Piše: Vildana Selimbegović

Zanimljivu debatu su pokrenuli sarajevski članovi Kantonalnog odbora Patriotske lige: na svom sastanku, sredinom prošle sedmice, lansirali su dvije ideje - prva je inicijativa da Mustafa ef. Cerić, reis Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, i kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup, dobiju povlaštene penzije, a druga se tiče samo Cerića - Patriotska liga, ova sarajevska, "zabrinuta političkim nejedinstvom Bošnjaka" predlaže Mustafu Cerića za doživotnog reisa! Prateći različite reakcije koje su se pojavile u javnosti, sjetila sam se jednog događaja od prije nekoliko godina.

Sredinom decembra 2007. godine Rijaset Islamske zajednice BiH je, na svojoj svečanoj sjednici u Sarajevu, odao priznanje službenicima sa 30 i više godina radnog staža. Neposredan povod bili su jubileji i godišnjica institucija Islamske zajednice - Gazi Husrev-begove medrese, Gazi Husrev-begove biblioteke i Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, pa je reisul-ulema Mustafa ef. Cerić, prigodnom novčanom nagradom od 500 KM nagradio 32 uposlenika. Među dobitnicima su bili hafiz Ismet ef. Spahić, naibu reis, Muharem ef. Hasanbegović, šef reisovog kabineta, Rasim Kadrić, tadašnji šef  računovodstva Rijaseta, Muharem ef. Omerdić, šef vjersko-prosvjetne službe Rijaseta, Muhamed ef. Salkić, i tada kao i danas generalni sekretar Rijaseta, Aziz Kadribegović, glavni i odgovorni urednik Preporoda... Ali, mnogo više od nagrađenih pažnju javnosti plijenio je Mustafa ef. Spahić, koji je prigodnih 500 KM odbio da primi. Spahić je, kao što se zna, profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi, hatib džamije Čobanija i jedan od osuđenika u procesima Mladim muslimanima. Oni koji ga poznaju, posvjedočit će da je profesor Spahić jedan od najživopisnijih likova na ovim prostorima, iznimno obrazovan i elokventan, sa onom vrstom osjećaja za ljude koji se u današnjem obezvrijeđenom sistemu vrijednosti rijetko pronalazi. I utoliko i jeste vredniji.

Obrazlažući odbijanje novčanog priznanja, profesor Spahić je kao prvi i najvažniji razlog naveo: "Djeci na času etike svaki drugi dan ponavljam: nije moralno sve što nam po zakonu pripada." Drugi razlog je, kako je objasnio, egzistencijalne prirode: "Ja imam redovnu i solidnu plaću, pogotovo u odnosu na imame, vjerske službenike na terenu. Uzimajući to u obzir i sveukupnu situaciju u IZ-u, različit materijalno-ekonomski položaj i status njenih uposlenika, a duboko odgovorno promišljajući o svim implikacijama koje ovakva vrsta nagrada izaziva na terenu, ja nagradu od 500 KM za preko 30 godina staža u IZ-u sa velikim zadovoljstvom, pri punoj svijesti i čiste savjesti i upotpunjenjem u duši, odbijam. Ne ulazim uopće u razloge niti izričem pozitivan niti negativan sud o onima koji je primaju, pošto je možda ova nagrada pravno-formalna po zakonu utemeljena, ja se samo u ovom konkretnom slučaju ponašam u skladu sa onim načelom koji učenicima na času etike ponavljam, a ovo je prilika da to načelo u praktičnom životu konkretno na sebi testiram i primijenim."

PL-ovci su, predlažući povlaštene penzije od 3.000 KM za reisa Cerića i kardinala Puljića, kao glavni argument naveli: "Obojica su ostali sa svojim narodom, nisu pozivali na klanje - nego na mir." Još je zanimljiviji motiv predlagača: Vladika Kačavenda i njegovi episkopi koji su blagosiljali zločine, za takav ratni staž već su dobili povlaštene penzije u Republici Srpskoj. Zato, obrazlažu predlagači, reis i kardinal zaslužuju iste privilegije! Zanimljivim se doima da su i predlagači i oni koji su komentirali prijedloge, redovito naglašavali kako poređenje reisa i kardinala s vladikom "nije baš primjereno i nije najsretnije", ali nisu odustajali.

Inicijatori i zagovarači ove ideje, ponudili su i nekoliko - po svom sudu - logičnih argumenata u prilog svojoj inicijativi: kardinala Puljića tako za povlaštenu penziju najviše preporučuje njegov gest "dovođenja pape Ivana Pavla Drugog u Sarajevo, da moli za mir"; a reis Cerić je pak PL-ovce "oduševio što je kritikovao Borisa Tadića dok su naši političari šutjeli", pa se tim njihovim oduševljenjem argumentirano kvalificirao za povlaštenih 3.000 KM mjesečno. No, PL-ovci nisu sitničavi: osim kardinala i reisa, za povlaštene penzije kandidiraju i sve muftije i župnike koji su brinuli za duše branitelja i branilaca, što će reći sve one vjerske službenike koji su ostali sa svojim narodom i radili svoj posao, a neki od njih bili raspoređeni u Armiju BiH.

Bespredmetno bi bilo otvarati sad raspravu o principu zaslužuju li svi oni koji su ostali sa svojim narodom i radili svoj posao povlaštenu penziju, a bili su ljekari, pravnici, nastavnici, učitelji; ili pak postaviti vjerovatno jedino logično pitanje - šta se dešava sa onima koji su ostali u Sarajevu (pošto se ne mogu oteti dojmu da se i PL fokusirao samo na svoju, kantonalnu zonu odgovornosti, barem u prijedlozima) sa svojom porodicom, prijateljima a nisu nužno ni Bošnjaci ni muslimani ni Hrvati ni katolici, pa časno radili svoj posao, nisu pozivali na klanje već se, eventualno, još i borili za Bosnu i Hercegovinu? Kako god, nezaobilazno je, zapravo, uz povlaštene sjetiti se i običnih penzija: zar nisu one, listom, zarađene dugogodišnjim časnim i poštenim radom pa ipak danas najviše penzionera prima skoro pa desetostruko manju penziju od one koju PL-ovci traže za reisa i kardinala?

Ne bih da se miješam u unutarnje poslove Islamske zajednice, pa ću zaobići inicijativu PL-ovaca o Ceriću kao doživotnom reisu, no kad se sve sabere i oduzme, nekako ne mogu da se otmem dojmu da bi u ovom slučaju i reis Cerić i kardinal Puljić imali šta posuditi od ef. Spahića i u praktičnom životu primijeniti etiku s njegovih časova. Nije uvijek moralno ono što po zakonu pripada, a u ovim konkretnim primjerima zakon tek treba donijeti. Da ne govorim, nasrnuti i na Ustav IZBiH.

Oslobođenje/DEPO PORTAL/a.k.