Odgovarajući na pitanje što poslovni sektor čini ili može učiniti da izbjegnemo novu recesiju, Roubini odgovara da firme na rade ništa, odnosno gomilaju kapital i profit uz ispriku da nema potražnje na tržištu pa nemaju ni razloga za nove investicije i zapošljavanja.

Međutim, pojašnjava Roubini, u tom se stavu krije "kvaka 22" jer potrošnje neće ni biti ako ne dođe do zapošljavanja, koje jedino može potaknuti potrošački optimizam.

Roubini pojašnjava da je tokom krize došlo do još veće redistribucije bogatstva iz ruku kućanstava u ruke kompanija i njihovih vlasnika.

"Mislili smo da tržište funkcionira. No, ne funkcionira. Pojedinac može biti racionalan. Firma da preživi i opstane tjera troškove rada sve niže i niže, no to je nečiji prihod i nečija potrošnja. Zato je to samouništavajući proces", zaključuje Roubini.

Roubini kao ekonomist nikada nije branio marksističke teorije.

The wall street journal/DEPO PORTAL/a.k.