uz očekivano visoke procente Bošnjača i Hrvata, daje i 40 posto Srba koji su u početku, pritisnuti mašinerijom straha od  svojih političkih lidera, skoro stoprocentno bili protiv svega zajedničkog.
  
Clarkeovu preporoditeljsku misiju izuzetno uspješno nastavlja agilna Susan Johnson. Ona doslovno ulazi u svaku kuću u Distriktu, brižljivo prati učinak lokalnih zvaničnika svaki dan, a vikendom ih drži u svojevrsnom karantinu, tražeći više i bolje. Takođe stameno staje u odbranu pozicija i interesa Distrikta pred prvim udarima Dodikove referendumske pomame kojoj je Distrikt postao najveća mora iz dva razloga: Em fizički presijeca RS na dva dijela i eventualni secesionistički blitzkrieg čini besmislenim, em postajući bosanski Monte Carlo dodatno podcrtava ekonomski neuspjeh Dodikovog entiteta.
  
Kada je Dodikov ministar financija Aleksandar Džombić, uz apsurdnu saglasnost federalnih kolega, svojevremeno udario na Distriktov dio kolača od PDV-a, kao temelj njegove održivosti, Johnsonova je izdejstvovala „krizno“ zasijedanje Arbitražnog tribunala za Brčko. To će tadašnjem Visokom predstavniku Christian Schwarz -Schillingu dati snagu i pokriće da cementira učešće ove lokalne zajednice u prihodu PDV-a od 3,5 odsto na rok od pet godina. Uz to, ona inicira ambiciozni projekat promocije brenda Brčko distrikt i tamošnjih investicionih potencijala širom našeg regiona i cijele Evrope. Najezda investitora se pojačava...

Lisica čuva kokoši
   
I onda, kad je SAD iznenada svoje čedo i jedini uspješni međunarodni projekat u BiH - utemeljen snažnim američkim vojnim snagama i posjetama Madeline Albright pod šljemom - ostavila „na ulici“, sve se odjednom počelo mijenjati. Poklapa se to sa odlukom da nasljednik Johnsonove Raffi Gregorian istovremeno bude i prvi zamjenik Visokog predstavnika sa glavnim sjedištem u Sarajevu i „vikendicom“ u Brčkom.
   
Bila je to sjajna prilika da Dodik - preko antibošnjački nastrojenog, a u lagodnom životu u bogatoj palanci ogrezlog doskorašnjeg zamjenika supervizora, Gerharda Sontheima, intimusa nekoliko srpskih biznismena - zahukta procese rastakanja svih mukotrpno građenih vrijednosti Distrikta. Marginaliziran i sputan u vrijeme Clarkea i Johnsonove, Sontheim se tada vinuo na krilima svojih despotskih ambicija. Između ostalog, ustoličio je šeficu zloglasnog Fonda za zdravstvo (opširnije o tome malo kasnije), iako je imala samo srednjoškolsku spremu. Kad su neki poslanici kasnije tražili provjeru ruske diplome koje se dotična naknadno dokopala, iako je Rusiju samo na razglednicama viđala, zaprijećeno im je pečaćenjem političke sudbine. Uopće, Sontheim je bio apsolutni kreator kadrovske, tenderske i svake druge politike. 
   
Tačka na „i“ bilo je Gregorianovo podilaženje Dodiku postavljanjem za gradonačelnika SNSD-ovog farmaceutskog tajkuna Dragana Pajića, iako je SDSD bio tek treći na izborima sa 4 poslanika, iza SDS-a sa 6 i SDP-a sa 9 poslanika. „Raffi je dao lisici da čuva kokoši“, ostao je zapamćem komentar jednog brčanskog šereta.

Ubica s ružom
   
Zauzvrat je Dodik podržao Ustavni amandman za Brčko u državnom parlamentu, što je slovilo kao ključni preduslov za okončanje mandata supervizije, a za Gregoriana bilo šansa da slavodobitno napusti BiH. Ali ubrzo se pokazalo da je to pucanj u prazno. Pa ne žali se sada džabe Moore i na mehanizme zaštite interesa Distrikta u Ustavnom sudu BiH, jer je taj famozni Raffijev amandman, zbog uslovljenosti njegovog aktiviranja etničkim kvotama, djelotvoran kao i entitetsko glasanje na državnom nivou; „k'o kaluđerska ona stvar“ - da opet citiramo onog narodnog misliloca. Kad je odlazio iz BiH, onako ponižen od Dodika, upućeni tvrde da se Gregorian zbog Brčkog osjećao kao žrtva koja je ubicu darivala ružom pred samu egzekuciju.
   
Gregorian jest Mooreu ostavio „brklju u ustima“, ali to ovoga ne može amnestirati za toliko nemiješanje u svoj posao i unproforski odnos prema propadanju Distrikta. Za vrijeme prethodnih gradonačelnika Siniše Kisića, Branka Damjanca i Mirsada Đape, Distrikt je godišnje bilježio porast od preko 1.000 zaposlenih godišnje. U vrijeme Dragana Pajića istom dinamikom opada broj zaposlenih. Najnoviji podatak iz Privredne komore Distrikta da je prošle godine ugašeno preko 300 poslovnih subjekata je zastrašujući. Prethodnih godina toliki je bio porast broja preduzeća.

Farmaceutska mafija
     
Nije onaj slučaj „Posavinalijek“, sa početka teksta, tek neki slučajni sukobčić interesa, jer sasvim je jasno ko stvarno stoji iza firme čiji je formalni direktor Pajićeva devedesetogodišnja majka. On tek otvara priču o jednoj od dugogodišnjih rak rana Distrikta, o haranju farmaceutske mafije, o zloupotrebama u nabavci dotiranih lijekova po znatno višim cijenama od realnih, bez ikakvih zakonskih procedura i slično, što je budžet olakšavalo i olakšava za desetine miliona maraka. „Posavinalijek“ je samo jedna od više firmi koje su usrećene podrškom Vladinih zvaničnika. Izvještaji lokalnog Ureda za reviziju godinama uzaludno svjedoče o skanadaloznom „poslovanju“ Fonda za zdravstvo, Kancelarije gradonačelnika i još nekih institucija Distrikta,  ali brčansko pravosuđe, koje spada među najneučinkovitija u zemlji, zatvara oči pred vrištećim indicijama o organiziranom kriminalu. 

Bolji poznavatelji brčanskih (ne)prilika upozoravaju da je Dodik ponovo intenzivirao zahtjeve za obilježavanje nekadašnje međuentitetske linije u Distriktu zbog navodne potrebe da predstojećim popisom stanovništva bude obuhvaćeno sve što njegovom entitetu pripada. Pozadina je, naravno, druga: Dodik zna da referendumsko-secesionistička sapunica, koja mu je donijela toliko izbornih pobjeda, pri sadašnjoj propasti svega, prestaje da ushićuje čak i glasače u RS-u, pa je treba potpaliti novim gorivom. A nova zavodljiva priča je konačni povratak „srpskog“ dijela Distrikta Republici Srpskoj...

Dugo neradno ljeto
   
Gradonačelnik Pajić je sudionik i niza drugih afera: dva fizička nasrtaja na poslanike, fizički nasrtaj na službenicu službe za javne nabavke koja nije podržala nezakonita izdvajanja iz budžeta, blokiranje usluga dijalize u brčanskoj bolnici da bi opremu po svaku cijenu dobavili poželjni poslovni partneri... Vrhunac je njegovo pripadništvo ekipi koja je pokušala naplatiti falsifikovane mjenice u UniCredit banci u Banjoj Luci  u iznosu od 100 miliona eura. S obzirom da se radilo o jakoj međunarodnoj banci, Jedinica za posebne istrage MUP-a RS-a je morala pokrenuti istragu, ali ubrzo je sve zataškano, kao što se i inače zataškava sve što sumnjiči Dodikove najbliže saradnike. Nakon svega, postaje suvišno govoriti o Pajiću. U prvi mah izbija pitanje da li je američka administracija spremna unedogled tolelirati ozbiljne atake na Distrikt - na čedomorstvo iz nemara? Ako, ipak, nije, onda bi supervizor Moore još danas morao dići uzbunu i okončati dugo neradno ljeto u Distriktu.
    
Jer, brčanska kriza, koja za razliku od blokirane i dokone administracije „radi“ punom parom, nipošto nije tek lokalni problem. Radi se o geopolitički najosjetljivijem području – „ničijoj zemlji“ i jedinoj značajnije obnovljenoj multietničkoj zajednici u etnički podijeljenoj državi. Ostavljeno u takvim okolnostima od majke Amerike, nekada najuspješnije mjesto i uzor za cijelu zemlju postaje njeno najpotentnije krizno žarište.

Balvanski snovi
   
Bolji poznavatelji brčanskih (ne)prilika upozoravaju da je Dodik ponovo intenzivirao zahtjeve za obilježavanje nekadašnje međuentitetske linije u Distriktu zbog navodne potrebe da predstojećim popisom stanovništva bude obuhvaćeno sve što njegovom entitetu pripada. Pozadina je, naravno, druga: Dodik zna da referendumsko-secesionistička sapunica, koja mu je donijela toliko izbornih pobjeda, pri sadašnjoj propasti svega, prestaje da ushićuje čak i glasače u RS-u, pa je treba potpaliti novim gorivom. A nova zavodljiva priča je konačni povratak „srpskog“ dijela Distrikta Republici Srpskoj, odnosno obnova teritorijalnog kontinuiteta tog entiteta bez koje je nemoguća praktična izvedba odcjepljenja od „izrabljivačke“ BiH.
    
Naravno, jasno je Dodiku da se stanje od prije zaživljavanja Distrikta nepovratno promijenilo, da su se Brčaci vratili na onaj ratni „koridor života“ prema Banjoj Luci i Kninu te da bi, uporedo sa srpskim, na tom istom koridoru sigurno osvanuli i neki drugi balvani, tako da je pomenuta obnova teritorijalnog kontinuiteta nemoguća. No, budući da svu svoju moć i kult u RS-u nije izgradio ni na kakvom boljitku za narod, već isključivo na programu mržnje i mitu referenduma i secesije, pa mu kao najnovijem i sigurno poslednjem voždu nema povratka nazad, ne treba isključiti ni besmisleno upuštanje u ovu nemoguću misiju.
   
Baš kao što i Dragan Pajić istrajava u nemogućoj misiji očuvanja gradonačelničke fotelje, sa pogubnim efektima po Distrikt. Zato je zaista zadnji trenutak da se Roderick Moore umiješa u svoj posao.    

(DEPO PORTAL)