Piše: Raul Kevrić

U priči je zanimljivo nešto drugo: Naime, prvi put se dogodilo da su se hadezeovci uvukli u pogrešnu guzu, i da prostite pojeli svetu stolicu. Početkom ljeta su izveli standardni desničarski trik, i luksuzno ugostili aktualnog Papu nadajući se da će neuki puk sve do izbora biti u tolikom vjerskom zanosu da će zaokružiti stranku koja se najočitije liže s Majčicom Crkvom. A onda se Jadranka Kosor našla u noćnoj mori svih desničara. Ona, dakle prva hrvatska Žena, Majka & Kraljica morala je birati između državne vjere i državnog teritorija.

Prilično je zajebano kad se 20 godina kuneš u Boga & Domovinu, a onda Bog traži da mu prodaš, ili još gore pokloniš Domovinu. Još je zajebanije kad potrošiš 42 milijuna kuna da dobiješ Papu kao predizbornog manekena, a onda izgubiš taj adut jer 4 mjeseca pred izbore moraš voditi diplomatski spor s Vatikanom. A vrhunac ironije je da prvi spor s Vatikanom u povijesti nezavisne Hrvatske pokreće vlada koja je zadnje izbore (doduše s jednim drugim i drukčijim premijerom) dobila upravo tvrdeći da želi spriječiti zle komunjare iz SDP-a da ukinu vjeronauk i ugovore s Vatikanom. Sad upravo ta garnitura postavlja presedan za reviziju tih ugovora.

Da se razumijemo, Jadranka Kosor je u ovom slučaju odabrala braniti državni teritorij, vjerojatno zato što u tom sporu može računati na djelomičnu podršku lokalne Crkve tako da tu kartu možda i može odigrati bez da ispadne crvenija od Račana u očima baš svih svojih birača, koji joj vjerojatno ne bi tako lako oprostili odricanje od teritorija. A još jedna ironija je u činjenici da Jadranki Kosor ne bi uopće palo napamet da preispituje zakonitost cijele priče da se lokalni biskup nije prije nje suprotstavio Papi.

Bez  sumnje najčudniji  detalj cijele priče je to što bi se na kraju moglo dogoditi da Joseph Ratzinger ni kriv ni dužan zasluži titulu pozitivca godine, jer je posve nehotice naučio hadezeovce da izbore treba dobiti prvenstveno na domaćem terenu, obzirom da nije baš realno očekivati da će se strani državnici ponašati kao članovi općinskog ogranka HDZ-a. Čak ni onda kad su ideološki i interesno bliski toj stranci. Jedina osoba koja bi Ratzingera mogla preteći u borbi za tu prestižnu titulu je Angela Merkel koja uskoro stiže u službeni posjet Zagrebu. A u goste je pozvana da bi demonstrirala predizbornu podršku europskih konzervativaca aktualnoj hrvatskoj vlasti. Za razvoj hrvatske političke scene bi bilo idealno kad bi i ona odigrala neku dvostruku igru sličnu onoj koju je izveo njen sunarodnjak u svećeničkoj halji. To bi vjerojatno značilo da će se ubuduće hrvatske vlasti u predizbornim kampanjama prestati oslanjati na inozemne ideološke srodnike, što bi ih onda moglo dovesti do toga da se prvi put u 20 godina počnu efikasno baviti unutarnjom politikom, a možda čak i gospodarstvom.

U međuvremenu, treba suosjećati sa Ženom, Majkom & Kraljicom koja je prošli tjedan u Kninu toplo pozdravila ratne zločince. Nakon što je suočena s neugodnim izborom između Boga & Domovine, to je bio jedini način da pokaže stranačkoj bazi da nije izgubila patriotsku žicu. Ali ZaBoga, (ili možda ZaVraga?) i to je dvosjekli mač: Pokušavajući izbjeći nametnute škare između Vatikana i vlastite izborne baze, Premijerka se ničim izazvana smjestila u škare između Europske unije i svojih birača. Preostaje joj jedino  da uvjeri Angelu Merkel da je pozdravljala samo zločince, a ne i zločine.

U situacijama kad se najhrvatskija od svih stranaka nađe u nebranom grožđu, najbolje je sjetiti se utemeljitelja stranke i poput Njega zavapiti "Bože, čuvaj Hrvatsku!". Jer, mogla bi zatrebati talijanskim fratrima i njemačkim birokratima.

(Tacno.net, Blin/bk)