Time će štetiti kako životima, zdravlju, okolišu ili potrošačima, tako i našoj prehrambenoj industriji.

Hrvatska nekvaliteta

Hrvatski ekonomisti složni su kako Hrvatska nema velike šanse u izvozu primarnih poljoprivrednih proizvoda na tržište Europske unije te da zbog tog šansu treba tražiti u izvozu “visokokvalitetne” prerađene hrane. No, ključna je nespremnost čak i najvećih hrvatskih prehrambenih kompanija, čiji proizvodi ne mogu kvalitetom i cijenom konkurirati prehrambenim divovima niti iz zapadnoeuropskih niti iz istočnoeuropskih članica EU-a. Osim toga, hrvatske kompanije razmišljaju i o preseljenju svojih zastarjelih pogona u našu zemlju, gdje bi proizvodile, prodavale te nastavile izvoziti bez carine u zemlje CEFTA-e. Brojni su primjeri proizvoda na kojima se možemo i bez dubljih laboratorijskih testiranja uvjeriti kako su drukčiji nego isti koje kupimo kad odemo u Hrvatsku. Zapalimo “istu” cigaretu kupljenu u BiH i onu kupljenu negdje u Hrvatskoj ili kušajmo mlijeko, juhu iz vrećice, ili pogledajmo kvalitetu nekog odjevnog predmeta!

Upućeni u ovu problematiku tvrde kako se često događa i da neki proizvod prilikom nasumične kontrole prilikom uvoza u neku zemlju EU-a pa i “trećih” zemalja ne prođe provjere, pa se jednostavno vrate kontejneri i šleperi natrag u Hrvatsku, nakon čega se ta ista roba izravno šalje u BiH ili, ukoliko su obvezna deklaracija i ostali natpisi na proizvodu na stranim jezicima, prepakira i plasira na naše tržište. Brojni su vidljivi primjeri kako konzumiramo uvjetno rečeno “smeće Made in Croatia”. Znamo kako brojni proizvodi nose oznaku “Hrvatska kvaliteta”, koja u europskim i svjetskim razmjerima ne znači ama baš ništa, no prilikom odlaska u kupnju pogledajmo koliko hrvatskih proizvoda, posebice prehrambenih, ima u našim trgovinama s tom oznakom. Posebna priča su oznake koje nam pokazuju može li se neki proizvod izvesti i prodati u nekoj zemlji Europske unije.

EU je u cilju omogućavanja slobodnog kretanja roba i usluga uskladila tehničko zakonodavstvo među članicama, budući da su tehničke prakse u zemljama članicama bile različite. Takozvani, “Novi pristup” (New Approach) uređuje temeljne zahtjeve koje mora zadovoljiti proizvod da ne bi, kako se ističe, “ugrozio život, zdravlje, okoliš ili potrošača”. Znak “CE” je specifična oznaka u pravnom sustavu Europske unije, koja ima svoje značenje u uređenom sustavu tehničkog zakonodavstva. To je obvezna (!) vidljiva oznaka na proizvodima, ali i uslugama i procesima u zemljama članicama EU-a, kojom se potvrđuje da su “zadovoljene odrednicama zakona i propisa”. Označen proizvod, osim oznake “CE”, mora imati oznaku registriranog tijela u EU-u (“notify body”), čime se “postiže sljedivost prema ocjeni ispunjenja zahtjeva”. Uređenjem područja tehničkog zakonodavstva određeno je da za proizvod “odgovara isključivo proizvođač ili njegov zakonski predstavnik”, a laboratoriji i certifikacijske organizacije imaju ulogu nepristranog ocjenjivanja sukladnosti sa zahtjevima. Nakon relativno duge procedure potrebne za dobivanje “CE” znaka niti jedan proizvođač, posebice neka prehrambena kompanija, ne želi riskirati da neuspjeli proizvod ili onaj kojemu je prema europskim standardima istekao rok valjanosti slučajno bude otkriven na policama gdje vrijede ovi standardi, pa se izvoze i puštaju u promet u zemlji gdje to ne vrijedi, pa tako i u BiH bez obzira što ugrožavaju naš život, zdravlje, okoliš ili potrošača. Ukoliko proizvod ne ispunjava jednu od direktiva novog pristupa, na njega se ne stavlja “CE” oznaka koja je, pojednostavljeno rečeno, trgovinska putovnica za proizvod koji se plasira na EU tržište, čime mu je omogućeno slobodno kretanje po ovom tržištu.

Ucjenjivanje bh. izvoznika

Hrvatska je, pored toga, tijekom pristupnih pregovora s EU-om u okviru Poglavlja 12. “Sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarna politika” i Poglavlja 24. “Pravda, sloboda i sigurnost” usuglasila osam inspekcijskih graničnih prijelaza (BIP) sa susjednim zemljama. To su Bajakovo, Karasoviči, luke Rijeka i Ploče, Zračna luka Zagreb i Pošta Zagreb te dva BIP-a s našom zemljom kod Stare Gradiške i Metkovića. Ukratko, to će biti jedina dva granična prijelaza preko kojih će se nakon ulaska Hrvatske u EU iz BiH moći izvoziti proizvodi koji podliježu inspekcijskom pregledu. O kakvom potezu hrvatskih pregovarača s EU-om se radi govori i činjenica da je Zagreb (čitati: HDZ-ova vlada na koju su bez sumnje utjecali hrvatski prehrambeni izvoznički lobiji) sve dogovorio s Bruxellesom bez konzultacija sa Sarajevom.

Iz naše Direkcije za europske integracije o ovom problemu upozorili su kako su predloženi prijelazi nedovoljni i izabrani bez argumenata. BiH je tražila sedam BIP-ova: Orašje - Županja, Šamac - Slavonski Šamac, Gradiška - Stara Gradiška, Gorica -Vinjani Donji, Izačić - Ličko Petrovo Selo te Bijača - Metković. Taj prijedlog je naše Državno povjerenstvo za integrirano upravljanje granicama još u svibnju prošle godine dostavilo Hrvatskoj koja na to do danas nije odgovorila.

Štoviše, iz Ministarstva prometa i veza BiH ističu da je izgradnja graničnog prijelaza Bijača kod Metkovića tek u pripremnoj fazi, a za novi granični prijelaz na autocesti u izgradnji, Banja Luka -Gradiška prema Okučanima i Staroj Gradišci, još nisu pokrenute niti pripremne radnje! Tako bi se moglo dogoditi da prehrambeni proizvodi koji ne ispunjavaju europske standarde, oni kojima istječe rok uporabe, prepakirani proizvodi i sve s oznakom “Hrvatske kvalitete”, a bez “CE” znaka europske kvalitete završe u još većoj količini nego do sad u našim trgovinama. Ukoliko se nešto ne primijeni - a za što će trebati poduzeti žestoke napore budući da je jedina dva inspekcijska granična prijelaza (BIP), kojima nas susjedna Hrvatska ucjenjuje, Zagreb već dogovorio s Bruxellesom ignorirajući naše potrebe -  s naše strane neće se moći izvesti inspekcijski pregled žive stoke i proizvoda životinjskog podrijetla kao i bilja i proizvoda biljnog podrijetla. S druge strane, naši domaći izvoznici izložit će se znatno povećanim troškovima jer će izvoz u Hrvatsku i EU biti moguć samo preko Metkovića i Stare Gradiške, te će se izravno umanjiti konkurentnost i onih rijetkih naših proizvoda koji ispunjavaju standarde.

Nebriga bh. vlasti

Samim tim što će Hrvatska postati članica EU-a, BiH će morati ispunjavati dodatne kriterije da bi naša roba mogla ući na teritorij te zemlje - od zadovoljavanja kvalitete do neke naše interne zakonske regulative koja mora biti u skladu s onim što EU traži. Mi trenutačno to ne ispunjavamo i samim time će naši proizvođači biti spriječeni izvoziti u Hrvatsku sve one proizvode koje trenutačno ne mogu izvoziti u EU, prije svega mliječne i mesne proizvode. Nedim Ćatović, iz Odjeljenja za regionalni ruralni razvoj UNDP-a BiH, smatra skandaloznom činjenicu da na ovu opasnost nitko ne upozorava gospodarstvenike u BiH.

Zid za bh. proizvode

Iako je ulazak Hrvatske u Europsku uniju predviđen za 2013., već polovicom iduće godine počet će primjena zakonske regulative kojom bi se izvoz iz BiH u Hrvatsku mogao zaustaviti. Igor Gavran iz Vanjskotrgovinske komore BiH upozorava da će se kao problem pojaviti i granični prijelazi, s obzirom da će se, prema hrvatskom prijedlogu, od trenutka kada ova zemlja postane punopravna članica EU-a kompletan izvoz proizvoda životinjskog i biljnog podrijetla iz BiH moći vršiti samo preko inspekcijskog graničnog prijelaza (BIP) Metković, čija je izgradnja u pripremnoj fazi te Stara Gradiška, za koji još nisu pokrenute niti pripremne radnje.

Pršut za Europu

Kao primjer možemo uzeti vječnu raspravu je li bolji dalmatinski, slavonski ili hercegovački pršut. Evo što o tome kaže Bruxelles. Samo članstvo jedne zemlje ne znači automatski i da je tržište EU-a otvoreno za njezine proizvode, a Hrvatska trenutačno ne može izvoziti niti jedan termički neobrađeni proizvod od svinjskog mesa. Pršut može, ali i to samo ako je teži od 9,5 kilograma! Virus svinjske kuge, naime, nestaje na temperaturama iznad 70 stupnjeva, a pršut teži od 9,5 kilograma ima dugo zrenje, tijekom kojeg virus ne preživljava. Primjerice, Rumunjska i Bugarska nakon četiri godine članstva još uvijek ne mogu izvoziti u EU proizvode od svinjskog mesa.

Dnevni list/DEPO PORTAL/a.k.